Zahvaljujući cirkusu u Saboru i medijskoj pompi oko Plenkovića, Marića i Petrova, nekako je ispod radara prošla vijest da ćemo svi mi, koji smo rođeni iza 1961. godine, imati 27 posto niže mirovine. Kako piše Večernji list, to proizlazi iz Nacionalnog programa reformi koje je donijela Plenkovićeva vlada.

Nekima ova vijest ipak nije promakla pa su na Facebooku uslijedila zgražanja kao da se ljudi čude ovakvom potezu. Uz aktualnu fiskalnu politiku, koja je sve samo ne odgovorna, ovako nešto je bilo realno za očekivati. Zadržite dah, dame i gospodo - to još nije ništa.

Uz prirodni odljev stanovništva, imamo i pojačanu emigraciju i to iz istog razloga zbog kojeg nam smanjuju mirovine, a to je neodgovorna fiskalna politika. Jedan hrvatski radnik mora svaki mjesec zaraditi još za jednu mirovinu. Radnik mora zaraditi i povlaštene mirovine veteranima iz najmanje dva rata, i to sa svih strana, i onima iz Hrvatske i susjednih država. To još nije ništa, jer mora zaraditi i za tisuće udruga, niš koristi organizacija i raznih crkvenih ustanova. Hrvatski radnik mora zaraditi i za uhljebe kojih je sa svakom novom vladom sve više. Mora zaraditi i za naše ceste, naše šume, brodogradilišta, tekstilnu industriju koja je u minusu, Agrokor itd.

Uz sav taj teret na leđima hrvatskog radnika, prosto je nevjerojatno kako država još uvijek funkcionira. Za to postoje krediti i nova zaduživanja. Pitanje je samo - dokad?

I sad dolazimo do glavnog problema, a to je mirovinski sustav. On je naslijeđen od bivše države jer se nama, kao narodu, ta ideja solidarnosti jako sviđa. Čim spomenete ljudima mogućnost slobode izbora, kako bi bilo da svatko prima bruto plaću pa onda sam, po želji, od nje izdvaja svaki mjesec određenu svotu i uplaćuje je sebi na štednju ili u neki privatni fond - to nailazi na neviđen otpor. Ljudi su ovdje alergični samo na pomisao da bi mogli sami preuzeti odgovornost za svoju budućnost. Ali ono što vam pokušavam reći, a pokazat će se točnim vrlo uskoro, da je najgora moguća stvar svoju budućnost dati u ruke državi.

Tko čini državu? Netko će reći "to smo mi svi". Ako smo to "mi svi", kako to da određeni pojedinci među nama imaju toliku moć da u bilo kojem trenutku mogu sniziti svima mirovine za 27 posto? Dok mi dođemo na red za mirovine, više ih neće ni biti! Dakle, država nismo mi. Država su političari na vlasti. Oni se mijenjaju, ali njihovi interesi su uvijek osobni, a ne kolektivni. To je zapravo prirodno pa je nerealno uopće očekivati da će neki javni dužnosnik staviti interes naroda ispred njegovog osobnog interesa. Zato će oni uvijek, kad im zaprijete nemiri, prosvjedi, uvijek će izabrati kupovinu mira samo da zadrže svoje pozicije. Oni koji su najglasniji, oni su ujedno i najjači - to su kod nas uglavnom braniteljske udruge i medijski uhljebi u lijevim "neovisnim" NGO medijima. Te će skupine uvijek dobiti koliko požele, inače će napraviti frku. A nijedan političar ne želi frku dok je na vlasti.

I to je glavni razlog zašto ne možemo realno očekivati da ćemo u starosti od države primati mirovinu koju smo uredno uplaćivali čitav radni vijek. Mirovinski fond zapravo nije fond, to je porez u klasičnom smislu riječi, to je novac koji država prisilno ubire i koristi ga da pokrpa trenutne rupe u proračunu nastale njihovom neodgovornom politikom pijanog milijardera. Umjesto mirovine primat ćemo socijalnu pomoć i to vjerojatno od Europske unije jer će Hrvatska bankrotirati.

Ali nemojte se buniti, dame i gospodo, svi vi koji ste sve ove godine zdušno branili ovakav mirovinski sustav, svi vi kojima se obrve podižu čim čujete tu, vama omraženu riječ - privatizacija. Niste htjeli da sami preuzmete odgovornost za sebe, htjeli ste da se o vama brine država. Nažalost, to ćete dobiti. I ne samo vi, zbog takve većine to ćemo dobiti i mi koji takav sustav nikada ne bi izabrali, samo da nas je itko pitao.