Oni su jedini kandidati Demokratske stranke za koje sam prilično siguran da bi pobijedili Donalda Trumpa. U duetu bi bili još bolji.

Održana je i druga runda predsjedničkih debata Demokratske stranke. Na krcatom terenu (23 kandidata) opet se pokazala ona podjela među Demokratima o kojoj sam već govorio - na ljevičare i centriste, odnosno socijaldemokrate i socijalne liberale. Pitanja zdravstvene reforme i klimatskih promjena su s razlogom omiljena među njima jer to je ono što najviše zanima glasače i njihovu stranačku bazu.

Manje-više svi podržavaju uvođenje zdravstvenog sustava po uzoru na zapadnu Europu, u kojem će svi biti pokriveni i svi će plaćati kroz poreze. Tu ipak postoji razlika među onima koji bi potpuno ukinuli mogućnost izbora između državnog i privatnog zdravstvenog osiguranja (Bernie Sanders, Elizabeth Warren, Bill de Blasio) i onih umjerenijih, koji shvaćaju da ljudi žele imati slobodu izbora.

Nakon debata i intervjua koje sam pogledao s kandidatima - onoliko koliko sam stigao - mislim da bi većina njih bili bolji predsjednici od Donalda Trumpa. Naravno, ima par iznimaka (De Blasio, Warren, Harris). Ali malo tko će biti u stanju stati u istu prostoriju s Trumpom i oduprijeti se njegovim politički nekorektnim i niskim napadima. Joe Biden i Beto O'Rourke su OK, ali su mlaki i bezlični, nemaju ni karizmu ni šarm. Trump bi ih pojeo za doručak. Sanders je u suštini dobar i prilično dosljedan čovjek, ali previše radikalan u ekonomskim pitanjima i njegovo inzistiranje na socijalizmu ne može proći kod većine Amerikanaca. Warren je licemjerna, sebe naziva kapitalisticom i donosi nekakve "planove za spas kapitalizma" koji su zapravo megaraspodjele tuđe imovine i prijelazno stanje u socijalizam. Previše populizma vidim kod nje i Bernija.

Među svima njima vidim samo dvoje kandidata koji su mi politikama bliski, a koji bi mogli pobijediti Trumpa. To su Tulsi Gabbard i Andrew Yang.

Tulsi Gabbard

O njoj sam već pisao, ali skoro svakim novim nastupom me dodatno ugodno iznenadi. Sve je bolja. Veteranka rata u Iraku, sadašnja zastupnica u Kongresu iz Havaja, ponaša se predsjednički i udara svoje konkurente tamo gdje ih najviše boli. U prvoj je debati educirala Demokrate o tome da američki vojnici ne žele provesti još godine u beskonačnim ratovima na Bliskom istoku, a u drugoj debati se dotakla teme kaznenog zakona.

Tulsi je spočitala CNN-ovoj miljenici Kamali Harris njene rezultate dok je radila kao kalifornijska državna odvjetnica.

"Kamala Harris tvrdi da je ponosna na svoj rad kao glavna državna odvjetnica i da će tako voditi i državu, ali to bi nas trebalo zabrinuti. Primjera je jako puno, spomenimo samo da je preko 1.500 ljudi poslala u zatvor zbog marihuane, a kasnije se smijala na pitanje je li ona ikada pušila marihuanu. Blokirala je ključni dokaz koji je trebao spasiti osuđenika na smrt dok je država nije prisilila da ga dozvoli. I zalagala se za sistem jamčevine koji duboko pogađa siromašne", rekla je Tulsi.

Harris je na to odgovorila kako ona je ponosna na svoj rad, da je ona radila na reformi sustava i da je za potpunu legalizaciju marihuane.

"Ali vi ste bili na funkciji gdje ste mogli utjecati na neke stvari i tako pomoći ljudima, a niste", rekla joj je Gabbard. "Mnogi ljudi u Kaliforniji propatili su zbog vaših odluka i dugujete im ispriku."

Mediji su nakon debate taj razgovor ponavljali cijeli sljedeći dan. Harris je izgubila živce pa je prozvala Tulsi da je "Putinova lutka" i da ionako nije bitna. "Ja sam izjednačena na vrhu, a ona ima nula ili jedan posto".

Jako mi je drago što je netko spustio Harris jer je ona užasna. Za nju sam jedinu siguran da bi bila gora predsjednica od Trumpa, a američki mainstream mediji je podržavaju i zato kotira visoko. Vidjet ćemo kako će izgledati sljedeće ankete, vjerujem da će Tulsi porasti popularnost, a Harris bi trebala pasti.

Tulsi se također suprotstavila socijalistima po pitanju slobode trgovanja. Warren i Sanders se praktički slažu s Trumpom da SAD treba nabijati visoke carine Kini i drugim zemljama "radi zaštite američkih radnika". Tulsi je na to pitanje odgovorila: "Carine nisu dobra vanjska politika. One čine štetu američkom gospodarstvu". I u pravu je!

Naravno, postoje neke stvari u kojima se ne slažem s njom. Na primjer, ona je glasala nedavno za povećanje minimalca na 15 dolara, to je loša politika (iako je ranije glasala protiv povećanja minimalca). Ona je također pobornica "zelene ekonomije" u borbi protiv klimatskih promjena i još nekih socijaldemokratskih programa. Ali i dalje je ekonomski desnije od velike većine njenih protukandidata. Plus, mislim da to čak nisu njeni iskreni stavovi jer to su stvari koje ona potvrdi tek kad je izravno pitaju. Čini mi se da to mora "progutati" da bi ostvarila nekakav uspjeh u Demokratskoj stranci. Prvo je Demokrati trebaju izabrati da bi došla do općih izbora, a Demokrati su otišli prilično lijevo.

Andrew Yang

Yang je poduzetnik iz New Yorka, iz imigrantske obitelji koja je doselila s Tajvana. Strašno inteligentan i elokventan čovjek koji je u stanju doći u radikalno lijevi Young Turks show i onda kod konzervativca Bena Shapira, i na oba gostovanja ostaviti domaćine bez teksta i u poštovanju. Nema pitanja na koje neće znati odgovoriti, na koje neće imati inteligentan i razuman odgovor i čini se da nema problema koji on ne bi znao riješiti.

Njegov program je potpuno drugačiji od svih drugih jer se bazira isključivo na ekonomiji. Njega ne zanima politika identiteta, imigracija i slični problemi kojima se Demokrati ovih dana bave. Ne zanima ga ni Trump. On razmišlja o ekonomiji, i to u budućnosti. Glavni prijedlog je ono što naziva "dividenda slobode" odnosno temeljni dohodak. Svaki odrasli građanin SAD-a bi primao 1.000 dolara od države. Na taj način planira riješiti socijalnu državu, ali ne odjednom nego s vremenom. Uveo bi PDV tako da i Amazon počne plaćati porez, a s vremenom bi ukinuo porez na dohodak. Ako se pitate kako bi to sve učinio, najbolje neka vam sam objasni. Pogledajte ovaj intervju kod Shapira.

On je prva osoba koja kad priča o UBI-ju zvuči uvjerljivo i pametno. Upozorava na posljedice automatizacije. Ali za razliku od drugih ljevičara, Yang se ne boji automatizacije, on samo razumije da će ona sa sobom donijeti i neke negativne posljedice koje treba adresirati. Na prigovor da je čovječanstvo već preživjelo slične ekonomske preobrazbe dolaskom strojeva u 19. stoljeću i digitalizacijom u 20. stoljeću, Yang ima dobro objašnjenje o kojem, priznajem, nisam prije razmišljao.

Da, priznat će, svijet je iz tih promjena izašao bolji i napredniji, ali su one obilježene velikim nemirima, štrajkovima, prosvjedima i sukobima. A ono što nam slijedi moglo bi biti intenzivnije od svega dosad. Yang priznaje da automatizacija stvara više novih radnih mjesta nego što uništava, ali upozorava da ta radna mjesta neće biti za iste one ljude koji su ostali bez posla i u tom procesu mnogi se neće moći prilagoditi iz različitih razloga.

Kod Yanga mi se ne sviđa samo to što ima možda malo previše povjerenja u državne regulacije. Nisam siguran da je to dobra strategija. On je u biti libertarijanac, ali umjeren. Tulsi je socijalna liberalka. Zato se njih dvoje ističu iz te hrpe etatista i socijaldemokrata.

Tulsi i Yang bi bili savršen par da su zajedno na listiću, što također nije nemoguće. Oni bi se savršeno nadopunjavali jer ona se bavi ponajviše vanjskom politikom i kaznenim sustavom, a on ekonomijom. Možda će s vremenom shvatiti da bi bili savršen par pa udruže snage, tko zna. Ali njih dvoje su jedini među svim kandidatima za koje ne mogu ni zamisliti da bi im Trump mogao ikako spustiti. Svi ostali padaju pod Trumpom.