U aktualnom sukobu između Izraela i Hamasa, mnogi na Zapadu bez puno razmišljanja stali su na Hamasovu stranu. Evo zašto.

Ako biste pitali prosječnog građanina Hrvatske ili bilo koje druge države članice EU - pa i općenito bilo koje države koja se smatra dijelom zapadne civilizacije - bi li podržali islamistički terorizam, opravdavali brutalna ubijanja nedužnih civila i krajnje ciljeve islamističkih teokrata u njihovoj borbi za uspostavu svojih kalifata, a nauštrb jedne visoko razvijene demokratske države, velika je šansa da biste s čuđenjem na to pitanje dobili oštar negativan odgovor. No, ako te iste ispitanike upitate podržavaju li borbu Palestine za oslobođenje od Izraela, odnosno – ukoliko pitate upravo isto pitanje kao i prethodno, samo ovaj put u pojednostavljenom (i zavaravajućem!) kontekstu konkretnih geopolitičkih pitanja, vjerojatno ćete dobiti pomiješane odgovore koji bi nesumnjivo odmah prešli u tragikomičnu apologetiku.

Zašto ljudi na Zapadu u svakom novom arapsko-izraelskom sukobu podržavaju "Palestinu", zagonetka je iz svijeta pop-kulture koja je i mene osobno dugo vremena kopkala. Kroz mnoge neobavezne razgovore, intervjue i ozbiljnija istraživanja tijekom karijere, pak, postepeno mi je postalo jasno zašto određeni ljudi svakim novim sukobom tamo i dalje ističu palestinske zastave te kliču potpuno iste floskule i isprazne parole već desetljećima unazad. Imajući to na umu, mogu sa sigurnošću reći kako postoji nekoliko grupa u koje možemo ubaciti gotovo kompletnu listu palestinofila na Zapadu.

1. Nedozrivi promatrači

Prva grupa, ona najveća, sasvim sigurno je ona koja uključuje nepodozrive promatrače. To su ljudi koji nemaju apsolutno nikakvog poznavanja o trenutnoj situaciji, kamoli povijesti tog prostora. Emotivno reagiraju i upijaju Hamasovu propagandu, koja pažljivo i mudro cilja upravo na njihove emocije. Nepodozrivi promatrači, kada zateknu vijesti o izmišljenim tragedijama, lažne navode o masovnim žrtvama navodnih izraelskih bombardiranja bolnica, porodilišta i čega sve ne, te na društvenim mrežama podvaljene slike mrtve djece iz nekih drugih ratova ili tragičnih elementarnih nepogoda, dijeljenjem tog sadržaja i donacijama koje nerijetko šalju, u suštini, direktno pomažu terorističkim organizacijama i održavanju njihove mitomanije - istovremeno se osjećajući kako-tako emotivno iskupljenim jer su u uvjerenju da tim putem pomažu nedužnim civilima.

2. Ideolozi

Druga grupa, ona najgnjusnija, su ideolozi. Razni islamisti, nacionalisti, određeni ljevičari koji se nisu riješili hladnoratovske propagande SSSR-a i svi desni antisemiti na Zapadu, svoju zamišljenu Palestinu vide kao krajnji cilj uspostavljanja vlastitih ideoloških fantazija – bio to kalifat ispunjen pravovjernicima, nacionalistički PTSP koji projektira specifične situacije naroda iz kojeg ti nacionalisti dolaze na specifičnu situaciju u kojoj se nalaze Palestinci, marksističko-lenjinistička utopija vođena arapskim radničkim pokretima koji će dogodine uništiti tamošnji imperijalizam ili, prosto, "konačno rješenje židovskog pitanja". Ideolozi, iako tehnički se poklapaju sa prvom grupom jer imaju potpuno pogrešnu predodžbu povijesti i trenutne slike i prilike na terenu, funkcionalno predstavljaju stvoritelje i čuvare svojih raznih mitova i zabluda o konfliktu.

3. Influenceri

Treća grupa, ona najjadnija, predstavlja influencere. U konstantnoj potrazi za ostajanjem u prvim redovima relevantnosti i popularnosti na društvenim mrežama, influenceri predstavljaju idealan poligon za širenje raznih tipova prethodno spomenutih ideoloških nastranosti na šire mase. Ovi narcisi, u suštini, ne mare za palestinsku djecu, već im je u prvom planu signaliziranje vrlina nepodozrivom plebsu, isključivo kako bi im oni poboljšati doseg svakom novom podjelom njihovih super-empatičnih i vrlo-trending statusa i storyja. U ovu grupu se ubrajaju i lijevi populistički političari, jer, suštinski, oni su influenceri u foteljama.

Izraelsko-arapski sukob je vrlo kompleksan geopolitički čvor koji je nemoguće pravilno otpetljati vrlo površnom propagandom koja se neumoljivo vrti ispred naših ekrana. Ovaj začarani krug, sada je to jasno, već je rezultirao globalnim rastom zabluda te antiizraelskog i antisemitskog sentimenta (često usko isprepletenog) među stanovništvom, kao i posljedičnim rastom lijevih političkih populista koji su to sve prepoznali i vješto namirisali lake političke poene. Izrael je, čini se tako za sada, već u startu novog sukoba izazvanog od Hamasa izgubio ovaj propagandni rat.