Mediji danas bruje o "megaskandalu" u čijem se središtu našao Milijan Brkić, potpredsjednik HDZ-a i Hrvatskog sabora. Navodno je otkrivao detalje iz istrage osumnjičenima tijekom afere s prostitucijom 2011. godine. Ja u tome ne vidim nikakav zločin budući da smatram da u slobodnom društvu prostitucija nije nešto što se zakonski progoni nego nešto od čega ljudi žive, a države plaćaju školovanje djeci. Tako je to, na primjer, u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Nizozemskoj, Novom Zelandu i mnogim drugim razvijenim i civiliziranim zemljama.

Nažalost, ne i kod nas. Ovdje je prostitucija, pogotovo ako joj stavite predznak "elitna", krajnje nemoralan čin i kazneno djelo, tako je u našem zakonu i nacionalnom moralnom kodu. Desničari, koji uglavnom čine glasačko tijelo HDZ-a, glavni su, ali ne i jedini, protivnici legalizacije najstarijeg zanata. Možda bi u ovakvim trenutcima, kad se nađu kao žrtve takvog sustava, mogli razmisliti još jednom o opravdanosti vlastitih zakona.

No, u državi gdje je prostitucija kriminal, potpuno je nebitno što ja mislim o tom zakonu. Ako je Brkić stvarno odavao informacije iz istrage osumnjičenim ili optuženim osobama nad kojima se istraga provodila, onda je riječ o koruptivnom djelovanju, iskorištavanju položaja za pomoć kriminalu. Za razliku od dobrovoljne prodaje ili kupovine seksualnih usluga, to se ne može opravdati ni moralno ni politički.

Postavlja se jedno drugo pitanje, logično i samo od sebe: ako se to dogodilo prije 7 godina, kako to da je ta afera baš sada izašla u medije? Baš u trenutku kad se priprema braniteljski skup u Vukovaru, koji se najavljuje kao protuvladin prosvjed, a Brkić je jedan od istaknutih HDZ-ovaca koji se nisu jasno izjasnili protiv njega. Prisjetimo se što je premijer Andrej Plenković nedavno rekao novinarima:

"Zar stvarno mislite da bismo mi koristili državne institucije za međusobne obračune?"

Izgleda da izlazak stare afere u javnost 7 godina nakon samog događaja u najmanju ruku baca sumnju na ovu Plenkovićevu tvrdnju. Ako je Brkić stvarno odavao tajne informacije osumnjičenima u istrazi i ako su državne službe za to znale, kako to da to nije ranije došlo u javnost?

Ne znam iskreno što je gore: spoznaja da visoki dužnosnici vjerojatno "dilaju" tajne informacije svojim prijateljima ako se nađu osumnjičeni u istrazi ili spoznaja da se protiv njih može pokrenuti postupak tek ako se zamjere nekom dužnosniku višem od sebe. Ako su ove pretpostavke točne, onda je to samo potvrda u kakvoj kaljuži od pravne države živimo. Pravna država u kojoj moćnici na vlasti koriste državne institucije onako kako njima trenutno odgovara, a komercijalni mediji im služe za stvaranje "megaskandala" protiv njihovih političkih protivnika onda kad to njima odgovara, je li to zemlja u kojoj bi itko normalan htio živjeti, raditi i investirati?

Bez obzira što mislili o seksualnom radu, puno bi bilo zdravije živjeti u društvu koje ne kažnjava dobrovoljnu prodaju i kupovinu seksualnih usluga nego živjeti u društvu koje ne kažnjava prodaju i kupovinu povlaštenih usluga državnih institucija prema posebnim političkim interesima.