Namjerno nisam ranije ništa komentirao na temu kontroverznog liječnika iz Obrovca i njegove "medicinske sestre" iako su svi portali i blogeri na njima skupljali klikove. Jebeš to, od početka mi je cijela priča izgledala čudno jer mi je odmah bilo jasno da taj čovjek ima neke druge probleme.

Novinarska ekipa emisije Provjereno Nove TV snimila je prilog o liječniku koji je u kratkom roku izgubio 900 pacijenata. Psuje, bahato se ponaša, izgleda neuredno i zapošljava ženu koja očito nije kvalificirana kao medicinsku sestru. Već po najavi priloga pljuštale su reakcije, zgražanja. Ministarstvo zdravstva je ekspresno odradilo posao i pokazalo da se može u dva dana riješiti ugovora s liječnikom koji ne ispunjava osnovne uvjete. Da nije bilo tog priloga, tko zna koliko bi taj birokratski proces još potrajao i bi li njihov ugovor ikada bio raskinut.

Ostali mediji su se brzo priključili. Neki su pokušavali lešinariti po njihovim privatnim životima, ismijavajući nepismenost "medicinske sestre" i liječnikove kontradiktornosti u izjavama. Neki su pokušali sve svaliti na "profit" koji liječnici u privatnoj praksi ostvaruju. Na kraju je postignut prilično širok konsenzus da taj liječnik nije kriv ni za što, da je on žrtva, a kriv je "sustav". Zatim se oglasio i HND, da bi tobože obranio čast liječnika i njegove "medicinske sestre" od novinara koji ih blate u javnosti.

OK, ni meni se ne sviđa kad se po javnosti povlači bilo tko u negativnom kontekstu i kada nastupi javni linč, ali postoji li drugi način da se u ovoj zemlji riješe problemi bitni za javno zdravstvo, školstvo i slično?

Pazite, da je taj čovjek privatnik i da ne prima novac od HZZO-a za liječenje osiguranika, ja bih prvi rekao: Doktore, pošalji ih lijepo u 3 p.m., nisi nikome dužan ništa i ne moraš se nikome opravdavati! Ali to nije slučaj. Ako on prima oko 2.000 eura mjesečno od HZZO-a, onda se mora i ponašati u skladu s tim. Kad ćemo mi shvatiti što je JAVNI novac i da se prema njemu moramo odnositi odgovorno?

Čovjek je priznao da je bolestan, itekako je toga svjestan, ali odbija se liječiti nego nastavlja raditi za HZZO, prema riječima njegove bivše medicinske sestre ta bolest traje već 13 godina. U tih 13 godina njemu je HZZO, ako su informacije iz medija točne, isplatio preko 300.000 eura. Sasvim je jasno onda zašto je odbio potražiti pomoć, izgubio bi ugovor s HZZO-om i primanja bi mu se znatno smanjila (barem prepolovila). Dakle, čovjek je svjesno riskirao kvalitetu usluge za korisnike HZZO-a, njihovo zdravlje, radi vlastitih interesa - koristeći javni novac.

Nemojte me krivo shvatiti, ja ne želim da se njega zbog toga razapinje, nikakav javni linč, ali nekakva individualna odgovornost mora postojati. Nemojmo se praviti da je on žrtva medija ili sustava ili bilo koga. Ne može vas sustav zaštititi ako sami ne želite potražiti pomoć. Što je taj famozni "sustav" trebao - da ga prisili da ide na liječenje?

Naravno, velika je pogreška HZZO-a i ministarstva što su inspekciju proveli tek krajem prošle godine, što ta procedura traje, što u međuvremenu pacijenti trpe...Opet, postavlja se pitanje osobne odgovornosti. Tko su te osobe u HZZO-u koje odlučuju o ugovorima s liječnicima, tko je nadležan za kontrolu njihovog rada, tko je bio u inspekciji - njihova imena ne znamo, oni neće nikome odgovarati, pa ni javnosti.

Najlakše je na kraju za sve okriviti opet taj famozni "sustav" i svaliti odgovornost na novinare koji su ukazali na problem. Novinari "Provjerenog" odradili su super posao u ovom konkretnom slučaju. Jer da nisu napravili baš takav prilog, da su se držali samo "sustavnih pogrešaka", ne bi bilo reakcija, ne bi se ništa promijenilo i "supermeni" iz našeg HZZO-a i Ministarstva zdravstva ne bi učinili ništa. Tko zna koliko bi još dugo liječnik, kojem se stanje očito pogoršava, vodio tu ordinaciju, gubio pacijente i uredno primao javni novac. Novinari su u ovom slučaju odigrali krucijalnu ulogu. Nažalost, u Hrvatskoj se inače ništa ne može promijeniti bez medijske hajke. Tek nakon medijske hajke "institucije rade svoj posao".

Ako nastavimo za svaki problem kriviti "sustav" koji je, eto, "takav kakav je i mi tu ništa ne možemo", ako i dalje budemo odbacivali osobnu odgovornost kad je riječ o trošenju javnog novca, onda se ne bismo trebali čuditi što zdravstvo financijski ne može opstati.