Piše: Mario Nakić
25.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
25.9.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Ekonomske slobode nužni su preduvjet prosperiteta i svih osobnih sloboda budući da nema slobodnog društva bez visoke razine ekonomskih sloboda. Međutim, one nisu dovoljni jamac, dakle nije dovoljno samo implementirati ekonomsku politiku slobodnog tržišta da bi članovi društva uživali i u ostalim osobnim i političkim slobodama.
Dobar primjer nam može biti Hong Kong, grad službeno u sastavu Narodne Republike Kine, ali s visokom dozom autonomije pa tako ima vlastitu ekonomsku politiku. Hong Kong je još od sredine 1990-ih, otkad institut Heritage provodi godišnje istraživanje o ekonomskim slobodama diljem svijeta, na samom vrhu Indeksa ekonomskih sloboda redovito, svake godine. To može zahvaliti prvenstveno vremenu dok je bio britanska kolonija kad su se implementirale politike ekonomskog liberalizma, a nova gradska uprava ih nije značajno mijenjala. Takva politika urodila je velikim gospodarskim prosperitetom i visokim životnim standardom, odličnim rezultatima u obrazovanju, ali stanovnici Hong Konga unatoč tome imaju vrlo ograničene političke slobode.
Vlada Hong Konga je jučer službeno zabranila političku stranku koja se zalaže za neovisnost ove autonomne oblasti. Razlog za zabranu? Prijetnja nacionalnoj sigurnosti.
Sada je protuzakonito biti član Nacionalne stranke Hong Konga, istupati u njeno ime ili prikupljati donacije za nju. Tko to bude činio, suočit će se sa zatvorskom kaznom do 3 godine i novčanom kaznom do 12.000 američkih dolara.
Odluka je došla nakon zahtjeva policije koja je u srpnju podnijela prijavu protiv stranke zbog kršenja zakona koji seže još iz kolonijalnog vremena, a odnosi se na "prijetnju nacionalnoj sigurnosti".
"Nacionalna stranka Hong Konga ima vrlo jasnu agendu za postizanje svoga cilja, a to je da Hong Kong postane neovisna republika. Tijekom prošle dvije godine stranka je isplanirala i poduzela neke korake prema postizanju tog cilja", rekao je tajnik za sigurnost u hongkonškoj vladi John Lee, istaknuvši kako je ta stranka "širila mržnju prema kineskim imigrantima i pozivala na oružanu revoluciju kako bi postigla neovisnost Hong Konga". S druge strane, predstavnici Nacionalne stranke uvijek su naglašavali kako su njihove akcije nenasilne.
Andy Chan, predsjednik Nacionalne stranke prošlog je mjeseca u jednom govoru upozorio kako bi Vlada mogla zabraniti njegovu stranku nakon nedavnih prosvjeda pro-pekinških skupina.
"Bili smo prvo kolonizirani od strane Britanaca, a sad su nas kolonizirali Kinezi. Gdje je tu naše pravo na određivanje vlastite budućnosti?", upitao je, dodavši kako bi Hong Kong mogla pogoditi sudbina Tibeta i Xinjianga.
Maya Wang, promatračica iz organizacije Human Rights Watch, tvrdi da je Vladino opravdanje za ovu zabranu, odnosno preventivna zaštita nacionalne sigurnosti, "opasni presedan nakon kojeg bi i mnoge druge nenasilne prodemokratske političke skupine mogle biti zabranjene na isti način".
"Zabrana krši više ljudskih prava koja su zajamčena stanovnicima Hong Konga, uključujući pravo na slobodu udruživanja i političkog djelovanja", zaključuje Wang.