Možda najveća glupost koja mi ide na živce kod današnje ljevice, to je njihovo inzistiranje na politici identiteta. Velika većina hrvatskih ljevičara odustala je od socijalizma u ekonomiji, shvatili su nakon svega da je to gubitnička igra koju ne mogu dobiti. Neki su se uspješno reformirali u ekonomske liberale, što je pohvalno. Ali u društvenim pitanjima preuzeli su tu strašno iritantnu politiku identiteta, koju će na koncu također morati izgubiti jer nema smisla.

Što je politika identiteta? To je filozofija koja dijeli ljude po najstarijim, najprimitivnijim načelima kao što su rasa, spol (u zadnje vrijeme rod), seksualna orijentacija itd. Rasna i spolna podjela su najprimitivniji kolektivizmi u povijesti čovječanstva jer podrazumijevaju da se odreknete vlastite individualnosti i poistovjetite s užasno velikim kolektivom, u slučaju spola s čak polovinom svjetskog stanovništva, a samo na osnovu jedne urođene karakteristike. Takvu je politiku nekoć gurala desnica, ali danas ju desničari u velikoj mjeri odbacuju izuzev ekstremista koji još postoje tek u tragovima. Ali za današnju ljevicu ta je politika postala mainstream i glavni cilj.

Kako funkcionira? Jednostavno, oni se postave kao zaštitnici nekog kolektiva za koji smatraju da je ugrožen. Ako spadate u taj kolektiv, onda su oni vaši zaštitnici. Kažu vam da ste ugroženi jer ste, primjerice, određene boje kože ili određenog spola, a oni će vas posebnim zakonima zaštititi. Pritom vas nitko neće pitati za mišljenje - ono, osjećate li se stvarno ugroženo i treba li vam njihova zaštita uopće. Nitko vas neće pitati ni slažete li se s njihovim vidom vaše zaštite. Oni su vas strpali u kutiju i oni znaju točno što vama treba isto kao i svim ostalim pripadnicima tog kolektiva.

Sve je to super za njih jer mnogi ljudi zaista padnu na foru kad ih mediji uvjere da su žrtve i da im treba pomoć ljevičara koji se bore "za njih". Ali što se dogodi ako se neki pripadnik kolektiva pobuni i kaže "Hej, ja ne želim pripadati nikakvom kolektivu, ja ne trebam vašu zaštitu, imam svoju glavu i mislim drugačije"? Onda nastaju problemi. Onda vas etiketiraju i prozivaju kao disidente, jer ste odbili njihovu zaštitu. Onda se događa ovo:




Ovakvi članci Indexa i Slobodne Dalmacije samo su ogledni primjeri, vjerujem da toga ima i puno više. Koja logika stoji iza takvih napisa? Ova logika: 1) one su žene, dakle one MORAJU misliti na određeni način i imati određene stavove. Ne smiju misliti drugačije od onoga kako smo mi zamislili da ŽENE moraju razmišljati. 2) One su učinile protivno našim predrasudama - dakle one su disidentice. 3) Trebamo ih stoga prokazati i javno prozvati što rade suprotno "svojim" interesima (ako su "njihovi" interesi ono što smo im mi zadali da moraju biti).

A što se tiče europarlamentarki koje proziva Slobodna Dalmacija, stvar je još smješnija jer se novinari Slobodne nisu ni potrudili provjeriti o kakvom se glasovanju radi. Istraživanja u Norveškoj, koja je nametnula neke zakone s ciljem "rodne ravnopravnosti", dala su negativne rezultate. Podjela između muških i ženskih poslova i dalje postoji, a razlika u plaći se nije smanjila i još uvijek je puno veća nego u Hrvatskoj. Ako politika prisilnog nametanja "ravnopravnosti" ne daje pozitivne rezultate, zašto bi onda one glasale za nju? Novinari Slobodne Dalmacije očito ne znaju što je Google, a znanstvene činjenice i istraživanja za njih su špansko selo. Očekivati od ljevičara da stavi znanost ispred ideologije je kao očekivati od psa da nauči svirati Mozarta. Nemoguća misija.

Ovo je samo upozorenje, siguran sam da će s takvim glupostima nastaviti još jače jer one su još jedino što ljevica ima. Kad i to propadne poput socijalističke ekonomije, bit će zanimljivo vidjeti što će sljedeće smisliti.