Čini se da je korupcija državnih dužnosnika stara kao i zabilježena povijest. Na primjer, antički rimski senat donio je zakone protiv takve političke korupcije u prvom stoljeću prije Krista. Oni su definirali korumpirani čin kao nešto "kad god se novac uzima i javno priznata dužnost se prekrši".

Lokalnim je magistratima u Rimskom Carstvu bilo dozvoljeno primati novčane darove do 100 zlatnika godišnje, ali bilo što više od toga smatralo se "prljavštinom". Postojala je i zasebna kriminalna kategorija protiv onoga što se nazivalo iznuđivanjem. Rimski službenik mogao bi tvrditi da ima zakonsku dužnost učiniti nešto protiv nekoga i zahtijevati mito da tu dužnost ne provede.

Car Konstantin je donio jedan od najjačih dekreta protiv korupcije u to doba u 331. godini. Oni koji su proglašeni krivima za takve zločine mogli bi biti prognani na izolirani otok ili daleko ruralno područje, dok bi neki čak mogli biti osuđeni i na smrt. Sudac, na primjer, može biti osuđen na smrt ako je nekoga oslobodio krivnje zbog ubojstva u zamjenu za materijalna dobra.

I danas visoka razina političke korupcije ostaje jedan od glavnih problema s kojima se suočavaju ljudi diljem svijeta. Dok većina nas razmišlja o takvoj korupciji koja prvenstveno utječe na stotine milijuna ljudi koji žive u nerazvijenim i razvojnim dijelovima svijeta, taj se problem zapravo treba ticati i nas koji živimo u industrijski razvijenim zapadnim demokracijama, piše Richard M. Ebeling, profesor etike u slobodnom poduzetništvu na sveučilištu u Sjevernoj Karolini, na stranicama Zaklade za ekonomsku edukaciju (FEE).

Neprofitna organizacija Transparency International (TI) sa sjedištem u Berlinu svake godine istražuje različite oblike korupcije diljem svijeta. Rezultat od 100 bodova u Indeksu percepcije korupcije 2016. znači nedostatak bilo kakve političke korupcije. Ocjena koja približava nuli sugerira društvo u kojem se malo što događa ili ostvaruje bez slojeva vladinih koruptivnih procesa kako bi ljudi mogli proći kroz njihov svakodnevni život. TI ističe da se "niti jedna zemlja ne nalazi blizu savršenog rezultata".

Međutim, prema Transparency Internationalu, mnoge od najmanje korumpiranih država nalaze se u Europskoj uniji i Sjevernoj Americi. Ustvari, Danska rangira na prvom mjestu kao najmanje korumpirana zemlja u svijetu, a slijedi Novi Zeland (koji je ujedno prvi na ljestvici lakoće poslovanja te treći na ljestvici najslobodnijih ekonomija). Među preostalih deset najmanje korumpiranih zemalja su još Finska, Švedska, Švicarska, Norveška, Singapur, Nizozemska, Kanada i Njemačka. Sve one imaju rezultate od 80 ili više na TI-inoj skali gdje rezultat 100 označuje nultu korupciju.

Sjedinjene Države, međutim, rangiraju na tek 18. mjestu s rezultatom 74. To je smjestilo Ameriku neposredno ispod Belgije, Hong Konga i Austrije. Ali SAD su iznad Irske, Japana i Urugvaja. Također je Amerika iznad Francuske koja je imala samo 69 bodova.

Hrvatska ima samo 49 bodova i nalazi se na 55. mjestu među 176 zemalja. Ispred nas su Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska i sve zemlje Baltika. Iza Hrvatske su Mađarska, BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Grčka, Rumunjska, Bugarska, Turska i sve zemlje bivšeg SSSR-a (izuzevši Baltik).

Najviše korupcije ima u socijalističkoj Venezueli, Sjevernoj Koreji, nekim ratom uništenim zemljama (Irak, Afganistan, Sirija, Libija) te u afričkim zemljama gdje ne funkcionira pravna država (Sudan, Južni Sudan, Somalija, Gvineja-Bisau, Eritreja i Angola). Prilično loše su ocijenjene i Rusija, Ukrajina te Bosna i Hercegovina, sve ispod 120. mjesta.

Ako pogledamo poredak na ljestvici ekonomskih sloboda, moramo uočiti jedan trend. Zemlje s većim ekonomskim slobodama u pravilu su bolje rangirane na listi najmanje korumpiranih zemalja, a zemlje s najmanje ekonomskih sloboda ujedno su najkorumpiranije zemlje svijeta.

Iako je Danska, koja se nalazi na samom vrhu najmanje korumpiranih zemalja, tek 18. na listi ekonomskih sloboda (i to samo zbog visokih poreza, Danska inače ima deregulirano i slobodno tržište), već druga najmanje korumpirana zemlja je Novi Zeland koji je treći na listi ekonomskih sloboda.

Singapur, druga najslobodnija ekonomija svijeta, sedmi je na listi najmanje korumpiranih država, a prvi među zemljama Azije. Najmanje korumpirana zemlja Afrike je Bocvana koja je ujedno najslobodnija ekonomija na tom kontinentu. Najmanje korumpirana država među zemljama nekadašnjeg Istočnog bloka je Estonija koja je ujedno najslobodnija ekonomija u istom društvu zemalja. Najslobodnije tržište u Europi je švicarsko, a švicarska država je peta najmanje korumpirana na svijetu.

Naravno, postoje odstupanja i ne može se reći da su liste ekonomskih sloboda i korupcije jednake. Najveća odstupanja su kod skandinavskih zemalja koje jedine uspijevaju uz velike poreze i veliki državni aparat zadržati društvo s najmanje moguće korupcije. Ali u ostatku svijeta, uspoređujući ova dva indeksa, može se slobodno reći da razina ekonomskih sloboda dovodi i do manje korupcije u državnim tijelima. Želimo li se riješiti korupcije, trebamo tražiti da tržište bude što slobodnije, a državni aparat što manji.