Agrokor - primjer državne preraspodjele bogatstva

"Slobodno tržište nije pravedno", "netko treba pravednije preraspoređivati bogatstvo" - takve i slične izjave često slušamo u hrvatskim medijima i javnosti od strane brojnih protivnika liberalizma. Zašto je loše kad se bogatstvo preraspoređuje kroz prirodne ekonomske procese na tržištu? "Pa to dovodi do povećanja nejednakosti, bogati postaju sve bogatiji, srednji sloj propada...".

Dobro, a tko bi onda trebao biti taj arbitar koji će uzeti to bogatstvo na hrpu i "pravednije" ga rasporediti? Etatisti će reći u isti glas - država, odnosno državna vlast. Pomalo je apsurdno da je često riječ o istim ljudima koji će na sva usta kritizirati HDZ i aktualnog premijera i predsjednicu, ali u isto vrijeme vjeruju kako su baš oni prave osobe, jedine kompetentne za pravednu preraspodjelu bogatstva.

U takvom, visoko etatističkom društvu slijepih vjernika u svemoguću državu, nemamo se što čuditi kad nam se dogodi Agrokor. Pa opet, svi sad odjednom ostaju šokirani razmjerima pljačke koja se provodila od osamostaljenja Hrvatske praktički do jučer. Zapravo, s obzirom da država nastavlja zaduživati koncern i nakon Ivice Todorića, jasno je da pljačka zvana "Agrokor" nije ni blizu svog završetka.

Kako država provodi "pravednu preraspodjelu"? Samo tijekom zadnje dvije godine od poljoprivrednih poticaja država je uplatila Agrokoru preko 330 milijuna kuna. Državna banka HBOR je tijekom 10 godina Agrokoru dala 25 kredita ukupne vrijednosti preko 900 milijuna kuna. Samo 9 je otplaćeno. Svaka državna vlast dosad išla je na ruku i radila u interesu jednog koncerna za koji smo, izgleda, radili svi. Jučer sam razgovarao s jednim uspješnim poduzetnikom koji se bori na tržištu, zapošljava desetke ljudi, a plaće u njegovoj tvrtki su iznadprosječne. I kaže mi čovjek potpuno razočarano: "Vidiš, mi smo svi cijelo vrijeme radili za njega, a što je on napravio s tim?".

Najjače mi je kad netko poistovjećuje Ivicu Todorića i kapitalizam. Pa nije njemu kapitalizam omogućio da napravi to što je napravio, to su mu omogućile državne vlasti od 1990. do danas. Da država ne provodi preraspodjelu tuđeg novca i da se ne petlja u tržište svojim intervencijama, Todorić bi propao davnih dana, a na mjestu Agrokora imali bismo sad čitav niz proizvodnih, prerađivačkih i trgovačkih poduzeća sa zdravim poslovanjem.

Kad date pojedincima toliku moć da raspolažu ogromnim svotama tuđeg novca, velika je vjerojatnost da će oni to iskoristiti protiv vas. Naravno, to će prikazati kao da je u vašem interesu pa su tako i poljoprivredni poticaji uvedeni "radi zaštite domaćih seljaka" koje su usput uništili.

Premijer Andrej Plenković sada kaže da iz priče o Agrokoru treba "izvući pouku". Naravno, a ona bi glasila: manje državne preraspodjele, više tržišnih sloboda! Političari nisu dobar arbitar i država treba ukinuti poticaje privatnom sektoru te smanjiti poreze, pustiti tržište da prirodnim putem najpravednije obavlja preraspodjelu. Država to ne može i ne smije raditi.