Suočen s dugom koji mjesečno raste za novih 50-tak milijuna kuna i bez ideja kako ga smanjiti, ministar zdravstva Milan Kujundžić opet je poručio da treba povećati prihodovnu stranu zdravstvenog proračuna, i to na teret građana, objavio je Novi list.

"Moramo otvoriti dijalog tko bi sve trebao plaćati, odnosno gdje namaknuti još novca. To je tema koju se mora što prije otvoriti, jer će tim prije narod izaći iz rizika da se zdravstveni sustav vrlo ozbiljno, bojim se i nepopravljivo, uruši", rekao je ministar Kujundžić.

Mediji pretpostavljaju da Kujundžić cilja na 700.000 radno aktivnih građana koji su procijenili da im dopunsko zdravstveno osiguranje nije potrebno ili su ga ugovorili s nekim privatnim fondom. Da bi namaknula novac koji joj uvijek nedostaje, država će posegnuti u radničke plaće i svima nametnuti još jedan porez - dodatno zdravstveno osiguranje preko HZZO-a koje košta 70 kuna postat će obavezno.

Ovdje još jednom svjedočimo o nedostatku ideja i znanja ljudi koji rade u našoj Vladi. Kad im nedostaje novac, njima neće pasti na pamet da srežu troškove i tako usklade prihodovnu i rashodovnu stranu, nego će napraviti ono što je najlakše - uvesti dodatni namet za radnike.

Problem s tih 70 kuna dodatnog nameta na plaću ne bi bio tako velik kad bismo znali da će to riješiti probleme u hrvatskom zdravstvu. Međutim, dobro znamo da neće. Zdravstvo je od početka na klimavim nogama, strukturirano je tako da uvijek posluje u minusu i da se uvijek moraju tražiti dodatna sredstva, a prema korisnicima postavljeno je totalno nepravedno. I nakon najavljenog nameta, za nekoliko mjeseci novca će im opet nedostajati, što će onda učiniti? Povećati cijene, naravno.

Mislim da je vrijeme za veliku reformu, zapravo to je vrijeme već prošlo. Ovakav zdravstveni sustav je vreća bez dna, korisnici su preopterećeni obaveznim nametom za koji ne dobivaju adekvatnu uslugu.

Jedna od najpoznatijih hrvatskih bolnica, KBC Sestre milosrdnice u Vinogradskoj u Zagrebu, uvodi mjere štednje. Ali, ne na svojim troškovima! Teret duga ove bolnice nosit će pacijenti. Bolnica štedi na lijekovima, boravku pacijenata i liječenju.

Drugim riječima, ide se na veće cijene, a usluga je sve gora ili nikakva.

Ovakav način nema smisla. Pustite sustav da se uruši, što prije, to bolje. Jer inače, svako malo će nam povećavati cijene za nikakvu uslugu, samo da bi se odgodilo urušavanje sustava koji se mora urušiti. Pustite ga da se sruši.

Kad se ovaj sustav sruši, novi treba napraviti iz temelja, a ne trebamo izmišljati toplu vodu. Možemo se ugledati na zemlje koje imaju kvalitetno i uspješno zdravstvo. Ili ako to ne znate, onda pustite građane da se sami brinu za svoje zdravlje. Manite se njihovih plaća, maknite obavezna osiguranja i bit će daleko manje štete.

Kvaliteta javnog zdravstva, pokazuju svi svjetski primjeri, najviše ovisi o ekonomskom stanju zemlje. Zato je nemoguće provesti reformu zdravstvenog sustava i reformu mirovinskog sustava bez promjene fiskalne politike, smanjenja državnih rashoda, smanjenja poreza i oslobađanja tržišta. Potrebno je stoga napraviti reformu kompletne države, što prije. Jer što dulje to budemo odugovlačili, to će nas skuplje koštati i bit će bolnije kad se sve uruši. A srušit će se svakako, prije ili kasnije.