Vezani članci:
Hrvatska ostvarila najveći pad BDP-a među zemljama Nove Europe. Je li za to kriva korona?
Unatoč blagom poboljšanju, Hrvatska je na Indeksu svjetske konkurentnosti najgora članica EU
Moralni razlog za razdvajanje države i gospodarstva
Svi mitovi o gospodarstvu Jugoslavije
Socijaldemokrat je liberalizirao njemačko tržište rada: Vlast je izgubio, ali nije htio odustati
Irska iznenadila EK i MMF uvjerljivo najbržim gospodarskim rastom u razvijenom svijetu
Duga ekonomska kriza hrvatskom gospodarstvu poslužila da se preorijentira na izvoz
Turizam za Hrvatsku - blagoslov ili prokletstvo?
Da, istina je: Hrvatska je relativno najgore gospodarstvo u EU
Tek kad s Jelačićevog trga budemo mahali zastavama Estonije, znat ćemo da su promjene na vidiku
Koliko stvarno možemo biti zadovoljni efektima hrvatskog turizma?
Državni intervencionizam u (relativno) slobodnoj Kanadi
Živi zid pokazao kako bi oni vodili gospodarstvo
Razbijanje mitova o hrvatskom izvozu
Njegove reforme su prepolovile siromaštvo i stvorile najbrži gospodarski rast u svijetu
Bio sam uhljeb u državnoj službi pa radnik u realnom sektoru. Sad sam poslodavac...
Provjera točnosti: Jesmo li stvarno među zemljama s najvećim rastom BDP-a?
Konačno: Ministrica Dalić najavila 4 odlična poteza
Tko nam je i kako oduzeo budućnost?
Politički uhljebi ograničavaju rast hrvatskog gospodarstva
Zid pun rupa: Svjedočimo posljedicama opće ekonomske nepismenosti
Plenkovićeva vlada nije dugo izdržala kao fiskalno odgovorna; javna potrošnja se povećava 100% više od BDP-a
Ovako su govorili HDZ-ovci: ʼSlijede oštri rezovi i otpuštanja, velika porezna reforma...ʼ I, što je s time?
Ovaj lik je car: Bio je potpredsjednik antireformske vlade, a sada se sjetio da Hrvatska treba reforme
Hrvatskoj treba brži i zdraviji rast, a bez strukturnih reformi on nije moguć
Oni bi se j..., ali da im ne uđe
Štrajk ili uhljebaradija?
Dok smo mi slušali Varufakise, Španjolci su reformirali svoju gospodarsku politiku
CEA predlaže konkretne mjere za spas zdravstvenog i mirovinskog sustava
CEA predlaže Mariću ambiciozniju poreznu reformu u 8 točaka
Novo na Liberalu:
Američki birači vole kapitalizam više nego Trumpa, Harris i Taylor Swift
Čovjek koji ništa ne zna
Pitanja na koja Milanović ne želi odgovoriti
Hajdaš Dončić i Paunović su obojica fejk, glumci i pozeri
Studija: Zahtjevi za redistribucijom bogatstva vođeni su motivom zavisti, a ne pravde
Thomas Sowell: Zašto sam odbacio marksizam
WSJ o propasti dinara: Kako je Jugoslavija uništila vlastitu valutu
Milanović želi biti hrvatski Donald Trump
Kakva je bila špica sezone: U srpnju i kolovozu 92.000 domaćih turista više nego lani
Država je u ratu s obiteljskim smještajem. Ispaštat će domaći turisti
Kako su Ćimić i Index pokušali kreirati 'aferu' tamo gdje je nema
Prvi seks, laži i porez na nekretnine
Pearl Jam i svrha cijene u tržišnoj ekonomiji
Kako Vladine 'antiinflacijske mjere' ustvari potiču inflaciju
Nezavisna zastupnica razmontirala Tomaševića u ZG skupštini. Pogledajte video
Potpišite peticiju protiv 'Bit će krvi' zakona o maltretiranju vlasnika stanova
Zašto se Hrvati boje jugoslavenske zastave - pitaju se jugoslavenski novinari
Proslavljenom biologu Facebook obrisao profil jer je napisao da muškarac ne bi trebao boksati sa ženama
Plenkovićev portal u ksenofobnom ispadu napao turiste, pridružio mu se i Index
Pobjednici i gubitnici
Tko je u Hrvatskoj proširio dezinformacije o alžirskoj boksačici? Mojmira Pastorčić
Johan Norberg: Što uzrokuje ljudski napredak?
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće
Tomašević se pjeni jer je Zagrepčanima ponuđena jeftinija distribucija plina
Bastiat: Novac, banka i kredit

Trulež draži od kreativne destrukcije


Piše: Branimir Perković
4.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Trulež draži od kreativne destrukcije

Trulež draži od kreativne destrukcije


Piše: Branimir Perković
4.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Promatrajući cjelokupni socio-ekonomski razvitak Hrvatske od samostalnosti do danas teško je izbjeći dojam da se radi o državi koja se sporo mijenja. Ne može se reći da određeni pomaci nisu napravljeni, ali svaka promjena je bila teško implementirana i prihvaćena. Čak nije ni problem u tome što stanovništvo nije svjesno potrebe za promjenom, dapače malo tko je zadovoljan trenutnim stanjem, ali problem je što ta želja za promjenom nikada ne nalazi put do implementacije, ili bar pokušaja implementacije. Svijest o promjeni je tu, ali želja da se ta svijest o promjeni pretoči u konkretnu akciju uvijek izostane.

Najočitiji primjer za to je ekonomija i relativno gospodarsko zaostajanje Hrvatske u odnosu na zemlje koje su se 90-ih nalazile u sličnoj situaciji, ali su se puno brže mijenjale i time postigle bolje stope gospodarskog rasta, blagostanja, obrazovanosti itd. Ključne ekonomske reforme koje su napravljene uvijek su bile prisilne, u smislu da nitko nije zaista planirao njihovu implementaciju nego su zbog određenih okolnosti postale nužnost oko koje nije bilo izbora. Stabilizacijski program i uvođenje kune ranih 90-ih, privatizacija bankarskog sektora i set reformi koje su bile uvjet za ulazak u EU su bile najznačajnije promjene u ekonomskoj politici, i na sve tri je Hrvatska bila prisiljena reagirati. Stabilizacijski program je bio nužan zbog naslijeđene visoke inflacije iz Jugoslavije, privatizacija bankarskog sektora jer država nije mogla više plaćati redovite sanacije banaka u državnom vlasništvu, set reformi za ulazak u EU zbog pritiska iz Bruxellesa.

Ostale stvari, kao privatizacija, reforme javne uprave i teritorijalnog ustroja, reforme zdravstva, obrazovanja i mirovinskog sustava, debirokratizacija i liberalizacija su se odvijale relativno sporo i neplanirano. Iako sporost inače podrazumijeva planiranje i oprez, u Hrvatskoj je usporedno sa sporosti uvijek išao kaos. Sporost i neorganiziranost u kombinaciji su idealna podloga za korupciju, jer sama sporost daje dojam da se ništa radikalno ne događa i djeluje umirujuće na stanovništvo. Kada se ništa ne mijenja, onda ljudi i nemaju potrebu za burnim reakcijama. Samim time svaka korupcija, privatizacijska pljačka, nepotizam te ilegalno izvlačenje novaca je manje vidljivo. I tu se može upotrijebiti paralela sa žabom koja će se skuhati živa u loncu punom vode ako se temperatura podiže polako, a kada bi se žabu odjednom ubacilo u kipuću vodu, odmah bi iskočila. Ali sama sporost podizanja temperature u vodi daje žabi vremena da se privikne, sve do temperature u kojoj umire, a da nije ni svjesna opasnosti.

Na isti način se diljem Hrvatske moglo sijati sjeme političkog nepotizma, pljačke i korupcije, a bez da je stanovništvo ikada ozbiljnije reagiralo na sve te pojave.

Istinabog, građani RH su tražili tu sporost. Strah od promjena je tradicionalno nasljeđe socijalizma koji je ne samo kao totalitaran sustav odgajao ljude da budu poslušni i zaziru od promjena, preziru one koji traže promjene i sumnjičavo gledaju na svako javno prokazivanje potrebe za promjenom, nego i sam od sebe kao sustav ljude čini pasivnima i inertnima. Euforiju oko stjecanja nezavisnosti i oslobađanje goleme energije optimizma o budućnosti su mnoge bivše komunističke države iskoristile da provedu nužne gospodarske reforme koje će im omogućiti da hvataju korak s razvijenim zemljama EU. Isti nalet energije je postojao i u Hrvatskoj, ali je on morao biti iskorišten u obrani zemlje. Jednostavno ga nije ostalo dovoljno da se iskoristi za ekonomske reforme, energija se do kraja rata sasvim potrošila na puku obranu.

Rat je bio traumatično iskustvo i ma koliko naštetio zemlji u smislu materijalnih i ljudskih troškova, najveća dugoročna šteta leži u tome što je zbog njega Hrvatska propustila svoj "val" koji bi očistio ono staro te stvorio prostor za novo. Rat je naravno prebacio fokus i energiju s potrebe za socio-ekonomskim promjenama na potrebu za pukim preživljavanjem. Kada ljudima prijeti neprijateljska vojska s nekoliko desetaka ili nekoliko stotina kilometara, teško da će se usredotočiti na dugoročne stvari. Tko čita analizu gospodarske situacije u zemlji kada je na naslovnici prizor ratnog razaranja u području odaljenom svega nekoliko desetaka kilometara od mjesta stanovanja?

To je drastično usporilo bilo kakve promjene u načinu socio-ekonomskog funkcioniranja te olakšalo onima koji žele iskoristiti novonastalu situaciju za pljačku, nepotizam i korupciju da rade što žele.

Nasljeđe društvene tromosti, prebacivanje fokusa s potrebe za promjenama na potrebe za samoodržanjem te trošenje "vala" energije na obranu umjesto razvitak su ljude još više ukopali u potrebu za stabilnošću.

A gospodarstvo koje se ne mijenja postupno trune. Upravo je nepostojanje mehanizma kreativne destrukcije, procesa u kojem stare industrije, proizvodni procesi, upravljačke strukture te staro znanje polako odumire da bi ga zamijenile nove industrije, proizvodni procesi, upravljačke strukture i znanje, dovelo do razvojnog zaostajanja komunističkih zemalja za kapitalističkim državama.

Hrvatska je zbog gore navedenih problema nastavila s komunističkom praksom umjetnog održavanja na životu onih elemenata koje bi u kapitalističkim gospodarstvu djelovanjem kreativne destrukcije bile zamijenjene modernijim industrijama i metodama. A takvo održavanje zastarjelog i trulog ne može popraviti oštećenja koja nastaju truljenjem, samo sprječavati da ti elementi gospodarstva odumru do kraja i time stvore prostor za novo, svježe i vitalno. Što je još gore, održavanje takvih trulih dijelova zahtijeva da se u tu svrhu crpi energija iz mladih i zdravih dijelova gospodarstva što usporava njihov rast. Klasična priča o tome kako država oporezivanjem oduzima jednima da bi subvencijama, poticajima i jamstvima poklonila drugima. A ti drugi, već truli i pred raspadom, ne mogu nikako postati mladi i vitalni. Ti dijelovi gospodarstva će odumrijeti kad-tad, jedino pitanje je koliko dugo će ih se umjetno održavati na životu na račun drugih.

Brodogradilišta predstavljaju upravo taj truli element - star, neefikasan i osuđen na propast. Ali zbog straha od kreativne destrukcije država i društvo radije biraju trulež, iako su istodobno svjesni da na kraju ti dijelovi moraju odumrijeti. Država je do sada oduzela 30 milijardi kuna od stabilnih, vitalnih i perspektivnih grana gospodarstva da bi održala na životu brodograđevni trulež. A brodogradilišta su samo djelić priče o održavanju truleži zbog straha od kreativne destrukcije. Postoje i mnoga druga, kao npr. Petrokemija, čiji su sindikati baš kao i sindikati Uljanika odbili ponude od privatnih subjekata jer su htjeli ostati trulež kojeg će država umjetno održavati.

Rat, strah i nasljeđe su loša opravdanja, koja se previše koriste kao argumenti za nastavak socio-ekonomskog truljenja. Ali to što su loša opravdanja ne znači da nisu istiniti razlozi. Bit će potreban ogroman napor da se ta opravdanja nadvladaju i ostave u prošlosti da bi društvo napredovalo. Osim ako sve "zdravo" ne napusti Hrvatsku i ostane samo "trulo", koje će ionako umrijeti jer neće više biti "zdravog" koje bi ga umjetno održavalo na životu.

 

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.