Zakon po kojem je kažnjen folkloraš u slučaju bećarac donio je Sabor SR Hrvatske 1977. godine da bi se ograničile kritike na račun tadašnje diktature.

Iako je presuda u "slučaju bećarac" bila medijski eksponirana i raspravljena, pa tako i u jučerašnjoj emisiji "Peti dan" na državnoj televiziji, nisam primijetio da je itko problematizirao sam članak Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira po kojemu je Branimir Čolaković osuđen, a koji glasi:

"Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana".

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je trenutno na snazi donio je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, a proglašen je ukazom predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske Jakova Blaževića, 7. listopada 1977. godine. Sasvim je jasno da je taj dio Zakona donesen kako bi se ograničile kritike na račun SFRJ, njezinih organa i službenika. S obzirom na to, valjalo bi odgovoriti na nekoliko pitanja.

Može li se neki državni organ (ili njen službenik) omalovažavati u većoj mjeri nego da ga se jednostavno ukine? Nije li umanjena važnost Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, UDBA-e, Županijskog doma, Vijeća udruženog rada i sl., od kojih nijedno ne postoji više? Je li zabranjeno omalovažavati organe i službenike trenutne države ili države koja donijela Zakon? Što je s onim drugim državama: NDH, Kraljevina Jugoslavije, Države SHS, Austrougarske monarhije ili bezbroj organa tih država čije su se ovlasti mijenjale i ukidale?

Kako može osoba koja imalo poznaje povijest ovog dijela Europe zadnjih stotinjak godina, u kojemu su se mijenjali ustroji čitavih država svakih dvadesetak godina, zaključiti da bi gorespomenutu radnju bilo pametno zabraniti? Kako novinari, pisci i komentatori, pa makar na državnoj televiziji, tako olako prihvaćaju paradigmu države koja kažnjava ljude za iznošenje ideja koje karakterizira nečim tako subjektivnim kao što je uvreda ili omalovažavanje?