Zanimljiv intervju danas je objavljen na portalu Jutarnjeg lista, a riječ je o Draženu Ilinčiću, poznatom hrvatskom novinaru i TV voditelju, kojeg su u Jutarnjem predstavili kao "najpoznatijeg gaya u Hrvatskoj".

Ilinčić je opet uspio šokirati ljevičare i razbiti neke predrasude. Na pitanje može li gay osoba biti član HDZ-a, odgovorio je rezolutno: "Apsolutno može. Gay osoba ne bi mogla biti član neke stranke koja je negira. Drugo je to što su simpatizeri neke stranke više skloni negiranju ili prihvaćanju gay osoba, ali nisam primijetio da neka stranka u svom statutu kaže da gay osobe treba isključiti… A i godina 2016. nije 1991. To se naročito vidi po mladima, rođenima 90-ih. Među prosvjećenijim dijelom te populacije tako je svejedno tko je gay, tko straight."

Novinarka mu je postavila još neka pitanja tipična za ljevičare s predrasudama, kao npr. "mislila sam da ćete mi reći da ste proljetos htjeli na gay pride jer ste osjetili da se prava manjina, s tom kratkotrajnom desničarskom Vladom, i sama ljuljaju." Dobila je sasvim logičan odgovor:

"Ne mogu reći da sam to osjetio. Niti sam čuo da se što dogodilo što bi unazadilo dosad stečena prava. Nešto se govorilo da će se smanjiti prava gay partnerima, ali ne mislim da će doći do mijenjanja zakona u tom smislu." Na novinarsko inzistiranje je li osjetio promjenu stava prema manjinama - nacionalnim, religijskim itd., odgovara:

"Ne. Stvari evoluiraju i taj dojam, ok, nisam politolog, mislim da je to više promjena političke retorike, nego stvarno stanje. Ne mogu shvatiti kako bi do 1.12. sve bilo super, a od 2.12. sve grozno. Tko to kaže, ne poznaje dinamiku društva. Mi smo stekli neke spoznaje, članica smo EU, porasla je tolerancija… Mislim da i krivo rabimo riječ tolerancija. Ne radi se tu o tome što će netko nekoga krivo pogledati, nego se ona vidi u zakonskoj praksi... i usred Pariza, New Yorka ili Berlina netko će reći - fuj, prljavi ovi ili oni, ali neću ja ići okolo i raspitivati se tko što misli o meni. Što ti misliš o tome što sam ja gay? Ali me zanima što će mi država dati kao okvir. To su relevantne stvari."

Rekao je da je on dio manjina ne samo kao gay. Majka mu je Srpkinja iz okolice Petrinje, otac mu je Crnogorac, ali on je politički Hrvat. Novinarka ga je pitala je li mu to normalno.

"Da. Ja se naježim na tu stalnu potrebu koja se 25 godina provlači, a koja baš često dolazi s ljevice, ne bi čovjek očekivao, da se morate deklarirati prema tom plemenskom, staromodnom modelu. Ako dođem na festival u Cannes, ja sam Hrvat, ako dođem na sajam u Frankfurt, ja sam Hrvat - ako sam to tamo, zašto ne bih bio i tu? Naravno, ako netko ima potrebu nacionalnog izjašnjavanja, dapače, ali ja ne želim sebe inkomodirati da se osjećam kao polucrnogorac, polusrbin, kad to tako ne osjećam. Ne želim širiti područje borbe, što bi rekao Houellebecq. Tu je područje borbe", odgovorio je Ilinčić.

Objasnio je da on nikada nije bio protiv sadržaja partnerstva, već protiv toga da se gay partnerstvo naziva brakom. Izraz 'životno partnerstvo', koje je i on sklopio sa svojim partnerom, jako mu se sviđa. Rekao je da je za pravo žene na pobačaj i za pravo homoseksualaca da posvoje dijete, ali "samo ako je iskreno. Ako je iz pomodnosti, ako je iz namjere da tim činom budu prihvaćeniji u društvu, ne". Ni on ne namjerava to učiniti sa svojim partnerom.

Intervju u cijelosti pročitajte na portalu Jutarnji.hr.