Oni koji tvrde da se zalažu za socijalnu pravdu i jednakost, da se bore za bolji život radničke klase, protiv siromaštva i pohlepnih korporacija, obično su najgorljiviji protivnici slobodnog tržišta. Oni će prvi popljuvati kapitalizam i ekonomsku slobodu, prvi će tražiti intervencije države i što jaču državnu kontrolu nad ekonomijom.

To je prilično apsurdno, to je veliki paradoks, budući da sva istraživanja, znanstveni dokazi upućuju na to da veća ekonomska sloboda i manja kontrola države omogućuje veće radničke plaće, veću vjerojatnost da se siromašni obogate (ili barem izvuku iz siromaštva) i veću konkurenciju na tržištu koja će ekonomskim zakonima tržišnog natjecanja ograničiti moć korporacija. Dakle, ljevičari se bore PROTIV svega za što se zalažu, odnosno za što bi trebali stajati. Iznijet ću 5 glavnih razloga zašto bi ljevičari, ako uistinu žele pravednije društvo s bogatim radnicima, sa što manje siromaštva i čišćim okolišem, trebali podržavati ideju slobodnog tržišta i protiviti se državnoj kontroli.

1. Radničke plaće su veće, nezaposlenost manja

U godišnjem izvješću Fraser Instituta o indeksu ekonomskih sloboda ovaj institut ocjenjuje svaku zemlju prema utjecaju državne vlasti na ekonomiju (što vlast manje utječe, to je ekonomija slobodnija), visini poreza te broju zakona koji reguliraju ekonomske procese. Zemlje koje su na vrhu liste (Hong Kong, Švicarska, Irska, Kanada, Novi Zeland) imaju mahom i najviše prosječne plaće na svijetu, njihovo je stanovništvo najbogatije i imaju najniže stope nezaposlenosti. S druge strane, zemlje s najmanje ekonomskih sloboda (Iran, Alžir, Angola, Argentina, Kongo, Libija i Venezuela) - to su zemlje u kojima mahom ima najveći udio siromašnih u svijetu, najveću nezaposlenost i, pazite sad ovo - najbolesnije stanovništvo.

Ne morate otići u Angolu ili Venezuelu i onda u Švicarsku ili Kanadu da biste znali da je razlika u kvaliteti života ogromna.

2. Zdravije stanovništvo (duže žive)

U zemljama koje spadaju među onih 25 % na vrhu Fraserove liste ekonomskih sloboda prosječni životni vijek je 80,5 godina dok je u zemljama koje spadaju u 25 % onih s najmanje ekonomskih sloboda životni vijek 64 godine.

Trebam li napomenuti da zemlje u vrhu Fraserove liste imaju privatno ili vrlo liberalizirano državno zdravstvo? A vidite, oni duže žive. Znači da ipak nema govora o onome "tamo ćeš umrijeti kad se razboliš ako ne možeš platiti". Statistika pokazuje, prije ćeš umrijeti ovdje. Točnije, 10 godina prije jer je u Hrvatskoj prosječni životni vijek 70 godina.

3. U slobodnim ekonomijama svi se bogate

Ekonomski rast nekog društva utječe dobro ne samo na bogate, nego na sve. Kupovna moć prosječnog građanina slobodnije ekonomije iznosi preko 40.000 dolara godišnje dok u zemljama koje su pri dnu Fraserove liste ona iznosi godišnje oko 6.253 dolara. Razlika je očita.

4. Ekonomska sloboda pomaže očuvanju prirode

Suprotno popularnom vjerovanju kako slobodnija ekonomija uništava okoliš, to naprosto nije istina. Narodi koji više drže do privatnog vlasništva i imaju manje nacionaliziranih resursa, ujedno imaju najbolje ocjene u čuvanju okoliša prema stranicama Yale sveučilišta.

Istraživanje Fraser instituta dolazi do spoznaje kako ekonomski slobodnije zemlje imaju u prosjeku veće razine kvalitete zraka. Kako kažu, da su Sjedinjene Države nametnule svoje regulacije zbog okoliša na ekonomije zemalja u razvoju, to bi ih uništilo.

Pravo logično objašnjenje zašto će slobodnije ekonomije imati čišći okoliš od zemalja sa strogo kontroliranom ekonomijom je u privatnom vlasništvu. Kad je neki komad zemlje u privatnom vlasništvu, vlasnik će se za njega brinuti jer ima vlastiti interes da ga čuva. Kad je u nacionalnom, "javnom" vlasništvu, onda zapravo nitko nema interes da se brine o njemu.

5. Ekonomska sloboda pomaže ženama i manjinama

Da, dobro ste pročitali! Ljevičari jako vole dijeliti ljude po spolu, nacionalnosti, rasi, seksualnoj orijentaciji, kako bi zaštitili manjinske skupine. To je super! Ali ako stvarno želite dobro manjinama, onda ćete se zalagati za kapitalizam i slobodno tržište.

Dr. Signe Thomas, profesorica na sveučilištu u Miamiju provela je istraživanje kako bi doznala utjecaj ekonomskih sloboda na društveni status žena. Koristila je tri različita mjerila: indeks spolne ravnopravnosti, ocjenu spolne jednakosti i udio žena u predstavničkim tijelima državnih i lokalnih vlasti te na vodećim mjestima u kompanijama. Njezin rezultat šokirao je kritičare kapitalizma: u zemljama s većom ekonomskom slobodom žene su daleko zastupljenije nego u onima s najnižim indeksom ekonomske slobode.

S obzirom da je u slobodnijim zemljama lakše naći posao (nezaposlenost između 3 i 6 posto), jasno je i da ekonomska sloboda pomaže svim manjinama. Imigranti će lakše i brže početi da privređuju što će im pomoći da se integriraju u društvo, ali i da brže postanu dio srednjeg sloja.

Jako je puno kritičara kapitalizma, ali oni svi skupa nemaju nikakvih opipljivih dokaza niti realnih argumenata za svoje kritike. Što je slobodnije tržište - veća je vjerojatnost da nam svima bude bolje. Ako želite pomoći siromašnima, radnicima, ženama, manjinama - počnite se zalagati za kapitalizam i slobodu. Zahtijevajmo od naše vlasti da pusti ekonomiju na miru, da nas ne tlači bezveznim regulacijama, da prepolove poreze i da vidite kako će se sve promijeniti.