Prema podacima
Državnog zavoda za statistiku, broj zaposlenih u Hrvatskoj u siječnju je porastao 3,5 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine. Najveći rast broja zaposlenih zabilježen je u građevinskom sektoru (6,9 posto).
Ono što, pak, zabrinjava, to je natprosječan rast zaposlenih u javnom i državnom sektoru, upozorava ekonomski analitičar Ivica Brkljača u
Makro pogledu.
U djelatnosti javne uprave i obrane došlo je do rasta od 5,1 posto, u djelatnosti obrazovanja 3,1 posto, a u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi čak 6,2 posto.
Prosječna neto plaća u prošloj godini narasla je za gotovo 15 posto, a kad se korigira za stopu inflacije iznosi oko 11 posto. Najveći rast zabilježen je u djelatnostima koje su primarno u javnom i državnom sektoru gdje je prosječna plaća rasla za 22 posto.
Plaće u Hrvatskoj, a posebno u javnom sektoru, rastu puno brže nego u ostatku Europske unije već 3 godine.
Na donjem grafu crvenom je bojom prikazana stopa rasta prosječne plaće u Hrvatskoj, a plavom bojom u cijeloj Eurozoni, od 2019. godine do danas.
Izvor: Eurostat,
Makro pogled"Hrvatska je na samom vrhu, realne plaće porasle su za oko četvrtinu u odnosu na 2019. godinu, dok je istodobno prosjek europodručja na gotovo istoj razini kao prije pet godina. Dakle, unatoč povišenoj inflaciji, u Hrvatskoj se naprosto živi bolje nego ranije, i to je činjenica koja se mora uzeti u obzir kada raspravljamo o cijenama", napisao je Brkljača.
Iako je Brkljača ovdje sasvim u pravu - u Hrvatskoj se danas općenito živi osjetno bolje nego prije 5 godina - treba uzeti u obzir vrlo bitnu razliku u rastu primanja između prosječnog zaposlenika u javnom i onoga u privatnom sektoru.
Jer, ako je realni rast plaće u prošloj godini u Hrvatskoj bio 11 posto, a u javnom sektoru je (prilagođen za inflaciju) 18 posto, onda možemo lako doći do zaključka da je za većinu radnika, zaposlenih u privatnom sektoru, realni rast plaće iznosio oko 5 posto.
U Hrvatskoj neki žive jako, jako puno bolje sada nego prije 5 godina, a drugi malo bolje ili jednako kao tada. Tako dobivamo prosjek po kojem se samo "živi bolje", ali ne svi. Dok taj "bolji život" plaćamo svi kad idemo u kupovinu - jer cijene potrepština nam svima rastu.
