Službeno najbogatiji čovjek svijeta Bill Gates svojim je intervjuom za Atlantic podigao dosta prašine. Gates je pričao o svojim novim poslovnim pothvatima na području energetike te potrebi čovječanstva da se hitno prebaci na nove izvore energije.

"Potrebno nam je čudo", zavapio je.

Gates ulaže dvije milijarde dolara vlastitog novca u istraživanja obnovljivih izvora energije kako bi se smanjile emisije CO2. To je sve sjajno, ali ono što zabrinjava je njegovo insistiranje na globalizmu i velikim javnim ulaganjima bez kojih, tvrdi, ništa nije ostvarivo.

Gates je u pravu što je detektirao klimatske promjene kao problem kojem moramo tražiti rješenje. Ispravno je zaključio i da su nam potrebna nova otkrića na području energetike, kao i to da privatni sektor trenutno nema interesa ulagati u takva istraživanja.

Međutim, nije u pravu kad traži od država da se ujedine i ulažu desetke milijardi dolara u osnovna istraživanja koja ne moraju uopće donijeti nikakve rezultate. Ako privatni sektor nema interesa, to znači da potražnja ne postoji. Mnoge svjetske države i danas potiču obnovljive izvore energije što su neki dobro iskoristili. Nakon povlačenja poticaja, uglavnom su odustajali shvativši da prava potražnja ne postoji. To znači da je državni novac doslovno bačen u vjetar (što nije ništa novo).

Rješenje tom problemu sigurno nije još više bacanja državnog novca. Rješenje će se naći na tržištu onog trenutka kad to postane realni problem krajnjih korisnika, dakle kad nastane potražnja. Onda će se itekako ulagati i u istraživanja i u proizvodnju, ali dotad nema smisla silovati javnost.

Druga je stvar njegov prijedlog oporezivanja. Iznenađuje me da jedan tako uspješni poduzetnik vjeruje kako bi kažnjavanje korištenja jednih izvora energije prisilno dovelo do povećanja korištenja drugih. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je Gates stekao svoje bogatstvo u prošlom stoljeću, u sektoru koji je tada bio najmanje reguliran i u američkom gospodarstvu koje je tada bilo među najslabije reguliranim svjetskim ekonomijama. Dakle, svoj uspjeh može dobrim dijelom zahvaliti i slobodnom tržištu, niskim porezima. I sada, kad je uspio, traži oporezivanje onih koji dolaze. Nije li to pomalo licemjerno? Što bi na takav prijedlog rekao onaj Bill Gates otprije 30 godina, koji se borio za svaki posao i za svako radno mjesto koje stvori?

Zbilja je pohvalno od njega što je odlučio dio svoga bogatstva uložiti u razvoj energetike, što će biti korisno cijelom čovječanstvu. Međutim, njegove dvije milijarde dolara, koji je obznanio da ulaže u tu svrhu, jesu puno samo ako ne uzmemo u obzir da je kompletno njegovo bogatstvo procijenjeno na 90 milijardi. To znači, on ulaže oko 3 % svoga bogatstva. To se teško može onda nazvati riskantnim poslom jer toliki novac on može, čak i ako mu posao potpuno propadne, vratiti vrlo brzo samo jednim pametnim ulaganjem. S druge strane, od nas traži da se odreknemo individualnosti, prihvatimo globalizam i uložimo daleko više novca od njega u nešto na čemu će on, ako bude uspješno, zaraditi puno više. Čak i ako je riječ o spašavanju čovječanstva od propasti (što je isto diskutabilno), opet nije pravedno.

Gates smatra da električni automobili nisu dobro rješenje jer u mnogim dijelovima svijeta sama infrastruktura za proizvodnju električne energije ispušta više CO2 od vozila na fosilna ulja. Dakle, treba nam nešto treće, a za tim trećim prvo treba na tržištu biti potražnja. Ako je nema, onda je država treba prisilno - bilo kaznama ili porezima - nametnuti, za naše dobro...Tako nekako razmišlja najbogatiji čovjek na svijetu.

Bill Gates nije uzeo u obzir još jednu činjenicu. Kad traži da države ulože više novca u osnovna istraživanja, i to prvenstveno energetike, baš kao što ulažu u medicinska istraživanja, to nije baš potpuno točno. SAD u medicinsku znanost ulaže više od 70 % novca u razvoj već postojećih patenata, a manji dio novca u osnovna istraživanja. Ono što energetici treba, to je, kako i sam kaže, "čudo". To su potpuno nova otkrića, nešto što će promijeniti način na koji dolazimo do energije i proizvodimo električnu struju, a opet taj način mora biti isplativ i lak. Takva otkrića imamo otprilike jednom u stotinu godina i ona se nikako ne mogu dogoditi "na zahtjev". Dakle, ne možete nekome dati, recimo, 5 milijuna dolara, i reći: "Donesi mi novi izum koji će biti revolucija za čovječanstvo". Do takvog izuma će bez sumnje doći, ali ona se događaju spontano, ne po zahtjevu. To je jednostavno - nemoguće.