Hrvatima će ovo zvučati jako čudno jer kod nas je poznato da samo javne službe štrajkaju, ali u SAD-u je federalnim službenicima (i javnim službenicima većine saveznih država) zakonom zabranjeno štrajkati. Štrajk je od početka osmišljen kao način borbe za prava radnika u privatnom sektoru dok se za državne zaposlenike smatra da imaju obavezu raditi (službenici = služe zajednici). Američki državni službenici prilikom prihvaćanja posla u službi recitiraju prisegu koja izričito kaže da neće štrajkati.

Usprkos tome, bilo je slučajeva kad su se neki sindikati državnih službenika oglušili na taj zakon. Sindikat kontrolora letova PATCO organizirao je štrajk 1970. godine, što se pokazalo uspješnom akcijom jer su natjerali vladu na pregovore o potrebi automatizacije zastarjelih sustava.

PATCO je tijekom sljedećih 10 godina imao dosta zahtjeva za američku vladu, no ti zahtjevi su često bili ignorirani. Zato je ovaj sindikat odbio podržati tadašnjeg predsjednika Jimmyja Cartera na izborima 1980. godine i umjesto toga okrenuo se Republikancima i podržao kandidaturu Ronalda Reagana koji se činio zabrinut za njihove probleme. Reagan je pobijedio na izborima i ubrzo krenuo u pregovore s PATCO-om oko novog ugovora.

Sindikat je tražio skraćivanje radnog vremena na 32 sata tjedno te 10.000 dolara veću godišnju plaću za svakog kontrolora leta. FAA (Federalna avio agencija) za koju su radili ponudila im je trogodišnji kolektivni ugovor koji je povećao ukupnu sumu za plaće za 105 milijuna dolara, što je značilo povećanje za 11,4 posto, više nego dvostruko od onoga što su imali za vrijeme predsjednika Cartera. Međutim, agencija nije pristala na skraćenje radnog vremena.

Sindikat je odbio taj prijedlog i proglasio štrajk, zahtijevajući "bolje radne uvjete i plaću" (sad su tražili povišicu za 600 milijuna dolara), 4-dnevni radni tjedan i da budu izuzeti iz nekih zakona o javnim službenicima koji njima nisu odgovarali.

Iako je Reagan podržavao njihove zahtjeve u svojoj predizbornoj kampanji, nakon preuzimanja vlasti više nije imao razumijevanja. Zapovijedio im je da se odmah vrate na svoja mjesta: "Dopustite mi da vam citiram prisegu koju su položili kad su prihvatili poslove", rekao je u svojoj izjavi. "Neću sudjelovati u bilo kojem štrajku protiv vlade SAD-a ili bilo koje njene agencije dok sam službenik Vlade SAD-a". Dao im je 48 sati da se vrate na svoja radna mjesta.

Članovi sindikata nisu se odazvali Reaganovom pozivu. Predsjednik sindikata PATCO, Robert Poli, dobio je poziv na sud zbog organizacije ilegalnog štrajka, a njegov sindikat je morao platiti 1.000 dolara kazne za svaki dan dok su njegovi članovi štrajkali. U isto vrijeme FAA je već organizirala potragu za novim kontrolorima leta. Ubrzo su letovi bili omogućeni jer su članovi sindikata zamijenjeni.

Reagan je na kraju osobno potpisao otkaz za 11.345 štrajkaša i doživotnu zabranu zapošljavanja u državnoj službi. PATCO je na sudu izgubio pravo zastupanja radnika i sindikat je raspušten 1981. godine.

Iako je FAA u početku tvrdila da će u roku 2 godine istrenirati nove kontrolore i da će sustav raditi opet kao i prije, trebalo je skoro 10 godina da se sve vrati u normalu.

Ipak, rezultat je dugoročno pozitivan jer nakon toga više nijednom sindikatu federalnih službi u SAD-u nije palo na pamet (i sigurno neće još dugo) da na taj način ucjenjuju vladu i porezne obveznike.