Pitanje prevelikog poreznog opterećenja je praktički općeprihvaćeno u Hrvatskoj, činjenicu da imamo previsoke poreze ne osporavaju ni poslodavci ni radnici, eventualno pokoji političar koji lobira za oduzimanje više novca od poslodavaca i radnika i preraspodjelu njegovoj interesnoj skupiti.

Izgleda da Radnička fronta također smatra da su porezi u Hrvatskoj preniski i da ih treba povisiti. Dakle mladi Mate Kapović, crveni buržuj koji je zaglumio poštenu radničku inteligenciju, bez dana rada na tržištu, s kapitalističkim i-Phoneom u ruci, krenuo je u borbu za plaćanje više poreza jer je od naroda dobio samo plaću i naknadu koju prima kao zastupnik u Skupštini grada Zagreba.

Tako Radnička fronta u tekstu naziva "Neoliberalni mitovi o visokim porezima" iznosi poluistinu da izvještaj o globalnoj konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma govori da se Hrvatska nalazi na 14. mjestu svjetske ljestvice prema ukupnom poreznom opterećenju (na prvom mjestu je zemlja s najnižim ukupnim poreznim opterećenjem). Naravno, u kratkom tekstu se nalazi nekoliko lažnih tvrdnji pa ću prvo osporiti njih prije nego krenem na glavnu manipulativnu tvrdnju.

Prvo, neoliberalna floskula nije da bi investitori trebali pohrliti u zemlje s niskim porezima, čak ni kada bi postojali ti mitski „neoliberali“. Ali pretpostavimo da su za Kapovića „neoliberali“ svi koji su za slobodno tržište po uzoru na zapadnoeuropske, skandinavske, anglosaksonske zemlje (SAD, Danska, Kanada i Australija) te azijske tigrove (Južna Koreja, Singapur, Tajvan) i Japan. Takvi "neoliberali" ne tvrde da će snižavanje poreza dovesti do investicijskog buma, nego da je to jedna komponenta institucionalnih reformi koje će dovesti do toga, uz deregulaciju, efikasan pravni sustav i zaštitu vlasništva, obrazovanje i zdravstvo, dobre fiskalne i monetarne politike, razvijenost financijskih tržišta itd. Kapović ne razumije da „neoliberali“ nisu poput njega pa da rješenje svih problema vide u jednoj stvari, kao što on vidi u nacionalizaciji privatne imovine.

Drugo, teza da stranci "odnose profit" je infantilna. Investitori moraju, kao što riječ kaže, INVESTIRATI tj. uložiti određeni novac da bi ZARADILI profit. U tom procesu stvaraju radna mjesta, plaćaju porez državi i oni i radnici, lokalne poreze itd. Da, profit je njihov motiv, ali u procesu ostvarivanja tog motiva moraju otvoriti radna mjesta, isplatiti plaće i platiti poreze. Upravo porezi, tj. porezno opterećenje rada, najviše šteti radnicima jer prisiljava poslodavca da od troškova koje je izdvojio da bi platio radnika mora automatski veliki dio platiti državi. Ali, kao što je rekao F.A. Hayek, da socijalisti razumiju ekonomiju - ne bi bili socijalisti.

Sagledajmo sada glavni argument, da su porezi u Hrvatskoj premali. Uložili su truda i izvadili podatak iz ljestvice konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma. Nije mi jasno kako to da su do sada stalno negirali rezultate svjetskih ekonomskih institucija i proglašavali ih izmišljotinama, a sada se odjednom koriste tim istim podacima, ali pozdravljam evoluciju njihovog razmišljanja.

Da, istina, pod pokazateljem „Total tax rate“ stvarno stoji da Hrvatska 14. najmanje oporezivana država u svijetu. Ali to je poluistina i cherrypicking. Sagledajmo, dakle, cijeli indeks konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

Hrvatska se nalazi na 74. mjestu među 137 zemalja, tek malo bolje od Albanije (75. mjesto), Armenije (73.), Crne Gore (77.) i Srbije (78.). Istodobno, zemlje s kojima smo se nekada uspoređivali i od kojih smo bili bolji stoje daleko bolje. Tako se Češka nalazi na 31. poziciji, Mađarska 60., Latvija 54., Poljska 39., Rumunjska 68., Slovenija 48.

Glavni indikatori indeksa su: 1. Institucije, 2. Infrastruktura, 3. Makroekonomsko okruženje, 4. Zdravlje i osnovno obrazovanje, 5. Visoko obrazovanje i izobrazba, 6. Učinkovitost tržišta roba, 7. Učinkovitost tržišta rada, 8. Razvijenost financijskog tržišta, 9. Otvorenost tehnologijama, 10. Veličina tržišta, 11. Sofisticiranost poslovanja i 12. Inovacije. Na anketno pitanje da navedu najveće probleme poslovanju poslodavci su naveli: neefikasna državna birokracija, nestabilnost politika (ne politička nestabilnost, nego nestabilnost ekonomske politike koje je porezna politika dio), kompliciranost poreznih propisa, korupcija i porezne stope. Znači od pet glavnih problema koji su navedeni, svi se tiču neefikasnosti same države i političara, a čak dvije (kompliciranost poreznih propisa i porezne stope) su direktno povezane s porezima. Analizirajmo najprije sve indikatore pa odgovorimo zašto se navodi da Hrvatska ima malo porezno opterećenje.

1. Institucije

Hrvatska se prema kvaliteti institucija nalazi na tek 107. mjestu među 137 zemalja. Ako se pogledaju podstavke, onda se jasno vidi da je Hrvatska skoro najgora u svijetu po pitanju kvalitete rada javnog sektora. Od nas je gora samo Venezuela! Nešto bolje Hrvatska stoji u podsegmentu nedopušten utjecaj javnog sektora gdje samo 122. u svijetu od 137. zemalja. Ako vam se ikada netko iz javnog sektora bude žalio na to što ih zovete uhljebi, paraziti, trutovi i slično, obavijestite ih o ovom podatku.

2. Infrastruktura

48. pozicija od 137 država i nije toliko loša, posebno ako uzmemo u obzir da je infrastruktura jedan od indikatora koji nas vuče „gore“. Cijena je bila velika, stalno pokrivanje milijunskih gubitaka HAC-a, milijarde koje su se pokrale tijekom izgradnje autocesta i promašeni model razvoja na javnim investicijama što je produžilo gospodarsku krizu, ali eto, bar imamo jednu svijetlu točku na ljestvici konkurentnosti.

3. Makroekonomsko okruženje

60. mjesto, bolje od sveukupne pozicije, ali i ovdje postoje velike razlike u podsegmentima. Javni dug (115. mjesto) jako snižava poziciju u ovom segmentu, a relativno malen proračunski manjak podiže (39. mjesto) te svakako treba pohvaliti konsolidaciju proračuna koja je počela još u vrijeme premijera Oreškovića. Nadajmo se da trenutne političke strukture neće poremetiti i taj pozitivan pokazatelj.

4. Zdravlje i osnovno obrazovanje

44. pozicija u ovom segmentu nije nekakav razlog za slavljenje, jer je on boljka samo zemalja u razvoju. Također, ne govori ništa o efikasnosti trošenja novca u zdravstvenom i obrazovnom sustavu, što je obuhvaćeno segmentom „Institucije“. Ipak, kvaliteta osnovnog obrazovanja (71. mjesto) bi trebala biti puno viša za zemlju članicu Europske unije.

5. Visoko obrazovanje i izobrazba

60. mjesto je bolje od overall pozicije, ali problem koji susrećemo kod visokog obrazovanja je taj što je kvantitativno jak, a kvalitativno slab, tj. da je stopa pohađanja visokoškolskih ustanova visoka (besplatno obrazovanje yay), ali je kvaliteta katastroflana (besplatno obrazovanje booo). Po kvaliteti fakultetskog obrazovanja Hrvatska je tek 112. u svijetu. Prirodne znanosti stoje puno bolje od društvenih. Kako i ne kada su društvene znanosti u Hrvatskoj samo leglo zastarjelih ljevičarskih ideologija, što ne vrijedi samo za filozofske fakultete, već posebno za ekonomske. Ekonomski fakulteti u Hrvatskoj su rasadnici socijalista, i to socijalista 19. stoljeća koji jednostavno nemaju što tražiti u modernom dobu, a profesori su često još ostaci partijskih kadrova iz bivše države.

6. Učinkovitost tržišta roba

Sigurno ne možemo biti zadovoljni s 99. mjestom, ali ovdje se nalazi zanimljiv podatak na koji je Radnička fronta ukazala. Prema pokazatelju „Total tax rate“ Hrvatska je 14. zemlja u svijetu s najmanjim poreznim opterećenjem. Paradoks je vidljiv odmah, jer odmah iznad je naveden pokazatelj „Efekt oporezivanja na poticaje za investiranjem“ prema kojem se Hrvatska nalazi na 125. mjestu u svijetu (ponavljam, među 137 zemalja). Kako to da su porezi toliko mali prema jednom pokazatelju, a toliko odbijaju investicije, što je protivno samom razumu i zdravoj ekonomskoj logici? Jer prema istom pokazatelju BiH i Crna Gora imaju podjednako niske poreze, a vjerujem da to nitko ne bi tvrdio u tim zemljama. O čemu se onda radi?

E, pa radi se o tome što svako ekonomsko istraživanje ima svoju metodologiju, koja govori kako se došlo do određenog pokazatelja. Posebno kod pokazatelja o kompliciranim sustavima, kao što je porezni sustav, metodologija znači jako puno. U slučaju „Total tax rate“, ne govori se o sveukupnom poreznom opterećenju, nego samo o poreznom opterećenju koje direktno utječe na bilance kompanija. To znači da u izračun ne ulazi npr. PDV, a PDV Hrvatske je u top tri najviša u svijetu, odmah iza Mađarskog i jednak Danskom. PDV nije ulazio u izračun ovog pokazatelja jer se radi o troškovno neutralnom porezu za kompaniju, tj. kompanije prebacuju PDV sve do zadnjeg kupca, do krajnjeg potrošača, do građana. Tako da se može slobodno reći da Hrvatska država najviše oporezuje potrošnju, a kako potrošnjom ljudi zadovoljavaju svoje potrebe i želje, tako država u principu kažnjava građane zbog toga što žele zadovoljiti svoje potrebe i želje.

Visoki PDV utječe na kompanije tako da smanjuje njihovu prodaju jer su kupcima njihovi proizvodi automatski skuplji, ali on sam po sebi nije direktan trošak kompanija. Naravno, šteti im i kod nabavke potrošnog materijala, robe i usluga kojima su krajnji korisnici, ali PDV nije ulazio u izračun ovog pokazatelja.

Dalje, razne takse na duhan, alkohol i igre na sreću također nisu uključeni, a to su opet porezi na potrošnju, porezi na građane. Oni se ne iskazuju direktno kao trošak u bilancama kompanija koje se bave vezanim djelatnostima, jer ih samo prebacuju na potrošače, ali im štete poslovanju jer poskupljuju njihove proizvode i tako smanjuju potražnju za njima. Dakle, još jedan porez koji primarno pada na leđa stanovništva pa nije prikazan ovim pokazateljem.

Također nisu uračunati ni razni nameti na gorivo. Cijena derivata sudjeluje u cijeni  goriva s oko 52,5 posto dok davanja državi iznose čak 47,5 posto. Kako je teško uskladiti sve različite sustave trošarina među zemljama, onda ni ovo nije ušlo u pokazatelj.

Tu je još nekoliko stvari kao porez na dohodak, takse, porezi na iznajmljivanje itd. Uglavnom ovim pokazateljem su izraženi samo porezi koji direktno utječu na bilance kompanija, a izuzeti je puno drugih nameta, kao npr. velik dio od nekoliko stotina parafiskalnih nameta. Razlog tomu je što su porezni sustavi među državama jako različiti te je teško uspoređivati sveukupnost poreznih sustava pa se gledaju samo određeni univerzalni knjigovodstveni porezni pokazatelji.

Radnička fronta nije mogla sve ovo znati, oni su se razveselili jer su mislili da su napokon našli informaciju kojom su mogli napasti „neoliberale“. Nažalost, RF je ekonomski nepismena ekipa pa izgleda da su sami sebi uskočili u usta.

Zanimljivo kako su zaboravili napomenuti da je Hrvatska među najgorima u svijetu prema tome kako porezi utječu na investicije, 125. od 137. Kako je tek 102. prema intenzitetu lokalne konkurencije i tržišnog natjecanja, što je simptom sprege ekonomije s državom, državnih monopola i neslobodnog tržišta. Puno toga su zaboravili napomenuti, a izvukli su samo ono što su mislili a se uklapa u njihovu ideološku sliku stvarnosti. Ali i to je bilo krivo, jer su ekonomski analfabeti pa ne znaju iščitati metodologiju.

7. Efikasnost tržišta rada

Zahvaljujući našim sindikatima, gospodi Severu, Novoselu i Ribiću, i tu smo među najgorima u svijetu, tek 107. od 137. a prema fleksibilnosti tržišta rada 119. To je naravno rezultat restriktivnih zakona o radu, a posebno kolektivnih ugovora u javnom sektoru. Još jedna katastrofalna pozicija koju možemo zahvaliti sindikatima.

8. Razvijenost financijskog tržišta

Jako loše 107. mjesto govori o općoj nerazvijenosti financijskog tržišta u Hrvatskoj. I ovdje je potrebno podići konkurenciju i olakšati poslovanje da bi financijske usluge bile šire dostupne (110. mjesto). Zahtjevi za većom regulacijom, restrikcijom i sankcijama banaka očigledno ne odgovaraju stvarnom stanju. Ulazak u Eurozonu će olakšati financijsko poslovanje i pozitivno utjecati na ovaj pokazatelj.

9. Otvorenost tehnologijama

Relativno visoku 43. poziciju možemo zahvaliti samo općoj raširenosti interneta.

10. Veličina tržišta i 11. sofisticiranost poslovanja

U rangu s općim dojmom (77. mjesto), glavni problem je veličina domaćeg tržišta što je rezultat sprege politike, države i gospodarstva, državnih monopola, velikog broja kompanija u rukama države i nepoštenim poslovnim praksama. Situacija oko Agrokora će prisiliti gospodarstvo da se restrukturira i smanjiti navedene probleme, a time Hrvatskoj popraviti rang u ovom segmentu.

12. Inovacije

106. mjesto je realno stanje inovacija u Hrvatskoj. Samo društvo se opire bilo kakvim novim stvarima, a svi koji pokušavaju napraviti nešto novo i inovativno, bivaju proglašeni čudacima. Prema pokazatelju koji mjeri koliko država nabavlja naprednih tehnologija Hrvatska se nalazi na 134. mjestu od 137., među najgorima u svijetu. U segmentu patenata Hrvatska stoji jako dobro (42. mjesto), a loše stojimo i u suradnji između fakulteta i industrije (118. mjesto). Ali nije da nam je to nešto novo, da imamo katastrofalno obrazovanje ali jako puno nadarenih pojedinaca. Kada bismo prestali graditi loše institucije i birati loše vođe, možda bi se i priključili 21. stoljeću, a ne postupno padali na razine društvenog razvoja afričkih zemalja. Kapacitet kompanija za inovacijama (120.) također ne govori u prilog tome da se možemo izvući iz gliba.

Zaključno, tko je dobro promotrio ove pokazatelje, lako mu je shvatiti da je stanje alarmantno. Nema razloga za misliti da će Hrvatska napredovati u budućnosti. Ona je zagazila u živo blato i sve dublje tone. Overall pokazatelji govore da je najveći problem u državnim institucijama i sprezi politike i gospodarstva, korupciji itd. Ali to nije ništa novo, to znaju svi. Hrvati jednostavno nemaju hrabrosti da bi napravili ono što znaju da trebaju napraviti, jer to podrazumijeva određene žrtve u sadašnjosti da bi se osigurala bolja budućnost. A RF? Radnička fronta je hrpa neradnika koji su sasvim odvojeni od društva u kojem žive, od vremena u kojem žive i od same stvarnosti. Nije mi se baš dalo trošiti vrijeme na tu skupinu, ali sam zbog njihove „intervencije“ malo bolje pogledao Indeks globalne konkurentnosti, a on potvrđuje sve ono što mi na Liberalu odavno govorimo.