Elon Musk je sa svojim DOGE (Department of Government Efficiency) odjelom za učinkovitost Vlade u fazi otkrivanja nepotrebne i štetne javne potrošnje u američkim ministarstvima i državnim agencijama. Točno onako kako su on i tadašnji predsjednički kandidat Donald Trump najavljivali tijekom predizborne kampanje, a što su Amerikanci podržali na predsjedničkim izborima u studenom prošle godine.

Reklo bi se, ništa novo ni šokantno. Izabrani predsjednik provodi svoja predizborna obećanja. Međutim, kao što ste mogli očekivati, to je svejedno šokiralo novinare koji ne prestaju roniti suze i cviliti jer Trump radi točno ono što je glasačima obećao da će činiti.

Trump je u tu svrhu, kao što je u kampanji najavio, zaposlio Muska. Musk je tijekom kampanje najavljivao da će srezati državnu potrošnju za trećinu kako bi olakšao otplatu javnog duga, spriječio nastavak zaduživanja i balansirao budžet. To je vrlo ambiciozan plan i nema jamstva da će ga uspjeti ispuniti, ali Musk je prilično uporan i nepokolebljiv.

Da stvar bude bolja, za svoje pomagače je izabrao mlade računalne programere koji mu pomažu u otkrivanju "viškova" u javnoj potrošnji. Dosad su već uspjeli američkim poreznim obveznicima uštedjeti oko milijardu dolara dnevno - samo na rezanju nepotrebnih ugovora s vanjskim dobavljačima. Ono što sada najavljuje, to je selekcija državnih službenika i zaposlenika u vladinim agencijama kako bi mogli izabrati one koji će biti otpušteni. Sve to rade "klinci" od 19 do 24 godine starosti. Možete zamisliti bijes novinara.

Ne morate puno zamišljati. Evo samo današnji primjer, u Styrijinom Poslovnom dnevniku, gdje novinarka Ines Sabalić svoj bijes ovako iskazuje:



Prvo, moram pohvaliti uredništvo Poslovnog dnevnika. Nakon dugogodišnjeg bavljenja epidemiologijom, zatim ratnim strategijama i klimom, konačno su se vratili ekonomiji. Izgleda da su se morali dogoditi Trump i Musk da se to dogodi.

Drugo, sredovječna gospođa Sabalić očito ne voli mlade momke, pogotovo ako ne puštaju bradu. Još ako na društvenim mrežama koriste nick "Big Balls" (velika muda), to joj se posebno ne sviđa. Jer kako oni mogu, bez brade i s velikim mudima, znati nešto o financijama, procesima, kompleksnim konstrukcijama, pita se naša novinarka. Kad su stigli živjeti da steknu iskustva i nauče?

Zanimljivo, novinarima nije drago kad se mladi ljudi bave tako ozbiljnim stvarima. To je nešto novo. Jer nije bilo tako davno, a siguran sam da se svi sjećate, kad su novinari u nebesa dizali jednu djevojku (ili, točnije, djevojčicu?) koja je onako pametno "očitala bukvicu velikima" na konferencijama WEF-a i UN-a. Greta je tada bila daleko od svoje punoljetnosti, a o bradi da ne pričam. Tada novinari nisu pitali za njeno životno iskustvo i kako bi, pobogu, dijete moglo znati išta o tako kompleksnim pitanjima kao što su klima, okoliš, globalna ekonomska politika itd.

Prilikom ove usporedbe nisam bio fer prema Muskovim momcima jer oni, za razliku od novinarske miljenice Grete, nisu nikome držali predavanje o bilo kojoj kompleksnoj temi. Sabalić uporno (slučajno ili namjerno) zaboravlja da su ti mladići angažirani samo da pomognu u sustavima pronaći određene anomalije, a ne da donose bilo kakve odluke. Oni ne mogu odlučivati ni o čemu vezano za američku državu, a ne može ni Musk. Na kraju će sve morati odobriti ili odbiti Kongres i izvršna vlast.

Tako da je cijela jadikovka gospođe Sabalić, koja se gotovo potpuno usmjerila isključivo na te mladiće, promašena. Oni ne moraju znati ništa o procesima i financijama jer ne odlučuju o tome.

Za razliku od njih, gospođa Sabalić ima dovoljno životnog i radnog iskustva da bi mogla shvatiti neke elementarne stvari. Na primjer, morala bi znati da birokracija ima težnju s vremenom rasti; da to uzrokuje konstantno povećanje javne potrošnje; da to povećava javni dug; da to utječe na svakodnevni život građana - u obliku povećanja poreznih pritisaka i inflacije.

Ako gospođa Sabalić to shvaća - a trebala bi - onda ne bi trebala postavljati tako glupa pitanja kao što je ono iz njenog članka gdje se pita "što Musk zapravo želi postići".

Čovjek je to objasnio već milijun puta, i prije izbora i nakon: želi drastično smanjiti državnu potrošnju. Što u tome nije jasno? A nemoguće je smanjiti državnu potrošnju bez provjere državne potrošnje i selekcije onoga što je potrebno od onoga što nije potrebno.

Upitno je, međutim, hoće li Trump i Musk postići to što planiraju jer birokrati su svuda u svijetu, pa i u SAD-u, posebno zaštićena klasa s ogromnim zakonskim povlasticama. Da bi ozbiljno srezali birokraciju i javne troškove, bez sumnje će proći kroz teške pravne bitke, a zatim još teže rasprave u kongresu. Mislim da su im šanse otprilike 50:50, ali opet bolje nego ikad u povijesti.

No, ako im uspije, zašto bi to bilo nešto loše? Manji troškovi za građane, niža inflacija, mogućnost snižavanja poreza - to će biti posljedice. Zašto to novinarima toliko smeta? Definitivno ne smeta većini američkih građana jer većina podržava Trumpove politike, što i gospođa Sabalić dobro zna, ali je svejedno pokušala dezinformirati svoje čitatelje tvrdeći kako se ljudi čude, pitaju čemu to, zašto to radi i što želi postići.

Bune se samo oni koji su živjeli od toga što će Trump sada srezati. Bune se oni što se godinama nisu pojavljivali na radnom mjestu, a sad moraju jadni dolaziti na posao. Zamislite kolika je to katastrofa! Bune se oni koji su zaposleni u jednoj od stotina agencija koje su davno izgubile svoju svrhu i trebale su biti ugašene prije nekoliko desetljeća. Kada Sabalić spominje "institucije", misli upravo na takve agencije kojima ni sama ne zna ime jer nitko za njih nikad nije ni čuo. Bune se i oni u agencijama koje nešto rade, ali su korumpirani i u vlasništvu velikih korporacija jer znaju da je to što su godinama radili protuzakonito. Bune se svi oni koji su neopravdano živjeli na račun poreznih obveznika. Opća javnost se sigurno ne buni.

Jeste li primijetili da su novinari redovito na strani birokracije, a ne poreznih obveznika? Sigurno ste se pitali zašto. Kada bismo pretpostavili u dobroj vjeri da novinari časno rade svoj posao, da pišu ono u što istinski vjeruju, onda bismo morali doći do zaključka da je etatizam njihova religija i da su oni vrlo ekstremni vjernici. Novinarka će reći: "Uzmi mi mater, uzmi mi djecu, ali birokraciju, pobogu, ne dam!".

Šalu na stranu. Europski novinari dobro znaju što rade. Ne laje pas radi sela nego radi sebe. Gospođa Sabalić jako dobro zna što slijedi ako Muskov plan uspije i ako sreže birokraciju i javnu potrošnju u SAD-u. Musk nije ničim vezan isključivo za SAD. Što ako europska javnost onda shvati koliko ćemo tek mi biti na dobitku ako ga angažiramo da isto napravi u Bruxellesu? Jer američka birokracija je mačji kašalj naspram europske. Koliko u Bruxellesu sjedi birokrata na nepotrebnim i štetnim radnim mjestima za plaću kakvu prosječni Europljanin ni sanjati ne može? Zašto Sabalić o tome ne želi pisati?

Odgovore svi znamo jako dobro. Trump je pokrenuo lavinu koja bi mogla zahvatiti cijeli svijet. Razumljivo je zašto su novinari u strahu - njihova političko-medijska oligarhija mogla bi lako postati sljedeća žrtva ovog globalnog preporoda.