Od početka epidemije koronavirusa u Švedskoj se vodi javna debata oko zdravstva, privatnih i javnih ustanova. Naročito kod ljevičarskih aktera i polemičara se navodi da su privatizacije u zdravstvenom sektoru tijekom 2000-ih godina dovele do problema i štete koji se više primjećuju tijekom pandemije. Na primjer, što se tiče funkcije staračkih domova u javnom sektoru. Međutim, razna istraživanja i analize pokazuju suprotne rezultate.

Jedan popularni mit u trenutnoj debati je da su javne institucije poput staračkih domova u javnom vlasništvu bili efikasniji i sigurniji od onih u privatnom vlasništvu. Zbog toga se pošlo s argumentima da država treba preuzeti veće upravljanje zdravstvom i da privatizaciju treba ukinuti. Međutim, malo dokaza pokazuje da je to točno jer rezultati uglavnom pokazuju da je bilo više slučajeva umrlih zbog korone u javnim domovima nego u privatnim.

Na primjer u Goteborgu, prema podacima gradske administracije, skoro polovina javnih domova je imalo slučajeve s koronom dok je samo jedna četvrtina privatnih imala slučajeve. Drugi primjer je Štokholmska regija gdje je bilo više smrtnih slučajeva u javnim domovima nego u privatnim. Slična situacija je bila i u Uppsali.

Zbog toga se može reći da bi zaključak trebao biti da je potrebno više privatnih domova pored javnih. Također nije točno da je glavni razlog smrti kod umirovljenika i pacijenata u starčkim domovima nedostatak resursa. Švedska vlada je tijekom zadnjih godina povećala budžetne isplate za javne domove za skoro 4 milijarde kruna (oko 400 milijuna eura). Jedan razlog zašto je bilo manje smrti u privatnim domovima je zbog toga što su privatni domovi bili više inovativni i kreativni oko radnih metoda i zaštite štićenika i radnika. Na primjer, tako što su bolje oblačili svoje osoblje i vršili dezinfekciju prostorija.

Pored toga postoji i generalni razlog zašto stariji ljudi više umiru od korone nego mlađi jer se radi o imunitetu i da strarije osobe često imaju već druge bolest i zbog toga češće umru s koronom nego od korone. Švedska zdravstvena organizacija oko toga navodi i tipičnu sezonsku gripu koja često zarazi starije ljude i na taj način poveća rizik za smrt sa koronom. Koliko to god cinično zvučalo, u Švedskoj u prosjeku jedan umirovljenik živi oko dvije godine u domu prije svoje smrti. Na primjer, tijekom perioda siječanj-travanj u Švedskoj je umrlo oko 11.000 osoba dok je u istom periodu tijekom 2019. godine umrlo oko 10.000 osoba.

Pandemija također pokazuje statičnost i manjak dinamike kod javnih institucija. Jer većina brige o starcima u Švedskoj je pod kontrolom javnih institucija i pored argumenta da je privatizacija loša stvar i da treba više poreza i javne kontrole. Znači, nema logike kada političari i drugi smatraju da "treba više novca" za javne domove u vlasništvu općina. Većina općina u Švedskoj uglavnom upravlja svojim domovima i tu ima raznih problema. Poput grešaka u političkom odlučivanju i loše birokracije kad je riječ o upravljanju resursima.

Prema raznim demografskim prognozama, godine 2050. se očekuje da će u Švedskoj biti više osoba preko 85 godina nego danas. Jedan razlog tome je bolja kvaliteta života kod sadašnjih generacija. Danas od skoro 10 milijuna stanovnika oko 700 tisuća Šveđana imaju privatno zdravstveno osiguranje. Čak i vladine studije, poput one iz 2015. godine, pokazuju da će u budućnosti, bez obzira da razine oporezivanja i imigracije, u Švedskoj biti potrebno provesti reformu socijalne države koja će se morati smanjiti u odnosu na privatne incijative koje će se povećati.

Znači, budućnost zdravstva i socijalne skrbi u Švedskoj nije u tome da "država nešto uradi", već da više pojedinaca mogu učiniti ono što je potrebno, slobodno i inovativno.