Postoji jedna organizacija kojoj je cilj održati zdravlje svih ljudi na svijetu. To zvuči kao izuzetno plemenit cilj. Rijetko tko bi rekao da to nije nešto čemu treba stremiti. No, cilj se od "lijepih želja" razlikuje prema radnjama koje se poduzimaju radi ostvarenja. Mnoge javne institucije imaju plemenite ciljeve, ali ih rijetko ostvaruju.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je jedna takva javna institucija. Supranacionalna i supradržavna, što ju čini još otporniju na kritiku i podložnijom neodgovornim ili koruptivnim radnjama. Oni isto postaju "uhljebi" koji parazitiraju na novcima poreznih obveznika jer svaka država članica sudjeluje u financiranju. Stoga je nužno da oni koji plaćaju tu zabavu, budu svjesni kamo njihovi novci idu. U nastavku teksta navest ću sve nedavne grijehe Svjetske zdravstvene organizacije kako bismo razmislili o financiranju takve institucije dok god se ponaša na način koji dovodi do ovih posljedica.

Svjetska zdravstvena organizacija sve se više bavi kroničnim nezaraznim bolestima i zdravstvenim pitanjima. Sigurno se pitate što je u tome loše. To jesu doktori i oni moraju ukazati na zdravstvene probleme. Istina, ali kao i u svemu u životu, pitanje je omjera i načina. Svjetska zdravstvena organizacija godišnje troši približno 350 milijuna američkih dolara kako bi utjecala na vlade s ciljem ograničavanja vašeg korisničkog izbora. Cilj, dakle, nije razvijanje metoda liječenja ili samo javne preporuke, nego aktivno reguliranje ponašanja pojedinaca.

Ponašanje koje apsolutno spada u diskreciju svake osobe! Koliko, što, kada i gdje ćemo jesti, piti, pušiti, raditi mora biti isključivi izbor osobe koja će snositi posljedice takvog ponašanja. A pojedinac je taj koji se na to odlučuje! Regulacija ponašanja u slučajevima bez izravne žrtve, kao što je bilo za vrijeme prohibicije alkohola u SAD-u, stvaraju daleko opsežnije i veće probleme od samog zdravstvenog. Ipak, Svjetska zdravstvena organizacija i dalje inzistira na ovakvim preporukama i implementacijama.

Istovremeno, greške i propusti u postupanju s ozbiljnim zaraznim bolestima se redovito ponavljaju. Za vrijeme razbuktavanja epidemije ebole, Svjetska zdravstvena organizacija se bavila "prodajom duhana koji provode mlade atraktivne djevojke i time povećavaju šanse za pušenjem". Nedostatak reakcije po pitanju ebole i malarije, ali i ostalih zaraznih bolesti, je praktički postao redovna tema svih svjetskih medija.

Čak i ako prihvatimo gornji argument, jer postoje ljudi koji odbijaju prihvatiti da regulacija ne potiže željeni učinak, od takve organizacije s toliko odgovornosti trebamo barem očekivati transparentnost i javnost u djelovanju. Nažalost i tu dolazi do zakazivanja. Primjer je konferencija protiv duhana u Indiji, Novi Delhi. Ta konferencija je, kao i mnoge prije nje, praktički zatvorena za medije. Teme, rasprave, predstavljači i zaključci su najvećim dijelom skriveni od javnosti. Teme poput alternativnih metoda borbe protiv ovisnosti kroz tehnološke napretke, poput "vape-ova", se potpuno ignoriraju. Čovjek bi pomislio da "drže štangu" upravo toj duhanskoj industiji protiv koje se navodno bore.

Prethodna dva problema se lako mogu shvatiti kada se navede treći. To je redovno i ugodno druženje i umiljavanje raznim diktatorima diljem svijeta. Od imenovanja komunističkog, revolucionarnog diktatora Roberta Mugabea kao svog "ambasadora dobre volje", preko ignoriranja gore navedenih problema jer se izbjegavalo uzrujati zapadnoafričke diktatore, do ubrzanih postupaka za imenovanje ruskih službenika bliskih Putinu, Svjetska zdravstvena organizacija je dokazala svoju političku i lobističku moć. Politiziranjem djelovanja ovakve organizacije se ponovno skreće fokus sa zdravlja, a stavlja ga se na moć pojedinaca ili skupina.

Sve navedeno, naravno, ide uz zaista papren račun. Službenici ovakve organizacija, s obzirom na raspon njezinih aktivnosti, očekivano mnogo putuju. Taj iznos prelazi BDP po građanu nekih razvijenijih zemalja! Prosječna potrošnja za godišnja putovanja, po službeniku, ovu organizaciju koštaju 28.500 američkih dolara! Toliki je godišnji BDP po stanovniku razvijenih zemalja poput Španjolske ili Italije. Također radi usporedbe, Liječnici bez granica troše približno samo 10% od tog iznosa. Associated Press je u ožujku 2017. objavio da je Svjetska zdravstvena organizacija potrošila više na putovanja nego na borbu protiv malarije, tuberkuloze, AIDS-a i hepatitisa te na borbu protiv mentalnih bolesti i zloupotrebe droga.

I za kraj, licemjerje...Svjetska zdravstvena organizacija je skupina ljudi koja u sebi sadrži "stručnjake" koji aktivno zagovaraju stroge kontrole unošenja alkohola, ali zatim bivaju viđeni na raznim kušanjima vina ili u druženjima u koktel barovima. Isti stručnjaci koji nas uvjeravaju da i najmanja količina alkohola ima izuzetno kancerogeno djelovanje istovremeno si dopušta isto takvo ponašanje bez sankcija. Posljedica toga je bilo temeljito češljanje u potrazi za lažnim znanstvenim radovima koji su ukazivali na sulude zaključke koje je proveo odbor američkog Kongresa zbog optužbi za falsificiranje izvješća.

Sve navedeno su samo najveći i najjasniji grijesi koji prožimaju Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Pitanje je što ćemo još doznati ako počnemo ozbiljno češljati. Ovakva organizacija, neovisno o plemenitosti njezinog cilja, ne smije nastaviti s ovakvim radom! Neovisno o tome je li nam cilj organizaciju reformirati ili je ukloniti te prepustiti vodstvo onima koji su svoju kompetenciju dokazali, činjenica je da je financiranje glavna metoda kojom se na nju može utjecati.

Zato treba zahtijevati rezanje financiranja Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Barem dok ne demonstrira odgovoran, moralan, profesionalan i efikasan rad i odnos prema javnim sredstvima. Ili dok ne potone i posve nestane, ako to odbije napraviti.