Piše: Mario Nakić
17.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
17.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
U modernoj američkoj ekonomskoj politici najpopularniji zakon koji se spominje je porezna reforma koju je proveo Ronald Reagan 1986. godine. Tijekom tri desetljeća otkad je donijeta, demokrati i republikanci su podjednako hvalili ovaj zakon ne samo zbog remonta poreznog sustava koji je Jimmy Carter nazvao "sramotom ljudskog roda", već i zbog obostrane stranačke podrške u oba doma parlamenta.
Dok se republikanci pripremaju na još jedno veliko smanjenje poreza, mnogi ukazuju na Reaganovu poreznu reformu kao model koji bi se trebao prepisati. "To je bilo stvarno nešto posebno", rekao je aktualni predsjednik Donald Trump u kolovozu. Međutim, oni koji pohvaljuju najnoviju poreznu reformu trebali bi zapravo biti razočarani, piše The Economist.
Zakon koji je prošao 1986. imao je dug i težak put do Reaganovog stola. Polazeći od izvješća Odjela za financije od tri velika sveska, suočio se s brojnim "četkama" i trajalo je više od dvije godine dok nije došao do Kongresa. Proces je uključivao saslušanja, obilježavanja i razmatranja cijelog stručnog odbora. Konačni nacrt eliminirao je mnoge odbitke, kredite i izuzeća koja su nekim poreznim obveznicima bila prvotno obećana. To je generiralo nove prihode koji su onda korišteni za smanjivanje poreznih stopa, uglavnom za one s niskim i srednjim dohotkom. Zakon nije povećavao proračunski deficit.
Taj zakonodavni proces nije mnogo sličan trenutnom pristupu Republikanske stranke poreznoj reformi. Autori Reaganove reforme snažno se oslanjaju na savjete stručnih ekonomista. Nasuprot tome, Trumpov Odjel za riznicu još treba proći vjerodostojno istraživanje koje podupire tvrdnju da će porezni rezovi isporučiti dovoljni gospodarski rast kako bi bili isplativi.
Usporedba Reaganovog i Trumpovog poreznog plana (izvor: The Economist - klikni na sliku za uvećani pregled)
The Economist ukazuje na kritike usmjerene prema Trumpovu poreznom planu koje kažu da će on ići na ruku isključivo bogatima, što nije bio slučaj kod Reaganovog plana koji je rezao porez svima. Reagan je u svome projektu imao plan kako se ne bi povećao deficit dok Trumpov plan, prema Odjelu za oporezivanje, predviđa višebilijunski deficit za 10 godina. Reagan se trudio za svoj plan pridobiti kongresmene i senatore iz obje velike stranke te potporu većine građana, a Trump računa isključivo na potporu republikanaca iako bi i mnogi centristički demokrati sigurno potpisali plan koji bi smanjio namete tvrtkama i osobama s nižim ili prosječnim primanjima. Ankete pokazuju da ovakav Trumpov plan većina Amerikanaca ne podržava, ali republikanci žure s njegovim donošenjem s uvjerenjem kako bi se moglo dogoditi, ukoliko zakon ne prođe do kraja godine, da izgube na "mid-term" izborima koji će biti održani nagodinu.