Reakcije na emisiju "Otvoreno" i kontroverznu gošću Lidiju Gajski ne jenjavaju. Gajski je poznata kao protivnica cijepljenja, a tema emisije je bila obavezno cijepljenje pa je razumljivo zašto je i ona bila pozvana. Međutim, dio javnosti smatra da bi njoj, kao i drugim protivnicima cijepljenja, trebao biti uskraćen prostor za izražavanje javnog stava.

Moram priznati da mi takva isključivost nikako nije jasna, a pogotovo kad dolazi od učenih ljudi, intelektualaca koji bi trebali biti pokretači i glavni akteri rasprava. Ako je emisija o cijepljenju, logično je da bude pozvan i netko tko predstavlja skeptike. U Hrvatskoj je svaki treći roditelj skeptičan prema cijepljenju, to je ogromna brojka koja se povećava. Ti ljudi trebaju dobiti prostor u medijima i biti suočeni sa znanstvenim činjenicama kako bi oni koji su u zabludi lakše prihvatili argumente i promijenili mišljenje.

Tako sam ja promijenio svoje mišljenje o obaveznom cijepljenju. Nikada nisam bio antivaxer, ali sam bio za slobodu izbora. Kad sam shvatio kakve opasnosti prijete od prepuštanja cijepljenja izboru roditelja u Hrvatskoj, promijenio sam mišljenje. Osim toga, cijepljenje djece nije pitanje slobode izbora. Lidija Gajski je na televiziji rekla neke skandalozne gluposti i nakon toga je naišla na odgovore stručnjaka u medijima koji su pokopali njene teze. I to je OK, tako javna rasprava treba funkcionirati. Stoga mi nisu jasni oni koji zahtijevaju da predstavnicima antivaxera treba biti zabranjen pristup medijima. Jedan od njih je Ivica Puljak, sveučilišni profesor i član stranke Pametno koji kaže:

"Tolerancija i uvažavanje tuđih mišljenja se ne svodi na to da se svima da isti prostor, nego da se uvažava struka i da se ljudima koji nešto znaju da prostor za javno djelovanje."

Puljak je duboko u krivu. Tolerancija nije kad trpiš svoje istomišljenike i ljude koje poštuješ. Tolerancija znači trpjeti svoje neistomišljenike u javnom prostoru i shvaćanje da i oni koje ne voliš imaju i trebaju imati jednaka prava kao i ti. Tolerancija znači pretrpjeti činjenicu da u javnom prostoru mogu biti iznesena i mišljenja koja prezireš.

Tolerancija je upravo uvažavanje tih prava i onima koji su možda slabije obrazovani ili informirani od nas, a sloboda javnog izražavanja mišljenja nema nikakve veze sa strukom. To znači da doslovno svaka baba s tržnice, ako urednik iz bilo kojeg razloga procijeni da bi njeno mišljenje bilo zanimljivo, ima pravo pričati o svemiru na javnoj televiziji. Ako kaže gluposti, naići će na odgovore u javnom prostoru i javnost će onda vidjeti kakve je gluposti izrekla. Na taj način društvo dolazi do istine - kroz javne rasprave. Nijedna tema ne smije biti tabu, nijedno mišljenje ne smije biti zabranjeno, a to pravo ne može biti ograničeno strukom.

Donekle čak mogu razumjeti intelektualce poput gospodina Puljka, koji ulažu strašno puno vremena i truda u neko znanstveno područje i onda polude kad vide da netko s možda 5% njihovog znanja govori pred milijun ljudi o stvarima koje dovoljno ne razumije te, naravno, kaže nebuloze. Ali naši intelektualci, kad na takve stvari odgovaraju zahtjevima za "licenciranjem javnog govora", onda oni gube u toj javnoj raspravi jer većem dijelu javnosti njihov stav će izgledati elitistički. Želite li vi, dame i gospodo, stvarno živjeti u društvu u kojem o znanstvenim temama smiju pričati samo znanstvenici, i to striktno o svome području? Jeste li sigurni da bi takav način komunikacije običnim građanima bio zanimljiv i prihvatljiv?

Pokušao sam mu to objasniti na Facebooku, ali ne ide. Oni stvarno i ozbiljno briju na ono što ja nazivam elitizam. Ukratko, znanstvenici određuju o čemu i kako treba govoriti. Ali što kad se nađu znanstvenici koji nemaju jednako mišljenje? Znanost se mijenja, nije to neka religija, kao što nam je predstavljaju, pa da moraš slijepo vjerovati svemu što neki znanstvenik kaže. I oni se, normalno, ne slažu u mnogim stvarima, ali meni se čini da bi elitisti vrlo rado zabranili na isti način i one znanstvenike koji imaju drukčije mišljenje, a ne samo laike. To su jako opasne namjere, daleko opasnije od bilo kojeg antivaxera.

Pluralizam je vrijednost koju moramo braniti pod svaku cijenu. Kada populizam raste, zabrane i omalovažavanja populista samo im daju na važnosti. Treba ih pustiti u javni prostor i onda argumentima, koji su na strani gospodina Puljka, na vrlo lak način razoružati skeptike. Protivnicima treba pokazati poštovanje i ako nisu stručni kao mi, i ako znamo da nisu u pravu i da blebeću gluposti. S njima treba javno raspravljati jer to je jedini način da se pobijedi svaki populizam. Mi na Liberalu smo pokazali kako se argumentima potkrepljuje stav o potrebi obaveznog cijepljenja. Omalovažavanje antivaxera ili zabrana javnog djelovanja njihovim predstavnicima neće uvjeriti nijednog skeptika zašto je cijepljenje dobro za njegovu djecu.