U velikoj većini zanimanja strukovne licence nanose štetu cijelom tržištu. Ovisno o sektoru, država ili lokalna samouprava izdaje ograničeni broj licenci za obavljanje određene djelatnosti, a to povećava mogućnost korupcije. Osim toga, država ili lokalna samouprava na taj način oduzima moć kupcima ili klijentima, ograničava njihov izbor te ih upućuje na određenog davatelja usluge. Kupac odnosno klijent je dovoljno pametan i sposoban da može sam prepoznati tko će mu na tržištu odraditi uslugu najbolje prema njegovim željama.

Bezbroj je primjera nepotrebnog licenciranja u Hrvatskoj - od čuvanja ovaca preko frizerskih salona do fotografiranja. Licenciranje može izazvati i velike probleme za cijelu zajednicu, što imamo prilike vidjeti posljednjih mjeseci u ratu između taksista i Ubera. Ovdje ću nabrojati neke uobičajene probleme s kojima se ljudi susreću zbog licenciranja.

1. Licenca poskupljuje uslugu

Ljudi s licencom poskupljuju cijene svojih usluga u koje moraju uračunati i svoje vrijeme i novac koji su uložili da bi dobili tu licencu, tako da klijenti/kupci plaćaju više, a dobiju manje.

2. Licenciranje okreće ljude jedne protiv drugih

Mogu se sjetiti puno načina kako dva susjeda mogu stvoriti dobrosusjedske odnose. Prijavljivanje susjeda inspekciji zbog rada na crno nije jedan od njih. Lako je kritizirati taksiste koji su prijavili vozače Ubera, ali trebamo uzeti u obzir činjenicu da je prijevoz njihov posao i način života. Prošli su posebnu obuku i platili tu licencu da bi mogli raditi. Oni doživljavaju Uber kao uljeza koji im je došao uzeti posao, a samim time i Uberove vozače. Stoga je razumljivo što pitaju zašto njihova nova konkurencija ne radi po istim uvjetima.

Licenciranje stvara neprijatelje među ljudima koji bi inače mogli biti dobri konkurenti ili čak surađivati. Licenciranje dovodi i do ružnih napada te fizičkih obračuna.

3. Zbog licenciranja državni aparat troši naš novac i svoje vrijeme

Policija, inspektori - svi oni imaju pametnijeg posla nego loviti ljude koji rade ono što znaju raditi bez posebne državne dozvole. Policija bi trebala hvatati lopove, a gospodarski inspektori bi se trebali baviti milijunskim prijevarama u Agrokoru i sličnim poludržavnim firmama. Neka puste obične ljude da zarade za život i prehrane obitelj.

4. Zbog licenciranja ljudi gube svoje vrijeme (i novac)

Da nema strukovnog licenciranja, taksisti ne bi izgubili cijelo dopodne prosvjedujući, ne bi gubili vrijeme prijavljujući vozače Ubera. Za to bi vrijeme prevozili svoje klijente i zarađivali novac.

5. Strukovno licenciranje je reket

Za svaku regulaciju u gospodarstvu mora postojati neki razlog "javne sigurnosti". Kod velike većine struka nisam siguran da takav razlog postoji. Ako je netko loš frizer i stvarno ne zna šišati, to će se vrlo brzo pročuti i nitko neće kod njega dolaziti na šišanje. Ne treba država odrediti tko zna napraviti frizuru, a tko ne zna. To trebaju odrediti klijenti. Njihova sigurnost nije ugrožena ako odluče da se žele šišati kod nekoga tko nema državnu licencu za šišanje kose.

Kad je licenciranje obavezno, ono se pretvara u reket koji vlasnik licence mora platiti državi da bi uopće mogao raditi i naplatiti svoj rad. Na taj način nam država ograničava ustavno pravo na rad.