Na osobe s autizmom, čim izađu iz školskog sustava, institucije potpuno zaborave

2.4.2022.

Na osobe s autizmom, čim izađu iz školskog sustava, institucije potpuno zaborave

Drugog travnja je dan autizma. Dan je to kad se puštaju plavi baloni u nebo. Jedni će nakon izvjesnog vremena leta puknuti, poput nade mnogih roditelja, dok će se drugi baloni ispuhati, poput ispraznih političkih obećanja.

Nažalost, realnost je takva. Slika s prelijepim plavim balonima, nasmiješenim roditeljima i zaigranom djecom samo je privid. Iluzija je to potrebitih na samilost i solidarnost, s jedne strane, dok je s druge strane to kreacija odgovornih nastala u vlastitu glibu licemjerstva.

Čini se da i jedni i drugi žele da taj dan završi što prije. Jedni iz nelagode proistekle iz naivnosti, drugi iz nelagode proizašle iz srama. Ako ga uopće imaju. Do sljedeće godine vjerojatno se promijeniti neće ništa, osim što će djeca s autizmom biti godinu dana starija, u pravilu s još većim problemima, roditelji iscrpljeniji i još više u zajednicu razočarani, a odgovorni će i dalje nijemo gledati muk najslabijih. Kao da žele da čim stasaju u nešto veća bića, utihnu.

Pitamo li se želimo li mi to svi jer djelima slabo pokazujemo samilost, solidarnost i razumijevanje prema slabijima, bio to autist ili bilo koja osoba s poteškoćama u razvoju.

"Snaga zajednice vidi se u njezinoj samilosti prema najslabijima" – rekao je papa Franjo, ponavljajući frazu izgovorenu nebrojeno puta, ponovljenu iz nebrojeno puno usta.

Jednom mladiću s 21 godinom i koji mjesec više, ova fraza nije sol na ranu jer ju ne razumije, nego je fraza rana, nastala radi izostanka samilosti, razumijevanja i pomoći. Bismo li pogriješili ako bismo u frazi zamijenili riječ "snaga" i "rana" te kazali - "rana zajednice vidi se u njezinoj samilosti prema najslabijima"?

A rana je previše. Od djetinjstva i izostanka dijagnostike i rane intervencije, preko neučinkovite integracije, tj. segregacije u predškolskom i školskom uzrastu, sve do neadekvatne pomoći nakon ulaska u pubertet i u odraslu dob. Možete li zamisliti što je ovom dječaku predstavljao svaki posjet liječniku, stomatologu, ulazak u trgovinu ili obična šetnja sa psom? S koliko su se nerazumijevanja dječak i njegovi roditelji susreli svakom ovom prilikom? Možda je dovoljno napomenuti i nerazumijevanje institucija koje traže periodične preglede radi potvrde stanja. Stanja koje je nepovratno. Autistično dijete postaje autistična osoba, odrastanjem se stanje samo pogoršava, a skrb je sve zahtjevnija. Te institucije, usko povezane s medicinskom strukom, morale bi to znati.

Što očekivati onda od neupućenog pacijenta iz čekaonice koji će svoj red za ulazak u ordinaciju braniti i šakama ako treba? A vi kod doktora vodite svog dječaka, koji ne umije objasniti što ga boli i što mu se događa, dječaka koji svijet oko sebe percipira drugačije od nas, dječaka koji se toliko loše osjeća u svojoj koži da je u stanju takve frustracije gristi, grebati sebe i druge, bacati predmete, čupati i lupati sve što mu padne pod ruku.

Spektar autizma je doslovno šarolik. Svako dijete je posebno i zauzima posebno mjesto pod ovom šarenom dugom. Neka djeca se mogu integrirati u zajednicu ako blagovremeno i stručno želimo pomoći. Pojedina djeca se neće moći niti djelomice integrirati te se o njima mora danonoćno skrbiti.

Sustav tako djelomično i funkcionira dok djeca pohađaju školu, odnosno centre koji su sve prepučeniji. I tako nekako, kako to kod nas obično ide, pomoću "štapa i kanapa" se taj period, unatoč zadobivenim ranama, prebrodi. No, autizam je cjeloživotno stanje, od autistične bebe do autističnog starca, oni su samo dječaci i djevojčice koji ne razumiju svijet oko sebe na isti način kao i mi. Teško možemo i mi njih razumjeti, ali im uz malo zajedničkog truda možemo puno pomoći. Međutim, pomoć zajednice, a posebno onih odgovornih, pokazuje se slabija od svih slabosti ovih neshvaćenih, posebnih, dragih dječaka i djevojčica. Jer kad dječak postane veliki dječak, sve utihne!

Izlaskom iz školskog sustava, s navršenih 21, prestaje i ono malo brige i samilosti naše snažne zajednice. Djeca su ostavljena i napuštena od svih, osim najužih članova obitelji. Svi utihnu, dok  dječaci i djevojčice, skučeni u svoja četiri zida, u ogromnoj patnji grizu i grebu sebe i druge, lupaju šakom o zid kidajući odjeću u komadiće. Dok roditelji mogu stajati na nogama, uz nadljudske napore podržane roditeljskom ljubavi, brinuti se o osnovnim potrebama svoje djece, glas te djece će se koliko-toliko čuti. Pjesma, ponovljene riječi, uzvik ili urlik – bilo što, samo ne muk koji čeka ovu djecu nakon odlaska roditelja. Muk! U institucijama s jakim remenjem i još jačim opijatima. Patnja, bol, smrt!

Za mnoge je već kasno, već su utihnuli vidjevši plave i ružičaste balone, u svom svijetu - vjerujući u neki bolji svijet. Autistične djece je sve više i više i pitanje je dana kada ćete u svom okruženju, među prijateljima, rodbinom ili svojom djecom, unucima, praunucima prepoznati nekakvu neuobičajenu zaigranost, skrivanje pogleda, ponavljanje radnji i teškoće u govoru. Za njih još nije kasno da se zajedno pokrenemo. Da ih razumijemo, pripomognemo, integriramo koliko su to u stanju prihvatiti.

Da pomognemo njihovim roditeljima koji nemaju svoj život, san, budućnost – ništa osim danonoćne strepnje, brige, nade i vjere u sebe da će izdržati još jedan dan. I upravo od strane roditelja postoji inicijativa da treba doći do realizacije dnevnog centra s radnom terapijom i skrbi u Osijeku. Na njihovu inicijativu, uz uporno zalaganje, Centar za autizam u Osijeku je i napravljen. Također se traži osnivanje stacionarnog odjela i tima za krizna stanja korisnika od 21. godine. Međutim do toga nije došlo, a niti je na pomolu. Sudbina ovih dječaka i djevojčica sličnija je janjećoj, nego ljudskoj.

Tužno i razočaravajuće u doba blagostanja ljudskog roda, brige o sekvojama i ledenim santama, plastičnim bocama i rodnim prefiksima, atomskim bombama i zlatnim fontanama. Ili je čin monstruma eugenike milostiviji?

 

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!
Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
Ocijeni članak
1
2
3
4
5
Ocjenjivanje sadržaja omogućeno je samo članovima Udruge Liberal.hr. Učlanite se - kliknite ovdje - da biste mogli ocjenjivati tekstove i dobili pristup drugim dijelovima portala za članove.
O autoru
Anđelko Balaban je doktor veterinarske medicine. Kao načelnik Općine Jagodnjak u Baranji tražio je smanjenje poreza na dohodak i prvi ukinuo porez na tvrtku. Po napuštanju funkcije odrekao se 6 mjeseci naknade, osnovao tvrtku i prepustio se neizvjesnosti na tržištu. >>VIŠE
Vezano
ʼZašto ismijavate djevojčicu s autizmom?ʼ [ODGOVOR]
Neka prostitucije rade svoj posao
[VIDEO] Ovaj peruanski ekonomist vjeruje da zna kako zemlje u razvoju mogu postati bogatije od Zapada
Kod reforme formalnih institucija kobna je greška zaboraviti one neformalne
WEF: Po efikasnosti javnog sektora od Hrvatske gora samo Venezuela
Ono kad institucije ove države rade svoj posao
Preporučujemo
Gimnazijalac u Češkoj osporio odluke kriznog stožera i natjerao svoje profesore nazad u učionice
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Autori South Parka maestralno se ʼzahvaliliʼ kineskim cenzorima zbog zabrane njihove serije
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Hrvatska ima veći udio žena u poduzetništvu od Švedske, Njemačke i Švicarske
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
UNICEF: 168 milijuna djece gubi budućnost zbog lockdowna. Državnici trebaju otvoriti škole
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Pretraži Liberal
Unesite pojam koji želite pretražiti
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Udruga "Liberal.hr"
O UDRUZI | UČLANI SE | DONIRAJ

PODRŽITE LIBERAL.HR:

IBAN za donacije: HR5923900011101229527
Model plaćanja: 00, poziv na br. primatelja: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: