Svjetska javnost se protekla tri dana zabavljala sukobom između dvojice dojučerašnjih prijatelja i političkih suboraca. Elon Musk, poduzetnik i najbogatiji čovjek svijeta, razmjenjivao je "vatru" preko društvenih mreža s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Oružje se nije biralo, sve je postalo dozvoljeno. Pritom je svaki od njih za napade na drugu stranu koristio vlastitu društvenu mrežu.

Kako je sve počelo?

Musk je prošlog tjedna "otpušten" iz vladinog Ureda za ekonomsku učinkovitost. Usprkos velikim obećanjima pred izbore, zapravo nije uspio napraviti skoro ništa jer je njegova funkcija, kao i funkcija cijelog tog ureda, samo savjetodavna. Trumpova administracija i republikanska većina u Kongresu - oni koji imaju stvarnu moć donošenja zakona - nisu poslušali Muskove prijedloge za drastično smanjenje državne potrošnje i rezove državnog aparata.

Njegov odlazak iz vlade na početku se činio miran. Trump i Musk su održali zajedničku konferenciju za medije u Bijeloj kući gdje su obojica imali samo riječi hvale jedan za drugoga. Nije bilo nikakvih naznaka bure koja će uskoro uslijediti.

Problem je počeo prije tri dana, kad je Musk prvi put gostovao na nacionalnoj televiziji nakon napuštanja vlade. Komentirao je Trumpov "Velik i prekrasan zakon" koji je Predstavnički dom već usvojio, a Senat ga je počeo razmatrati. Musk je kritizirao kongresnike i sam zakon, zaključivši da zakon "može biti ili velik ili prekrasan, ne može oboje". Rekao je i da takav zakon, koji povećava proračunski deficit i dugoročno javni dug, samo "potkopava trud DOGE tima (Ureda za vladinu učinkovitost)".

Kako je došlo do eskalacije?

Iako Musk nije u intervjuu uopće spominjao Trumpa, već se obraćao isključivo Kongresu koji raspravlja o tom zakonu, Trump je te kritike shvatio osobno. Jer to je zapravo njegov zakon, on sadrži sva njegova predizborna obećanja.

Zato je već sljedećeg dana Trump komentirao Muska: "Ne znam što mu se dogodilo", rekao je Trump optuživši Muska da se protivi zakonu zato što on sadrži ukidanje Vladinih subvencija za elektronička vozila. Međutim, to teško može biti točno budući da je Musk pozivao na ukidanje tih subvencija još prošle godine.

Trump je jako narcisoidna osoba i ne podnosi kritike čak i ako nisu upućene isključivo njemu. On je u tome vidio napad na sebe pa je imao potrebu osobno prozvati Muska. Kaže da ga je Musk razočarao. Jer Trump je takav. Navikao je biti okružen lojalnim ljudima koji mu samo klimaju glavom i potvrđuju sve što on kaže. Bilo kakvu kritiku politike shvatit će osobno i kao znak izdaje. Svoje suradnike tretira kao poslušnike koji mogu i moraju raditi isključivo ono što on želi. U Trumpovim očima, Musk je izdajnik jer se usudio javno reći da se ne slaže s nekim njegovim politikama.

To je Muska tek razljutilo jer ni on nije sasvim "svoj", recimo to tako. Musk je jedva dočekao da krene kritizirati Trumpovu protekcionističku politiku s carinama. Vidi se koliko ga je to gušilo, što je sve ove mjesece šutio o tome. U Musku je kipjelo. On nije ekonomski nacionalist, ne voli protekcionizam. Takve su politike suprotne njegovu svjetonazoru. S druge strane, Trumpu su one najvažnija stvar na svijetu. Trump je merkantilist (to je prva primijetila Vedrana Pribičević i moram joj priznati tu zaslugu). On vidi svijet kao igru nulte sume. Netko mora izgubiti, a netko pobijediti; učinit će sve da SAD izađe kao "pobjednik", a ostatak svijeta onda mora biti "gubitnik".

Samo što je cijela ta teza pogrešna, ne samo u principu, već i u praksi. Trgovina je "pravedna" onda kad je slobodna i dobrovoljna, nikako drukčije. Kod dobrovoljne razmjene obje strane dobivaju, nema gubitnika. Kad se države umiješaju s bilo kakvim regulacijama i ograničenjima, kad krenu prisiljavati trgovinske partnere na trgovinu koja im nije po volji, onda države smanjuju volumen trgovine i samim time stvaraju gubitnike. To je posljedica protekcionizma.

Musk to dobro shvaća jer je slobodarskog ili prilično liberalnog svjetonazora. S druge strane, Trump to nikada neće shvatiti jer mu njegov svjetonazor ne dopušta. Trump i Musk su suprotstavljenih svjetonazora i zato je do ovog sukoba moralo doći. Još u studenom, ubrzo nakon američkih izbora, pisao sam na Liberalu kako je samo pitanje vremena kad će do toga doći. Netko će morati popustiti i ispasti iz igre.

Tko je pobjednik?

U ovoj prvoj fazi sukoba, pobjedu je odnio Donald Trump. Američki predsjednik ima prilično čvrstu bazu fanova koja puno više sliči na sektu jer to su ljudi koji će svaki njegov potez, bez obzira koliko besmislen, glup ili štetan bio, braniti i pokušavati opravdati. Riječ je o globalnoj sekti, vjerojatno najvećoj u povijesti čovječanstva. S takvom sljedbom je teško izgubiti u bilo kakvom online sukobu.

Druga stvar, Musk se ponio loše. Iako je vjerojatno u pravu i uvijek ću prije podržati njega nego Trumpa, on u ovom beefu nije iznosio argumente, samo uvrede i optužbe bez dokaza, da ne kažem klevete. Na primjer, optužio je Trumpa da se nalazi u Epsteinovim spisima, što je jedna od najčešćih optužbi na desnici danas. Kad vam se netko ne sviđa, samo kažete da je povezan s pokojnim pedofilom Epsteinom.

Trump je na tu optužbu - i to me jako iznenadio - odgovorio prilično gospodski, čak i s dozom humora na vlastiti račun. Napisao je: "Elon laže. Laže čak i više nego ja." Morate se nasmijati na ovo! Ali ima još bolji nastavak: "Ako nastavi tako lagati, uvest ću carine na ketamin. To će ga naučiti pameti!".

Trump je ispao kao pristojna i odrasla osoba u prostoriji u odnosu na razigranog Muska. Iako sam predvidio njihov sukob, nikad ne bih mogao predvidjeti da će tako ispasti. Premda, to još nije gotovo. Musk može napraviti još puno.

Gdje je zapelo?

Mnogi kažu da je Musk trebao privatno razgovarati s Trumpom i objasniti mu svoja neslaganja sa zakonom i carinama. Stvar je u tome da je sigurno pokušao. Zar netko misli da mu nitko od bliskih suradnika nije pokušao objasniti koliko su štetne takve politike? Ali Trump je takav, tvrdoglav. Suprotstavljanje njemu, čak i privatno, značilo bi razlaz.

Musk je imao najbolje namjere. Ne mogu se sjetiti ničeg plemenitijeg od smanjenja nacionalnog duga. Ispravno je shvaćao da je upravo on pravi čovjek za to jer ima bogatu povijest rezanja birokracije i viška u svojim firmama. Međutim, vlada je nešto sasvim drugo. Vlada dijeli tuđi novac i to čini bez ikakvih ograničenja. Ljudi koji od toga profitiraju nisu neki tamo bezveznjaci. To su upravo oni koji imaju najveću moć, a ta moć proizlazi iz njihove povezanosti s vladom. Kad im netko pokuša oduzeti tu privilegiju, bit će jako ljuti i borit će se svim sredstvima.

Lekcija za budućnost

To ste mogli vidjeti ako ste tijekom proteklih 6 mjeseci ikad otvorili bilo koji news portal, novine ili upalili televiziju. Količina mržnje koju su mediji širili protiv Muska ne može se usporediti ni s čim u povijesti. Ne vole ni Trumpa, ali to što su radili Musku je neusporedivo s onim kako izvještavaju o Trumpu.

Musk je u samo tjedan dana bio javno optužen sa svih strana da je fašist, da je nacist, da je narkoman. Ne znam što još mogu sljedeće provaliti, možda da ne ide redovito u crkvu, da se seksa s muškarcima? Čudim se kako ga još nisu optužili da je pedofil - ili to čuvaju za pravu priliku? U svakom slučaju, čovjek je najviše klevetana osoba u povijesti svijeta, a jedini grijeh koji je stvarno počinio je taj što je vjerovao da će moći srezati državnu potrošnju.

Nakon njegovog iskustva, mislim da takve ideje neće više pasti na pamet nikome bar 100 godina.

Međutim, Musk se nije suočio samo s medijskom paljbom i aktivističkim nasilnim akcijama protiv njegovih poduzeća i zaposlenika, koje su bile dirigirane iz istih onih centara koji se financiraju novcem američkih poreznih obveznika. S time bi se još nekako mogao nositi. Pravi otpor, premda tih i tajan, dolazio je iz njemu bliskih krugova. Ni predsjednik Trump, ni republikanski establišment, koliko god voljeli pričati o fiskalnom konzervatizmu, nisu fanovi rezanja državne potrošnje jer bi to značilo da sami sebi smanjuju moć.

Većina ljudi ne ulazi u politiku s plemenitim namjerama kakve je, čvrsto vjerujem, imao Musk. Većina je u politici radi želje za većom moći i kontrolom. Njihova moć je upravo u tome što odlučuju kako i kamo će se usmjeravati bezgranične količine tuđeg novca. Ako im se to nekako ograniči ili smanji, oni gube moć. To bi bio njihov poraz, zato to ne mogu dopustiti.

Nije Musk prvi koji je pokušao napraviti korjenite promjene u načinu kako se država odnosi prema javnim financijama i poreznim obveznicima. Pokušali su to predsjednik Ronald Reagan i njegov ekonomski savjetnik Milton Friedman 1980-ih. Prošlo je vrlo slično kao i Muskov DOGE, doduše, bez svađe između Friedmana i Reagana jer su oni stvarno bili na istoj strani, ali Friedman je tada naučio da je Vlada puno kompliciranija i šira institucija nego što bi to itko pomislio. Njeni krakovi vode u privatni sektor, u brojne nevladine organizacije i u kriminalni milje. Toliko su dobro međusobno umreženi i tako snažno brane svoje privilegije da ih je nemoguće uništiti čak ni uz maksimalnu potporu same Bijele kuće.

Musk je najavio osnivanje nove političke stranke, ali sve to što on zagovara već postoji u Libertarijanskoj stranci koja je treća politička snaga u SAD-u premda nema predstavnika u Kongresu na federalnoj razini. Možda smatra da će se pod drukčijim, novim brandom iste te ideje lakše proširiti i naići na bolji odaziv. Sve to u ovom trenutku zvuči više kao lijepa bajka. Musku možda treba malo vremena da se ohladi, a na kraju će shvatiti da on može puno više napraviti za čovječanstvo ako se posveti poslovima svojih kompanija. Išlo mu je savršeno do prošle godine, njemu ovaj izlet u političke vode nije ni najmanje trebao.