Andrej Plenković o subvencijama hrane i energije:

"Paket će zaštititi građane, cijeli javni i nevladin sektor, zaštitit će i hrvatske firme. Nitko nije ostavljen po strani."

Plenković o porezu na "prekomjernu" dobit:

"To je načelo pravednosti. U ovakvim okolnostima, s ovakvim mjerama Vlade, svatko mora dati doprinos. Ovo nije vrijeme prekomjerne dobiti".

U isto vrijeme, Peđa Grbin o subvencijama hrane i energije:

"Vlada se prema Dalmatincima ponijela kao građanima drugog reda zaboravivši da se oni ne mogu grijati na plin."

I Nenad Kurtović, savjetnik u udruzi Splitski potrošač:

"Mi nemamo alternative, plaćat ćemo jedini više u RH, a povod za sve je prirodni plin koji sudjeluje u proizvodnji el. energije i toplinske energije, svi ti kupci su ostali tamo gdje jesu, a nama se podiglo. Mislim da to sve skupa nije dobro. Da se drugačije malo preraspodijelilo, ovog problema ne bi ni bilo."

Država nije veliki biznis koji zarađuje novce, nego uzima novce i preraspodjeljuje ih prema proizvoljnim kriterijima. Oni koji profitiraju preraspodjelom su kratkoročno zadovoljni, dok su oni koji plaćaju preraspodjelu nezadovoljni. Država ne može preraspodijeliti resurse kako bi svi bili zadovoljni, jer bi to zahtijevalo poznavanje i apsolutno točan matematički zakon toga kako svaki element u isprepletenoj mreži cijena, zaliha i potražnje u svakom trenutku prošlosti i budućnosti utječe na cijenu proizvoda, kao i individualne preferencije svakog pojedinca.

Taj koncept, koji su ustanovili Ludwig von Mises i Friedrich Hayek naziva se problem ekonomskog izračuna. Mises objašnjava da centralno planiranje Andreja Plenkovića i malog broja sličnih birokrata nikada ne može biti učinkovitije u određivanju cijena od slobodnog tržišta gotovo 8 milijardi sudionika.

Na sreću, ne postoji potreba za proizvoljnim državnim preraspodjelama. U idealnom svijetu, ili možda onom od prije par desetljeća, izlaz iz energetske krize u uvjetima smanjene opskrbe je ulaganje u alternativne izvore energije. U ovom slučaju, alternativni izvori su oni kojima je cijena na tržištu niža od primarnih energenata.

Zamislimo situaciju u kojoj vlada svojim subvencijama i uzimanjem novca iz HEP-a, nije potencijalno pogoršala situaciju, nego iskoristila za ulaganje u alternativne izvore energije poput nuklearne, hidro i ostalih isplativih oblika. Da su takva ulaganja bila prihvatljiva i izvediva, ne bismo se nalazili u ovoj situaciji.

Hayek je državnu preraspodjelu smatrao jednim od najopasnijih mehanizama koji služi povećanju državne kontrole, a da pritom ne prolazi ni osnovni vrijednosni sud, iako se preraspodjela uvijek odvija pod krinkom pravde. Ako vlade i države mogu proizvoljno uzeti jednima, a dati drugima, diskriminacija je neizbježna. Ključni problem koji Hayek iznosi je taj proizvoljne preraspodjele, odnosno nepostojanje općenitog pravila prema kojemu bi se ona mogla provesti. Proizvoljno ponašanje definira kao ono koje nije prema općenitom pravilu, pa je proizvoljna preraspodjela karakterizirana time što se ljudi dijele na one kojima vlada želi dati te na one kojima uzima. Karakteristika općenitog pravila je ta da se unaprijed ne može znati tko će biti dobitnici, a tko gubitnici, što svaku državnu preraspodjelu zapravo čini proizvoljnom.

Primjer proizvoljne preraspodjele su trenutno uvedeni ekonomski razredi za potrošnju električne energije i cijene namirnica. Vlada je proizvoljno izabrala razrede i cijenu struje koju želi da određene skupine plaćaju te su time diskriminirali Dalmatince. Isto tako su izabrali da će trgovci i proizvođači namirnica sa ograničenim cijenama poslovati s gubitkom.

Ono na što nas je Hayek pokušao upozoriti je da ako dozvolimo vlasti donošenje proizvoljnih odluka i preraspodjela, zapravo uklanjamo sve prepreke njenom djelovanju.