Kad sam pisao o razlici u bogatstvu među nacijama Europe, dobio sam mnogo komentara koji su mi ukazivali na stoljetnu kolonizaciju, odnosno po njima današnje bogate nacije Zapada mogu to zahvaliti isključivo svojoj prošlosti kao sile koje su kolonizirale i pljačkale mnoge siromašnije nacije Trećeg svijeta.

Kolonijalizam

Ta teza u velikoj mjeri ne drži vodu jer najveći kolonizatori u povijesti - Španjolska i Portugal - danas imaju velike ekonomske probleme i nisu ni približno među najbogatijim nacijama svijeta. Među europskim državama najveću prosječnu neto plaću primaju radnici u sljedećim zemljama:

- Švicarska,
- Island,
- Norveška,
- Danska i
- Luksemburg.

Nijedna od tih zemalja nije nikad bila kolonijalna ni imperijalistička sila.

Mirotvorstvo i ekonomske slobode

Građani Švicarske su danas po mnogim parametrima (prosječna plaća, osobna imovina, osobna potrošnja, BDP per capita) najbogatiji u svijetu. Švicarska nikada nije bila svjetska vojna sila, ali tradicionalno ima snažnu vojsku. Zadnji put je na švicarskom tlu rat bio vođen prije 170 godina, bio je to građanski rat koji je trajao kraće od mjesec dana. Švicarci su se potom još uključili 1871. u Francusko-pruski rat, a otad do danas, dakle zadnjih 146 godina Švicarska prakticira mirotvorstvo i neutralnost. Pokazalo se to kao najpametnija vanjska politika.

Švicarska je po ekonomskim slobodama 4. u svijetu i 1. u Europi, a institut Heritage je švicarsko gospodarstvo opisao riječima: "Švicarska otvorenost prema vanjskoj trgovini i investicijama i dalje potiče dinamično i elastično gospodarstvo. Uz zdravu regulatornu okolinu i minimalne prepreke poduzetničkom rastu, švicarska ekonomija jedna je od najkonkurentnijih i najinovativnijih na svijetu."

Luksemburg je 14. u svijetu po ekonomskim slobodama, a 4. u Europi. Danska je sedma, Island deseti, a Norveška dvanaesta. Sve zemlje koje se nalaze u skupini najviših prosječnih plaća u Europi također su i među top 25 u svijetu po ekonomskim slobodama, što znači da je duga tradicija slobodnog tržišta izrazito bitan faktor za bogatstvo nacije.

Imperijalizam

Neki tvrde kako su bogate nacije stekle svoje bogatstvo ratovima i imperijalizmom, no i to se pokazuje netočno. Nijedna od top 5 europskih zemalja po visini prosječnih primanja građana, nema osvajačku povijest. Island je od 16. stoljeća do 1958. bio u miru. Od 1958. do 1976. imao je sukobe s Velikom Britanijom zbog nadzora nad teritorijalnim vodama (nijedan od tih sukoba se ne bi mogao nazvati ratom). U sva tri sukoba izgubio je samo jednog vojnika. S druge strane, Njemačka je imala ogromne gospodarske probleme u prošlom stoljeću zbog dva svjetska rata koja je započela. Nakon 1. svj. rata Nijemci su doživjeli jednu od najgorih hiperinflacija u povijesti čovječanstva, a nakon Drugog svjetskog rata su također živjeli godinama u dubokoj krizi iz koje su se izvukli liberalizacijom ekonomije i radom. Njemački saveznik u Drugom svjetskom ratu, Mađarska, bila je po završetku rata u najgoroj inflaciji u povijesti čovječanstva. Ratovi su donijeli samo štetu i krizu za stanovništvo, pogotovo agresorima.

Sjedinjene Države, koje mnogi danas optužuju za imperijalizam zbog vojnih intervencija na Bliskom istoku, u Africi i drugim dijelovima svijeta, sve su ekonomski slabije u odnosu na konkurente. Neki misle da se Amerikancima isplati osvajati naftom bogata područja i tamo instalirati vlast po svojoj volji, ali ekonomski pokazatelji kazuju drukčije. Amerika je tijekom zadnjih 20 godina stagnirala u odnosu na Kanadu, Švicarsku, Dansku i još neke zemlje. SAD je morao ulagati ogroman novac u oružje i vojsku, povećavati javni dug kako bi zadržao svoj utjecaj u svijetu, ali njegovi građani nemaju ništa od toga. Amerikanci su donedavno imali najviše imovine i najveća neto primanja u svijetu, danas više ne. Ako se sadašnji trendovi nastave, Kinezi će ih do 2050. godine prestići i po osobnoj potrošnji i po BDP-u per capita.

Rusija, koja je u zadnje vrijeme izvela nekoliko ratnih pohoda na susjedne zemlje i koja već godinama zvecka oružjem, zapravo ekonomski propada. Žalosno je vidjeti da jedna tako velika i nekoć moćna nacija danas ima standard na razini Bosne i Hercegovine koja je ne tako davno proživjela razorni rat. Rusija ima BDP na razini Španjolske, a plaće ispod hrvatske razine.

Socijalizam

Ni socijalizam se, očito, ne isplati. I ne samo to, dugoročno nanosi štetu što je očito po primjeru današnjeg ekonomskog stanja u Europi. Zemlje nekadašnjeg SSSR-a, Istočnog bloka i Jugoslavije još uvijek imaju daleko niži ekonomski standard od zemalja zapadne i sjeverne Europe. Među svim bivšim komunističkim zemljama samo Slovenija ima prosječnu neto plaću veću od 1.000 eura. S druge strane, sve europske zemlje koje nisu imale socijalistički ekonomski sustav (izuzevši Portugal, Grčku i Tursku) danas imaju prosječnu plaću veću od 1.500 eura. To znači da socijalizam čak i 30 godina kasnije ostavlja dubok trag i trebat će proći još desetljeća, ali i protržišne reforme, da bi se zemlje s dugom tradicijom socijalizma mogle ekonomski priključiti onima s dugom kapitalističkom tradicijom.

Zaključak

Što iz svega možemo zaključiti? Za bogatstvo građana neke nacije ni imperijalizam ni socijalizam definitivno nisu dobre ideje. Za bogatstvo nacije najbolji recept je mirotvorstvo i rad na što slobodnijem tržištu.