Američki kongres ovih dana raspravlja o prijedlogu zakona o zaštiti transrodnih osoba od diskriminacije. Zakon je predložila demokratska zastupnica Marie Newman koja kaže da je njena kćer transrodna pa razumije kako im treba posebna zaštita, nazvala ga "Equality Act" i, očekivano, podržala ga je demokratska većina. Protive mu se republikanci koji u tome vide ugrozu za vjerske slobode i problematičnu uporabu zakona u sportu gdje bi ženske sportašice mogle loše proći zbog konkurencije transrodnih žena s muškom fizionomijom tijela.

Moj stav o trans pravima je jasan. Budite što želite biti. Ako se netko u svome tijelu ne osjeća ugodno i iz bilo kojeg razloga smatra da ga treba promijeniti, današnja medicina to omogućuje. Zašto bismo uopće od toga pravili probleme? Nemam nikakvog problema da se obraćam ljudima u onom rodu u kojem oni žele. Idite u koji god hoćete WC, nije me briga. Ne razumijem zašto dosta ljudi od takvih stvari pravi probleme epskih razmjera, a posebno ne mogu shvatiti one koje svaki spomen prava tih osoba potiče na agresiju i nasilje. Svačiji život je bitan, svatko treba uživati jednaku zaštitu od nasilja.

Ali svejedno, protivim se bilo kakvim zakonima koji *posebno* štite pojedine skupine (bilo koje) od "diskriminacije". Ne mislim ništa dobro o diskriminaciji, pogotovo prema ljudima na osnovu njihovog spola, etničke ili rasne pripadnosti, ili seksualne orijentacije, zato što su to karakteristike na koje ne možemo utjecati vlastitim izborom i slobodnom voljom. Nitko nije zaslužio biti ružno tretiran zbog nečega što nije sam zaslužio svojim radom ili zalaganjem. Međutim, državne regulacije međuljudskih odnosa jako su loša ideja koja u pravilu donosi više štete i nepravde nego koristi.

Dodatna, posebna zaštita transrodnih osoba, izvan one temeljne zaštite od nasilja kakvu svi imamo, predstavlja državno prekoračenje ovlasti i zadire u temeljna prava i slobode (npr. slobodu govora, udruživanja itd.). Osim toga, razumijem argument konzervativaca o nepravdi koja će se dogoditi kada se transrodne žene natječu u istoj kategoriji s biološki rođenim ženama u onim sportskim natjecanjima gdje fiziološka građa tijela igra bitnu ulogu.

Iz Kongresa rasprava se preselila i na društvene mreže. Predlagateljica zakona Marie Newman je pokušala "bocnuti" svoju kolegicu iz Republikanske stranke Marjorie Taylor Greene, koja se protivi tom zakonu, tako što je na Facebooku objavila video u kojem postavlja zastavu pokreta transrodnih osoba pored ulaza u njen ured. Uz video je napisala: "Naša susjeda @RepMTG je pokušala blokirati Equality Act jer vjeruje da je zabrana diskriminacije prema transrodnim Amerikancima 'odvratna, nemoralna i zla'. Pomislili smo da joj stavimo našu transrodnu zastavu tako da je vidi svaki put kad otvori svoja vrata ;)".

Njena susjeda, prozvana zastupnica Taylor Greene, odgovorila je na svoj način, objavivši video u kojem postavlja natpis "Postoje samo dva roda: muški i ženski". Ujedno, optužila je Newman da će njen zakon "uništiti ženska prava i vjerske slobode".

Ubrzo nakon toga, reagirao je Facebook uklonivši video Marie Newman, dakle onaj video s transgender zastavom. Newman se požalila na Twitteru da je Facebook uklonio njen video uz obrazloženje da je riječ o govoru mržnje. Također, požalila se i da video njene kolegice, koji je po njoj transfoban, i dalje stoji na Facebooku. "Zaštita transrodnih osoba od diskriminacije nije govor mržnje!", napisala je Newman.

Tri sata nakon što je zastupnica Newman uspjela doći do korisničke službe Facebooka, javili su joj da je njen video vraćen. "Kažu da su ga skinuli zabunom, ali da je procedura njihovog odlučivanja o njemu još uvijek u tijeku", napisala je Newman jučer na Twitteru.

Znači, Facebook je "zabunom" obilježio video s trangender zastavom kao govor mržnje i automatski ga skinuo s platforme. Kako se to uopće može dogoditi? Može li se netko stvarno tako "zabuniti"?

Ovo ide u prilog onome što već dugo govorim, a to je da Facebook olako skida objave sa svoje platforme čim bude određeni broj prijava. Meni su to učinili već nekoliko puta u slučajevima kada NISAM prekršio njihove standarde. Na primjer, pročitajte ovdje. Za razliku od visokorangiranih američkih političara, nama običnim smrtnicima nije lako doći do njihove korisničke službe i u priliku da uopće neka ŽIVA osoba pročita našu žalbu. Možemo samo komunicirati s algoritmom koji obično ocjenjuje objavu prema nekoj riječi sa svoje "crne liste", sliku prema nekom liku ili bojama itd. To je stvarno loše.

Pišem ovo kako bih ukazao na nelogičnosti rezoniranja oko "govora mržnje". Ako je Facebookov algoritam vidio transgender zastavu kao govor mržnje, što još može biti tako etiketirano? Praktički sve i svatko. Ljevičari inače jako vole tražiti uvođenje tog njihovog "govora mržnje" u zakone jer vjeruju da će oni pogoditi samo njihove političke i ideološke protivnike, ali na ovakvim primjerima možemo vidjeti da se varaju. Takvi proizvoljni zakoni u pravilu će najteže pogoditi one najslabije, koji neće imati načina da se žale ili izbore za ispravak pogreške ili zabune.