Službeno najbogatiji čovjek svijeta Bill Gates svojim je intervjuom za
Atlantic podigao dosta prašine.
Gates je pričao o svojim novim poslovnim pothvatima na području
energetike te potrebi čovječanstva da se hitno prebaci na nove izvore
energije.
"Potrebno nam je čudo", zavapio je.
Gates
ulaže dvije milijarde dolara vlastitog novca u istraživanja obnovljivih
izvora energije kako bi se smanjile emisije CO2. To je sve sjajno, ali
ono što zabrinjava je njegovo insistiranje na globalizmu i velikim
javnim ulaganjima bez kojih, tvrdi, ništa nije
ostvarivo.
Gates je u pravu što je detektirao
klimatske promjene kao problem kojem moramo tražiti rješenje. Ispravno
je zaključio i da su nam potrebna nova otkrića na području energetike,
kao i to da privatni sektor trenutno nema interesa ulagati u takva
istraživanja.
Međutim, nije u pravu kad traži
od država da se ujedine i ulažu desetke milijardi dolara u osnovna
istraživanja koja ne moraju uopće donijeti nikakve rezultate. Ako
privatni sektor nema interesa, to znači da potražnja ne postoji. Mnoge
svjetske države i danas potiču obnovljive izvore energije što su neki
dobro iskoristili. Nakon povlačenja poticaja, uglavnom su odustajali
shvativši da prava potražnja ne postoji. To znači da je državni novac
doslovno bačen u vjetar (što nije ništa novo).
Rješenje
tom problemu sigurno nije još više bacanja državnog novca. Rješenje će
se naći na tržištu onog trenutka kad to postane realni problem krajnjih
korisnika, dakle kad nastane potražnja. Onda će se itekako ulagati i u
istraživanja i u proizvodnju, ali dotad nema smisla silovati
javnost.
Druga je stvar njegov prijedlog
oporezivanja. Iznenađuje me da jedan tako uspješni poduzetnik vjeruje
kako bi kažnjavanje korištenja jednih izvora energije prisilno dovelo do
povećanja korištenja drugih. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da
je Gates stekao svoje bogatstvo u prošlom stoljeću, u sektoru koji je
tada bio najmanje reguliran i u američkom gospodarstvu koje je tada bilo
među najslabije reguliranim svjetskim ekonomijama. Dakle, svoj uspjeh
može dobrim dijelom zahvaliti i slobodnom tržištu, niskim porezima. I
sada, kad je uspio, traži oporezivanje onih koji dolaze. Nije li to
pomalo licemjerno? Što bi na takav prijedlog rekao onaj Bill Gates
otprije 30 godina, koji se borio za svaki posao i za svako radno mjesto
koje stvori?
Zbilja je pohvalno od njega što
je odlučio dio svoga bogatstva uložiti u razvoj energetike, što će biti
korisno cijelom čovječanstvu. Međutim, njegove dvije milijarde dolara,
koji je obznanio da ulaže u tu svrhu, jesu puno samo ako ne uzmemo u
obzir da je kompletno njegovo bogatstvo procijenjeno na 90 milijardi. To
znači, on ulaže oko 3 % svoga bogatstva. To se teško može onda nazvati
riskantnim poslom jer toliki novac on može, čak i ako mu posao potpuno
propadne, vratiti vrlo brzo samo jednim pametnim ulaganjem. S druge
strane, od nas traži da se odreknemo individualnosti, prihvatimo
globalizam i uložimo daleko više novca od njega u nešto na čemu će on,
ako bude uspješno, zaraditi puno više. Čak i ako je riječ o spašavanju
čovječanstva od propasti (što je isto diskutabilno), opet nije
pravedno.
Gates smatra da električni
automobili nisu dobro rješenje jer u mnogim dijelovima svijeta sama
infrastruktura za proizvodnju električne energije ispušta više CO2 od
vozila na fosilna ulja. Dakle, treba nam nešto treće, a za tim trećim
prvo treba na tržištu biti potražnja. Ako je nema, onda je država treba
prisilno - bilo kaznama ili porezima - nametnuti, za naše dobro...Tako
nekako razmišlja najbogatiji čovjek na svijetu.
Bill
Gates nije uzeo u obzir još jednu činjenicu. Kad traži da države ulože
više novca u osnovna istraživanja, i to prvenstveno energetike, baš kao
što ulažu u medicinska istraživanja, to nije baš potpuno točno. SAD u
medicinsku znanost ulaže više od 70 % novca u razvoj već postojećih
patenata, a manji dio novca u osnovna istraživanja. Ono što energetici
treba, to je, kako i sam kaže, "čudo". To su potpuno nova otkrića, nešto
što će promijeniti način na koji dolazimo do energije i proizvodimo
električnu struju, a opet taj način mora biti isplativ i lak. Takva
otkrića imamo otprilike jednom u stotinu godina i ona se nikako ne
mogu dogoditi "na zahtjev". Dakle, ne možete nekome dati, recimo, 5
milijuna dolara, i reći: "Donesi mi novi izum koji će biti revolucija za
čovječanstvo". Do takvog izuma će bez sumnje doći, ali ona se događaju
spontano, ne po zahtjevu. To je jednostavno - nemoguće.
