Dva dana prije prvog sastanka Plenkovićeve vlade, u sjeni sudbine Gorana Marića i potencijalnog novog ministarstva državne imovine, vodi se bitka za novi politički plijen, piše Ivan Brodić, urednik i vlasnik portala Energypress.net.

Radi se o 1420 poduzeća u državnom vlasništvu, od čega 831 u isključivom vlasništvu, 589 u mješovitom i 191 u pretežitom. Interes za kontrolom nad tim sektorom pokušava se sakriti činjenicom kako se radi o 171 milijardi kuna godišnjeg prometa, 50 posto udjela u BDP-u. No, sakriva se činjenica kako se radi o tvrtkama koje su i do 30 posto manje učinkovite nego li privatne u istim sektorima, vrlo često gubitaši, ali i kako se radi mahom o tvrtkama u područjima u kojima moderna država, opredijeljena za tržišnu ekonomiju (taman i sa empatijom za državni intervencionizam) nema što tražiti. Poput tvornice WC papira, no to je druga tema.

Pregovori o sastavljanju vlasti anticipirali su interes političkih interesnih skupina za javna poduzeća, do te mjere da je ta točka pregovora ispregovarana do najvećih detalja. Tako je dogovoreno kako nema vertikalnog kadroviranja, što znači kako kadrovirati neće ministri u svojim resorima, nego će se kadrovi za javna poduzeća dogovarati na sjednicama Vlade u omjeru 4:1 u korist HDZ-a. To predstavlja svojevrsni nazadak u odnosu na vladu Tomislava Karamarka koji je pristao da stranačke iskaznice više ne budu presudne, pristao je na javne natječaje.

Već na prvoj sjednici Vlade tako se vraća kadroviranje putem stranačkih iskaznica, pogotovo u 54 najvažnije javne ili javno-privatne tvrtke, kako je inzistirao Most. Radi se o tvrtkama poput Apisa, HEP-a, INA-e, Plinacroa, Hrvatske lutrije, Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma ili pak Janafa.

Takva praksa predstavlja kršenje antimonopolističkog obećanja Europskoj komisiji o biranju čelnika kompanija javnim natječajima i izmicanju države iz aktivnog ekonomskog poduzimanja. No, puno gore od toga, takva praksa predstavlja povratak podijele plijena interesnih grupacija i produžetak njihove otmice hrvatske politike i gospodarstva.

Protiv bivanja taocima interesnih grupacija (nasljednika interesa UDBA-e i KOS-a, reći će smjeliji) postoji samo jedan lijek, a to je potpuna privatizacija svega što ne upravlja infrastrukturom. U protivnom i dalje će biti praksa da poslovni konzultanti i lobisti postaju državni tajnici, što je navodno slučaj u ovom sazivu Vlade u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i energetike, kako je sugrirao Jutarnji list, u nekoliko navrata, prošli tjedan.