Vezani članci:
Klasić i Net.hr opet šire dezinformacije: Ne, nejednakost u svijetu se ne povećava, već 10 godina se smanjuje
Prijetnja Klasiću - još jedan pokazatelj koliko je desnica u Hrvatskoj opasna
Tko plaća političarima put u Rusiju? Pitajte Klasića!
Srbija još uvijek plaća Titove dugove i otplaćivat će ih sljedeće 22 godine
Da nam je sad netko poput Tita, Beljak bi robijao u zatvoru
Trst je naš!
Svaki pravi antifašist slavit će H.W. Busha, a ne Tita
Na današnji dan 1980. umro je najveći likvidator komunista s ovih prostora
New York Times 1986.: Jugoslavija nakon Tita
Ova pitanja o Titu kruže Facebookom, a mi vam donosimo odgovore
Da je Tito živ, ovakvi izdajnici bi završili na Golom otoku
Titoljupci su zadnji koji imaju pravo nekoga prozivati zbog šutnje o pedofiliji
Ništa kontra Tita
Neki novinari pišu da je Tito prvi dao ženama pravo glasa. Koliko ima istine u tome?
Tito je imao priliku zaslužiti najljepši trg u Zagrebu, ali ju je propustio
Zašto se ljevica boji referenduma?
6 glavnih razloga zašto naše ulice i trgovi ne bi trebali nositi ime po Titu
Ekonomija u Titovoj Jugoslaviji: Odgađanje neizbježnog kraha
Socijaldemokracija u Hrvatskoj svela se na puku jugonostalgiju
Brisanje Jugoslavije iz kolektivnog sjećanja
Pogledajte kako je izgledao taj slavni rast Jugoslavije 1950-1990. u usporedbi s drugim državama
Čiji praznik Hrvatska danas obilježava?
Suverenisti slave sa zastavom iz SFRJ
Nekako s proljeća, Hrvatska svake godine nanovo proživljava strahote i trijumfe 2. svjetskog rata
ʼCentar za demokraciju i ljudska pravaʼ nezadovoljan što Hrvati ne vole antifašizam, traži od države da ih prisili
Partizani i ustaše u 21. stoljeću
Varteks nekad i sada
Koja je bivša republika najviše izgubila raspadom Jugoslavije?
Hrvatska je zemlja lažnih invalida, to smo naslijedili od Jugoslavije
Što se stvarno promijenilo? Pročitajte ovaj politički pamflet objavljen 1983.
Novo na Liberalu:
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavljaju državne institucije
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje
Hvalio se da će sahraniti neoliberalizam. Uspio je sahraniti samo svoju političku karijeru
Frederic Bastiat: Treba li država subvencionirati umjetnost?
Iz programa DP-a: Gušiti medijske slobode i osiromašiti Hrvate zbog nataliteta
Borba ideja: Ljudi koji su upravljali javnim politikama u 20. stoljeću
Država ima novi način da opelješi umirovljenike
Novinar 'Slobodne' u raljama neoliberalnog kapitalizma
Jutarnji se čudi astronomskim cijenama subvencioniranih radova
Index besplatno izreklamirao Kolakušića pred izbore za EU parlament
Frederic Bastiat: Mit o porezu kao poticaju gospodarstva
Koliko smo napredovali od pristupanja EU? Bili smo najgori, a sada smo sve bliži prosjeku

Koliko imaju smisla usporedbe Tita i Reagana, Udbe i CIA-e?


Piše: Mario Nakić
1.6.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Koliko imaju smisla usporedbe Tita i Reagana, Udbe i CIA-e?

Koliko imaju smisla usporedbe Tita i Reagana, Udbe i CIA-e?


Piše: Mario Nakić
1.6.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Primjer prvi

U mladosti je bio socijalist i istaknuti član komunističke Internacionale. Nakon Prvog svjetskog rata okuplja paravojnu skupinu za ulične i gerilske borbe. Zahvaljujući političkim previranjima u zemlji i njegovoj militantnoj sili preuzima vlast u državi, zabranjuje sve političke stranke osim svoje i postaje diktator.

Njegove slike se moraju nalaziti na velikim jumbo plakatima u svakom gradu, u svakoj ulici. Kompletna intelektualna i kulturna scena posvećena je isključivo podizanju njegovog kulta ličnosti i u službi režima. Djeca odmalena uče u školi da budu poslušni vojnici za vođu i državu. Kontrolira sve ekonomske procese u zemlji, a političke protivnike, osobito komuniste koji su izražavali neslaganje s njegovim načinom vladanja, likvidira ili šalje u zatvor. Oko 400 komunista je ubijeno nakon što je započela diktatura.

Ne, njegovo ime nije Josip Broz Tito, iako ste mogli primijetiti cijeli niz sličnosti s jugoslavenskim maršalom. Ovaj put opisivao sam Benita Mussolinija, talijanskog fašističkog diktatora od 1925-1943. godine.

Primjer drugi

Bio je istaknuti vojni general kojeg je na tu poziciju postavio socijalistički predsjednik. Izvodi vojni puč i svrgava predsjednika, ukida ustav i uspostavlja diktaturu. Zabranjuje sve političke stranke u zemlji. Obračunava se sa svojim političkim protivnicima, daje pobiti oko 2.400 komunista. Kompletna intelektualna i kulturna scena podređena je njegovom kultu ličnosti. Tisuće ljudi, koji su bili nezadovoljni njegovom diktaturom, bježe iz zemlje.

Riječ je o Augustu Pinochetu, ozloglašenom čileanskom diktatoru koji je vladao od 1973. do 1990. godine. Iako ljevičari osobito preziru Pinocheta i vole isticati njegove zločine, činjenica je da je pod njegovim režimom stradalo manje komunista nego pod režimom druga Tita. Također, Pinochet je bio dovoljno pametan da shvati kako se ne razumije u ekonomiju i da pozove nepolitične stručne ljude da vode ekonomsku politiku. Dozvolio je ekonomske slobode svojih građana, koje su posljedično omogućile prevladavanje velike krize i gospodarski rast. U konačnici, to ga je koštalo vlasti pa je pod pritiskom naroda i velikih privatnih kompanija 1988. pokleknuo i raspisao referendum na kojem je potučen. Pinochet je bio zločinac koji je pristao na kraju poslušati svoj narod i svojevoljno se skinuti s vlasti, a današnji Čile, kao najbogatija zemlja Latinske Amerike, dobrim dijelom je zasluga upravo njegovog režima.

Ispada da je Tito bio loš čak i u usporedbi s diktatorima i zločincima koji su također zatvarali i protjerivali komuniste. Koja je Titova ostavština? Bankrot države i velika financijska kriza 1980-ih, a potom i niz ratova na Balkanu. Nijedna od država nastalih raspadom Jugoslavije danas se ne može pohvaliti niti da je uspješna, a kamoli najuspješnija na kontinentu.

Koliko takve usporedbe imaju smisla?

U odnosu na neke druge diktatore svoga vremena, Tito je dugoročno pao na testu uspješnosti. Sad će netko reći da su obje usporedbe pogrešne jer nisu diktatura, represija, kult ličnosti i zatvaranje političkih neistomišljenika jedine karakteristike vladavine Josipa Broza u Jugoslaviji. Naravno da nisu, ali ipak ovakve usporedbe imaju puno više smisla nego one s demokratski izabranim državnicima 20. stoljeća.

A tu pogrešku je napravio Hrvoje Klasić, povjesničar koji u zadnje vrijeme služi za rehabilitaciju Titovog kulta ličnosti u Hrvatskoj. Vrlo neprofesionalno od jednog povjesničara koji je u isti koš strpao američke predsjednike i njemu omiljenog diktatora. Kaže, i Churchill je činio zločine pa je zapamćen kao heroj. I Roosevelt je činio zločine pa je zapamćen kao heroj...Ali postoji jedna, za Klasića očito nebitna, razlika. Svi američki predsjednici i britanski premijeri su bili demokratski izabrani na slobodnim, višestranačkim izborima. Oni su bili odgovorni svome narodu koji ih je mogao u bilo kojem trenutku smijeniti. Tito nije bio odgovoran apsolutno nikome, to je kad imaš apsolutnu moć i svi građani Jugoslavije doslovno su ovisili o njegovoj dobroj volji. Zato Tita valja uspoređivati isključivo s političarima u njegovom rangu, a to su doživotni diktatori.

Kaže Klasić, "u Titovo vrijeme gradile su se škole, bolnice...". Da, gradilo se sve tuđim novcem. Vjerujem da bi se u to vrijeme gradilo i da smo imali demokratsku vlast, ali teško da bi drugi vodili toliko lošu ekonomsku politiku pokušaja izgradnje gospodarstva na vanjskom zaduživanju i samoupravnom socijalizmu koji je generirao enormne troškove i zaduženja koja i dan-danas plaćamo. Sve te priče o prosperitetu padaju u vodu samo kad se pogleda izvještaj Svjetske banke o Jugoslaviji 1980. godine, netom nakon Titove smrti, gdje je Jugoslavija stavljena u klub s afričkim nerazvijenim zemljama.

I onda vrhunac - usporedba s Ronaldom Reaganom. Još donekle mogu razumjeti kad ga uspoređuje s predsjednicima koji su upravljali SAD-om za vrijeme rasne segregacije, ali u Reaganovo vrijeme rasna segregacija već je odavno bila ukinuta. Reagan je jedan od rijetkih predsjednika bez većih vojnih intervencija u svijetu (jedina njegova vojna intervencija trajala je svega jedan dan). Reaganu bi se eventualno moglo prigovoriti što je intenzivirao rat protiv droge i time povećao nezadovoljstvo siromašnog crnog stanovništva u SAD-u, ali nikakve zločine njemu ne možete staviti na dušu jer ih jednostavno nije činio. Reagan je bio jedan od najzaslužnijih ljudi za mirni završetak Hladnog rata, čovjek koji je pred Berlinskim zidom pozivao na njegovo rušenje, čovjek koji je govorio u ispod Lenjinovog kipa u Rusiji o tihoj revoluciji osobnih sloboda. Reagana usporediti s Titom je jednostavno vrhunac idiotizma.

Što naši političari trebaju naučiti od Tita?

Tito je došao na čelo Komunističke partije Jugoslavije cinkanjem (vidi ovdje, ovdje i ovdje), tako što je u Moskvi potpisao izjavu u kojoj daje negativno mišljenje o svojim dotadašnjim suradnicima zbog čega je cijeli dotadašnji vrh KPJ bio strijeljan pod optužbom za trockizam (to je tada bilo gore nego da te optuže za fašizam, budući da je Trocki bio glavni Staljinov oponent u partiji), a čovjek kojeg su jugoslavenski komunisti tada htjeli da ih vodi misteriozno je ubijen kod Madrida, tijekom Građanskog rata u Španjolskoj, ali ne u borbi. Titovom dolasku na čelo partije prethodilo je strijeljanje više od 400 jugoslavenskih komunista u Moskvi. Trebaju li to naši političari "naučiti od Tita"? I kako, pobogu, jednog takvog diletanta netko tko sebe smatra ozbiljnim povjesničarom, može uspoređivati s demokratski izabranim državnicima koji su gurali cijelu civilizaciju naprijed?

Naravno da nije Zapad savršen i da ima mnogo mana. Tijekom prošlog stoljeća vodile su se građanske borbe za ljudska prava žena, crnaca, homoseksualaca itd. Ali sve te građanske borbe bile su moguće unutar sistema liberalne demokracije, zato su i bile uspješne. Metode usporedbe totalitarnih komunističkih zločina s američkim intervencionizmom i zapadnim kolonijalizmom iz proteklih stoljeća su klasične sovjetske metode indoktrinacije stanovništva. Kad prikažemo zapadne vođe kao zločince, time smo opravdali sve što mi radimo - tako se to radilo, a pojedinci nam pokušavaju prodati iste fore i danas.

Udba i CIA

Klasić je u svojoj ludosti otišao i korak dalje pa je usporedio tajne službe SFRJ i SAD-a. Po njemu, CIA bi "ismijala sve ono što je radila UDBA".

Provjerimo samo tko kontrolira CIA-u, a tko je kontrolirao Udbu. Direktora CIA-e predlaže predsjednik SAD-a, koji je demokratski izabran na višestranačkim i direktnim izborima. Zatim ga moraju potvrditi oba doma parlamenta koje čine zastupnici koji se također direktno (imenom i prezimenom, a ne stranačkim listama kao kod nas) biraju na demokratskim višestranačkim izborima. CIA je, dakle, potpuno pod kontrolom naroda SAD-a. A Udba? Kome su šefovi Udbe bili odgovorni? Jednom čovjeku, drugovi, samo jednom čovjeku.

Koliko god nas jugonostalgičari pokušavaju uvjeriti da je taj čovjek bio beskrajno dobar i gotovo savršen, dobro znamo da nitko nije dovoljno dobar za toliku moć. Nitko. To bi morao shvatiti svatko tko sebe smatra liberalom ili barem osobom koja se protivi totalitarizmu. Zato, molim vas, svaka rasprava tu prestaje. Nemoguće je obraniti bilo koji totalitarizam, a pogotovo je nemoguće obraniti ovaj koji je ostavio dalekosežne posljedice, tolike da se ni dan-danas ovaj narod nije u stanju otrgnuti od navika, mentaliteta i načina iz toga vremena. Na medijima i intelektualcima je velika odgovornost. Umjesto da nas pokušavate vratiti nazad u prošlost promičući totalitarizam, probajte razmisliti kako da se narod otrgne iz takve prošlosti i konačno krene u budućnost, onu bez totalitarnih metoda.

Čileanci su itekako svjesni da svoj prosperitet duguju dobrim dijelom i bivšem totalitarnom režimu, ali svejedno je postignut nacionalni konsenzus da čine sve kako se tako nešto ne bi nikada više ponovilo. Ako mi, koji ne možemo baš ništa zahvaliti svom bivšem totalitarizmu, nemamo snage ni volje da se oprostimo od njega i kažemo "NIKAD VIŠE", onda je možda vrijeme da se proglasimo propalom nacijom.

 

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.