Tko je financirao put predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović u Rusiju na Svjetsko prvenstvo? Tko će financirati put premijera Andreja Plenkovića i ministra Zdravka Marića na sljedeću utakmicu? Mediji su nas proteklih dana bombardirali prvim pitanjem, drugim znatno manje, ali to je u redu. Javnost treba znati što se i koliko financira novcem poreznih obveznika. Bilo bi super da su ti isti mediji dosljedni pa da postavljaju ista pitanja državnim tijelima i kad je riječ o puno većim troškovima koji se teško mogu opravdati u demokratskom i slobodnom društvu.

No, o tome ću jednom drugom prilikom. Ovaj put me zanima nešto drugo. Očekujem tekst gospodina Hrvoja Klasića, povjesničara i sveučilišnog profesora koji je omiljeni komentator u brojnim hrvatskim i jugoslavenskim medijima. Nedavno je u komentaru za Net.hr pisao o tome kako su naši državnici loši u usporedbi s Josipom Brozom Titom, koji je imao toliko hrabrosti reći Staljinu "NE", a oni nemaju hrabrosti tako se ikome postaviti. Možda je u tome u pravu, iako je realno pitanje tko je kome rekao "NE" 1948., ali i to je za jedan drugi tekst. Mene zanima što bi Tito napravio u današnjoj situaciji.

Bi li Tito išao na Svjetsko prvenstvo bodriti jugoslavensku reprezentaciju u završnici?
Bi li itko u jugoslavenskim medijima tada pisao sprdnje o njegovom ponašanju u loži? OK, Tito bi se vjerojatno "ponašao gospodski, državnički" pa ga ne bi imali za što optuživati. Samo bi ga hvalili, je li tako?

Ali, tko bi njemu platio put u Rusiju? Bi li itko postavio to pitanje i kome bi ga uopće mogao postaviti?

Je li Tito putovao po svijetu? Ako je, kako je to bilo, čime se vozio na putovanjima? Na čiji je to bilo račun? Je li štedio trošeći novac poreznih obveznika? Je li itko vodio brigu o njegovoj potrošnji?

Je li itko o tome pisao u bivšoj državi? Kako bi prošao novinar koji bi postavio takvo pitanje? Kako bi prošao novinar koji bi se ismijavao iz njegovog ponašanja ili rekao da je to čisti populizam, da si poboljšava rejting?

OK, nostalgičari će reći da je ljudima bilo toliko dobro da im takva pitanja nisu padala na pamet pa zato nitko nije ni razmišljao o Titovim troškovima. Možda su u pravu, ako pogledate dokumentarce iz Sjeverne Koreje, vidjet ćete da i tamo mase djeluju prilično sretno i zadovoljno, a za troškove Voljenog Vođe nitko ne pita jer valjda podrazumijevaju da netko tako velik treba imati pravo raditi što hoće jer su svi oni njegovi podanici.

To su bili građani SFRJ - podanici jednog čovjeka do njegove smrti. I gospodin Klasić, kao i drugi koji veličaju Titove diplomatske uspjehe, trebaju biti svjesni da "državnik" u diktaturi ne može biti uspoređivan s državnicima u liberalnoj demokraciji. Diktator se ne brine za rejting - zna da iznosi 100% jer jednostavno mora. Ne brine za sljedeće izbore, zna da će biti izabran - jer nema konkurenata. Takav "državnik" ima potpuno otvorene ruke i radi doslovno što hoće. Zato su diktatori općenito kroz povijest nerijetko ostali pamćeni i kao "veliki državnici" koji su "puno dali svome narodu", a nitko neće postaviti pitanje što su sve uzeli za sebe.

Danas živimo u zemlji koja očito ima velike probleme, a najveći su korupcija i klijentelizam. Možda je to dijelom ostatak iz Titovog "zlatnog vremena" kad nitko nije postavio pitanje "koliko to košta" kad se trošilo državno. Ali danas možemo slobodno postavljati takva pitanja, sprdati predsjednicu, bilo koga. Možete i veličati (doduše, samo neke) bivše režime - bez straha od progona. Kad to rade apologeti bivšeg sistema i bivše države, sami si zabijaju autogolove jer u njihovoj domovini svatko tko bi veličao bivše režime vrlo brzo bi završio na Golom otoku ili u nekoj drugoj ustanovi za višegodišnji preodgoj.

Svaki put kad vidite da mediji veličaju bivši režim i objavljuju članke tipa "u Titovo vrijeme...", podsjetite ih kako bi oni prošli u Titovo vrijeme. Šah-mat.