Piše: Branimir Perković
13.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Branimir Perković
13.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Srednja klasa nestaje.
Čuli ste to nebrojeno puta i sami ste to često govorili, napola u strahu i ljutnji, a napola u zadovoljstvu jer ste našli manu kapitalizma, a ako niste socijalist onda ste na to promatrali kao jedan od temeljnih problema s kapitalizmom i to ste izgovarali u razočaranju.
Što kada bi vam rekao da to uopće nije istina? Da je to izmišljeni mit po staroj formuli da sto puta ponovljena laž postaje istina?
Mit je toliko raširen da ga koriste svi, i mediji, i ekonomisti, i demografi, i političari. Jedno od glavnih pitanja prošlih stranačkih i predsjedničkih izbora u SAD-u je bilo kako „spasiti srednju klasu“. Bernie Sanders je tvrdio da je zadnjih desetljeća 1 % najbogatijih ljudi „usisalo“ kupovnu moć iz srednje klase koja nestaje. Oko problema navodno nestajuće srednje klase su se u predsjedničkoj kampanji sukobljavali i Hillary Clinton te Donald Trump. Riječi Donalda Trumpa su odzvanjale: „Američki radnik biva gažen…..velika američka srednja klasa nestaje!“.
Bez obzira tko govorio, konsenzus je isti, velika američka srednja klasa, pojam života u SAD-u, nestaje, a krivac je 1 % najbogatijih. Odgovor na taj problem je u suštini uvijek isti - više državne intervencije. Samo se razlikuje oblik i intezitet te intervencije. Neki tako to koriste kao opravdanje za univerzalno javno zdravstvo, za univerzalno besplatno fakultetsko školovanje, podizanje minimalne plaće do protekcionizma i ograničavanja međunarodne trgovine što zagovara Trump. Naravno, sve te mjere ne mogu pomoći srednjoj klasi, a posebno Trumpova ideja o ograničavanju slobodne međunarodne trgovine bi bila katastrofalna po tom pitanju.
Čujemo kako srednja klasa treba biti spašena i vraćena joj stara slava. Ali što ako uopće nije istina da srednja klasa u SAD-u nestaje? Što ako zaista nestaje, ali ne onako kako se misli?
Izgleda da američkoj srednjoj klasi ide sasvim dobro, što je prikazano na sljedećem grafikonu:
Izvor: AEI (klikni na sliku za uvećani pregled)
Kućanstva su podijeljena u tri grupe: prva grupa s kućanstva s prihodom od 50.000$ godišnje (tamnoplava linija), druga su kućanstva s godišnjim prihodom od 50.000$ do 100.000$ (crvena linija), a treća grupa su kućanstva s godišnjim prihodom većim od 100.000$. Koristeći socijalistički rječnik, siromašna klasa, srednja klasa, i bogata klasa.
Na x-osi su prikazane godine od 1965. do 2015., a na y osi postotni udjeli koji predstavljaju pojedine tipove kućanstva po prihodima (klase) u općoj populaciji, tj. koliko posto od svih kućanstava ostvaruje određeni prihod.
Podaci su korigirani za inflaciju, a kao bazna godina je postavljena 2014. Odgovor na pitanje „Gdje je nestala srednja klasa?“ se sam nameće, a on glasi da je srednja klasa prešla u bogatu, tj. da je za nestajanje srednjeg staleža odgovorno to što se dio tog staleža obogatio i prešao u bogati stalež. Udio kućanstava srednjeg staleža (50.000-100.000$ godišnje) se smanjio s 33,7 % na 28,5 % dok se istodobno udio kućanstava bogatog staleža (više od 100,000 $ godišnje) povećao sa samo 8,1 % u 1965. na 24,7 % u 2015. godini. Dobra vijest je i da je udio siromašnih kućanstava (manje od 50.000 $) pao s 58,2% na 46,8%. Sve ovo skupa znači da je mobilnost među prihodnim skupinama bila dosta velika, tj. da iako je točno tvrditi da srednja klasa nestaje, to je tek polovična informacija jer srednja klasa nestaje zbog toga što postaje bogata klasa. Istodobno i siromašna klasa nestaje jer postaje srednja klasa.
Ovo su sjajne vijesti, ali ja bih se usudio reći da je situacija još bolja nego što i statistika o dohotku po kućanstvu prikazuje. Statistika je sjajna i neophodna stvar, ali neke stvari ipak ne mjeri tj. ne može njihovu korisnost prikazati u potpunosti.
A jedne od stvari koje statistika ne može kvantificirati su danas najvrednije, najraširenije i besplatne.
Govorim o internetu, tom nevjerojatno jakom alatu u pravim rukama. Zamislite, u roku od nekoliko sekundi ste nadomak gotovo svake informacije dostupne čovječanstvu. To je golemi potencijal za učenje, širenje znanja, osobno unaprjeđivanje. Pitanje je samo kako će ga ljudi koristiti. Očigledno su samo rijetki sposobni izvući korist iz jedne tako nezamislive stvari kroz povijest. Prije su bili potrebni sati i sati pretraživanja knjižničnog fonda da bi se pronašla informacija, i to pod pretpostavkom da knjižnica ima potrebnu građu. Danas taj problem ne postoji, internet ga je riješio.
Internet je veliki katalizator društvene i financijske mobilnosti. Vaše je samo da to iskoristite. Srednja klasa postaje bogata klasa, pridružite se velikom financijskom migracijskom valu.