Kad sam objavio svoj prijedlog da se ispita imigrante u Velikoj Kladuši o njihovim znanjima, vještinama i kvalifikacijama te o radnim preferencijama, naišao sam na kritike pojedinaca koji tvrde da je takav pristup neljudski i da podsjeća na trgovinu robljem. To je vrlo ozbiljna optužba i meni, kao ljubitelju osobnih sloboda i ravnopravnosti za sve ljude jednako, takve kritike posebno teško padnu. Ne mogu vjerovati da ima ljudi u Hrvatskoj koji su taj prijedlog uspjeli tako protumačiti.

Mislio sam da sam u prethodnom tekstu sve objasnio, ali mogu obrazložiti dodatno za one kojima još nije jasno. Imigracija je dokazano dobra za društveni i ekonomski razvoj svake zemlje, ali imigracija se mora voditi u skladu s potrebama tržišta, u suprotnom dolazi do velikih problema - i društvenih, i političkih, a posljedično i ekonomskih. Pogledajte samo Njemačku u kojoj je već skoro godinu dana u tijeku politička kriza nakon rasta popularnosti lijevih i desnih radikala. Zašto toga nema u Švicarskoj? Zato što Švicarska provodi selekciju imigranata iako ima veći udio imigranata u ukupnom stanovništvu od Njemačke.

Dakle, to nije selekcija na osnovi rase, etničke pripadnosti ili vjeroispovijesti - ništa od toga! To je normalna, pozitivna selekcija na osnovi korisnosti, ne za jednu stranu, nego za obje strane. Ne vjerujem da ijedan imigrant želi živjeti u zemlji u kojoj neće biti koristan niti će imati priliku pošteno i dostojanstveno zarađivati da prehrani sebe i obitelj. Zato se radi selekcija imigracije, ona tržišna, u svakoj civiliziranoj zemlji. Zato ne vidim što je sporno u mome prijedlogu i što je moglo podsjetiti ikoga na trgovinu robljem.

Očito je da dobar dio našeg stanovništva i dalje vidi rad u privatnom sektoru kao ropstvo, to je zato što veći dio Hrvatske nikada nije radio u privatnom sektoru. To su najčešće ljudi koji cijeli život rade za državu ili lokalnu samoupravu pa imaju potpuno iskrivljenu sliku realnosti. Da bi iskazali svoju lažnu dobrotu i moralnost, osuđuju svaki rad i tobože sa sažaljenjem gledaju na zaposlenike u privatnim firmama koji, jadni, "moraju zarađivati novac za 'gazdu'" ("gazda" im je omiljen izraz). Ne samo što oni nikada nisu bili zaposleni u privatnom sektoru, već nisu zaposlili ni sebe niti druge. Za takve ljude, da nešto razjasnimo:

Rob nema izbora

Rob je osoba koja nema nikakvog izbora i nitko ga ništa ne pita. On ne upravlja svojom sudbinom, već je u vlasništvu nekoga drugoga. Nitko ga ne pita želi li to raditi niti za koju naknadu/plaću, on naprosto mora to raditi pod uvjetima koje mu drugi odrede.

Radnik u privatnom sektoru sam bira svoje zaposlenje, poslodavca, visinu plaće i ostale uvjete. Ako mu ponuda nije primamljiva, neće se javiti za taj posao i neće potpisati ugovor. Ako tijekom rada nije zadovoljan, u bilo kojem trenutku može raskinuti ugovor o radu i potražiti drugi posao.

U mome prijedlogu jasno stoji da se imigrante pita za mišljenje žele li oni živjeti i raditi u Hrvatskoj, kao i što bi točno radili. Nikoga se ne bi prisiljavalo da radi protiv svoje volje.

Ljudi koji u tome vide ikakvu poveznicu s ropstvom i robovlasništvo nikada nisu pošteno zaradili ni kunu. Jer da jesu, ne bi imali tako nisko mišljenje o zaposlenicima u privatnom sektoru. Kada netko kaže da ste rob, ta vam osoba negira vašu slobodnu volju i sposobnost odlučivanja. Takva osoba nikada ne bi prihvatila nijednog imigranta niti mu pomogla, ona želi da to "država" uradi vašim novcem, ali ne daj Bože da ga neki privatnik zaposli - to bi bilo robovlasništvo.

Zašto selekcija?

Oprostite što na skupinu od 6.000 ljudi ne gledam kao na jedinstveni kolektiv, mislim da među njima ima i onih koji bi bili jako korisni našem društvu, ali i onih koji bi stvarali velike probleme. Želja za poštenim radom i posjedovanje temeljnih znanja i vještina pokazale su se kao jako dobri kriteriji za imigraciju u drugim zemljama, zašto ne bi i kod nas?

Velika je šteta što imamo kronični nedostatak radne snage i u isto vrijeme toliko puno mladih ljudi koji žele prijeći granicu i ući u Hrvatsku, a mi ih ne puštamo. Zato, razmišljajmo tržišno i pokušajmo to iskoristiti na obostrano zadovoljstvo.