Kao predsjednik države s nikakvim ovlastima i ogromnim megafonom, Zoran Milanović je mnogo puta bio simpatičan. Mora mu se priznati kako je vrhunski trolao novinare tijekom Koronafesta, ili kako će svako malo šokirati lijevu političku kremu nekom zidarskom uvredom. To može biti simpa, ali za funkciju najmoćnije osobe u državi čovjek bi trebao imati više vrlina od toga.

Otkad je objavio da će "skriveno" voditi kampanju i za funkciju premijera, Milanović se, očekivano, razbacuje ispraznim i populističkim porukama. Prvo je krenuo sa signaliziranjem domoljublja, loveći na desnom biračkom tijelu ekipu kojoj je dovoljno da spomenete "svete hrvatske granice" ili brljezgate gluposti o imigrantima. To su stvari koje smo navikli slušati od Domovinskog pokreta i Mosta, a sada ih slušamo od SDP-ovog kandidata i ljevica mu plješće.

To vam je Milanović - čovjek koji će se prilagoditi ekipi kojoj se obraća. Nikad nije iskren i nikad ne znate na čemu ste s njim, on će okolo bacati udice na sve strane i samo gledati koji će se sljepić na njih uloviti.

Danas je bacio udicu umirovljenicima, pritom izvevši pravi logički salto:



"Prosječna mirovina ne samo da je sada manja u odnosu na prosječnu plaću, nego je u konstantnom padu i bit će još i niža, kupovna moć umirovljenika još manja." Ovo je teška manipulacija statistikom i očita obmana javnosti. Milanović namjerno koristi visinu prosječne mirovine u RELATIVNOM iznosu u odnosu na prosječnu plaću - jer zna da je to jedini način da situacija izgleda loše. Ali, u čemu je zapravo stvar?

Kad plaća raste brže od rasta mirovine, onda će izgledati tako kako je napisao - prosječna mirovina će biti "sve manja" u odnosu na prosječnu plaću. Ako bismo željeli suprotno - da prosječna mirovina raste u odnosu na prosječnu plaću - što bi trebalo napraviti? Trebalo bi samo smanjiti prosječnu plaću.

Budući da se mirovine isplaćuju od doprinosa na plaću, dok se većina plaća isplaćuje iz privatnog sektora i njihova visina ovisi o tržišnim kretanjima, promjene visine mirovine uvijek će kasniti za promjenama na tržištu. Dakle, promjene trenda (rast ili pad) mirovina ovisit će o promjenama trenda plaća koje su na tržištu. Promjena trenda mirovina uvijek će doći kasnije, nakon što se trend tržišta osjeti i nakon što ga Vlada registrira pa odluči reagirati.

To znači, ako gospodarstvo raste, onda će plaće rasti brže od mirovina. Ako gospodarstvo pada, bit će obratno - mirovine će rasti brže od plaće (ili će padati sporije od plaće). Ovo je zapravo prilično osnovna matematika - odnos dvaju skupova.

Drugim riječima, to što je prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću danas niža nego prije, to nije loša vijest. Bilo bi neprirodno i dugoročno neodrživo da mirovine rastu brže od plaća.

Da je Milanović iskren, da nije lažov i prevarant - onda bi iznio visinu prosječne mirovine za vrijeme dok je on bio premijer i danas. Budući da on to neće učiniti, moram ja.

Prema podacima HZMO-a, prosječna neto mirovina je 2014., za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, iznosila 2.238 kn ili 293 eura po tadašnjem tečaju. Prosječna neto mirovina isplaćena u veljači 2024. iznosi 557 eura. To je rast od 90 posto. Međutim, znamo da trebamo uračunati inflaciju. Od 2014. do danas cijene u Hrvatskoj su u prosjeku porasle 28%.

Uz uračunatu inflaciju, dobivamo da su mirovine od Milanovićeve vlade do danas realno porasle za 62%. Za toliko je kupovna moć umirovljenika veća nego 2014. godine. Drugim riječima, standard umirovljenika je znatno poboljšan, nije se pokvario.

Budući da Milanović sada čini sve da ugrabi svaku polugu vlasti, već vidim da nam slijedi inflacija manipulacija i dezinformiranja javnosti. Mediji ga neće fact-checkirati pa ću imati pune ruke posla.