Neke bi roditelje to saznanje moglo šokirati, ali vrlo je bitno pokazati da ste potpora svome djetetu.

Roditelji oblikuju budućnost ljudske vrste. Priroda, međutim, ima nekoliko svojih trikova u rukavu, koje – bez obzira što su oni metafizički – mnogi ljudi baš i nisu najbolje prihvatili. Što se takvih, metafizičkih stvari tiče, njih je najzdravije prihvatiti. Što jest jest i nema smisla to pokušati mijenjati.

Ranije se smatralo da je spolno “opredjeljenje” stvar lošeg odgoja ili nedostatka odgoja. Nova istraživanja pokazuju da se radi o razlikama u tjelesnoj kemiji još otprije rođenja. Tu se ne radi o genetici, već o epigenetskim kemijskim promjenama DNK molekule koja ne mijenja slijed nukleotida, ali može pojedine gene uključiti ili isključiti. Velika većina takvih promjena se ne nasljeđuje, no neke se mogu prenositi na sljedeću generaciju ili čak dogoditi u majčinoj utrobi. Pritom su najzanimljiviji slučajevi identičnih blizanaca kod kojih jedan bude homoseksualan, a drugi ne. Takve promjene koje uzrokuju homoseksualnost prenose se s majke na sina ili s oca na kćer, prema ovoj studiji.

Spolno “opredjeljenje” tako uopće nije “opredjeljenje”, nego je prirodno uvjetovano gore opisanim mehanizmima koji su izvan svjesne kontrole pojedinca. Dakle, ne radi se o odgoju i ne radi se o tome da pojedinac želi nekome raditi nažao pa onda bira doživotne partnere iz pakosti.

Bez obzira na to, društvo na oblike ljubavi koji nisu tradicionalni gleda kao na nešto odvratno, često nešto što treba kazniti ili zabraniti. Čak su se i roditelji ponekad znali odreći vlastite djece kada su to saznali. Zato, ako vam vaše dijete kaže bilo što takvo o sebi, čestitam vam, jer ste nešto ipak napravili dobro i imate djetetovo povjerenje.

No, što sada? Danas je, na žalost, društvo (barem kod nas) poprilično zatucano i voli osuđivati i šikanirati ljude koji su “drukčiji” od onoga što oni smatraju “normalnim”. U takvom društvu vaše “drukčije” dijete htjet će pronaći neki siguran oslonac, mjesto gdje može doći, bez zadrške ispričati sve probleme i dobiti podršku. Vaša reakcija na tu vijest odredit će hoćete li vi biti taj oslonac ili netko drugi. I to je sve.

Ono što sigurno ne morate učiniti je izlaziti pred narod na pozornicu i deklarirati da ste “ponosni” što je vaše dijete homoseksualno. To nije nešto na što možete biti ponosni, isto kao što ni činjenica da vaše dijete ima određenu boju očiju nije nešto na što možete biti ponosni. To jednostavno nije vaša zasluga (ni krivica). Spolnu orijentaciju – o kojoj god da se radi – ne treba veličati, ne treba je slaviti ni hvaliti, treba je samo prihvatiti takvu kakva jest i nastaviti živjeti.

S obzirom na stanje u društvu koje si uzima za pravo gledati ispod tuđih plahti kao da ih se tiče što se tamo zbiva, prirodno se brinuti za dobrobit svojega djeteta. Kao i uvijek, nemojte dozvoliti da ta briga preraste u strah kojim ćete manipulirati djetetom. Umjesto toga, podijelite sa svojim djetetom bilo kakve savjete o osobnoj sigurnosti (nešto što biste ionako trebali učiniti, bez obzira) i dozvolite da dijete i dalje donosi svoje odluke o svome životu.

Ukoliko do trenutka kada vam vaše dijete o tome govori niste (a trebali ste) razgovarali s njime o spolnosti i seksu, nemojte započinjati taj razgovor na licu mjesta. Vjerojatno vaše dijete već dosta o tome zna (možda i više nego vi), no ako vas to brine, radije pitajte o tome umjesto da započnete prodike.

Budite spremni da vas, nakon što vam vaše dijete kaže o svojoj spolnoj orijentaciji, i priupita želite li upoznati i njegovog dečka, odnosno njezinu curu. Ponekad motivacija za “coming out” bude i te prirode. Ako taj poziv izostane, slobodno pitajte ima li već nekoga i da biste ih voljeli upoznati (ako zaista biste). Pokažete li zanimanje, vaše dijete bit će više naklono povjeriti se vama za eventualne probleme i može pomoći ukoliko osjećate da je vaše međusobno povjerenje iz nekog razloga narušeno.

Saznate li vijest od treće strane, zapitajte se zbog čega je niste saznali od vlastitoga djeteta. Pričekajte još neko vrijeme (možda je netko proširio tu informaciju iz zlobe, pokušavajući nauditi vašem djetetu) i pronađite prikladno vrijeme da o tome razgovarate. Pripremite se na burnu reakciju, no pokušajte objasniti da ne želite osuđivati. Nemojte tražiti objašnjenja, samo činjenice. Na kraju razgovora, pružite podršku i natuknite da se nadate da je jasno da od vas može istu očekivati.

Svijet alternativnih spolnih opredjeljenja nije toliko drukčiji od svijeta tradicionalnih veza. U životima vaših tinejdžera uvijek se nešto događa, veze započinju pa traju pa se raskidaju dok konačno ne budu trajne (ako ikada budu). Isto je i s vezama homoseksualnih parova i zato ne “dramite” ukoliko dođe do raskida. Prekid veze između dvije osobe istoga spola nije dokaz da “takav život” ne može nikada biti “normalan” (štogod to značilo). To je tragedija ravna onoj kada se prekine veza između heteroseksualnih parova i zato nemojte dodavati (ili biti) sol na ranu. Ukoliko ćete se fokusirati na negativno i osuđivati, izgubit ćete povjerenje, ako ste ga ikada i imali.

Prethodno objavljeno na blogu Tatine mudrolije.