Svako malo izleti neki članak na portalima gdje se iz udruge poslodavaca žale na kronični nedostatak radnika. Radnici se uvoze i uvozit će se još više (Bogu hvala), ali, kažu, nema dovoljno ni onih u zemljama trećeg svijeta koji vide svoju budućnost u Hrvatskoj.

Protivnicima imigracije, kojih u Hrvatskoj ne nedostaje, od ovih se priča podiže kosa na glavi. Nisam jedan od njih i meni stvarno ne smetaju ljudi koji dolaze raditi u drugu zemlju, bez obzira otkud dolazili i kojem se bogu molili. Ali želim ukazati na jednu drugu činjenicu. U Hrvatskoj zapravo nema kroničnog nedostatka radne snage. Hrvatska je puna potencijalnih radnika, ali ih je država izbacila iz radnog stroja.

Znamo, naime, dobro da je javna uprava, i na lokalnim razinama i na onoj nacionalnoj, puna ljudi koji ne znaju kako bi proveli svojih 8 sati na radnom mjestu jer nemaju što raditi. Neki od njih se zbilja trude pa rade nešto, ali to obično bude nešto kontraproduktivno. Vidjeli smo nedavno kako zaposlenici u vodovodu u vlasništvu lokalne samouprave ucjenjuju svoje korisnike. Nedavno sam pričao s jednim zaposlenikom HEP-a koji se hvali kako u radno vrijeme "fušari" i zarađuje dodatno na crno dok stvarno popravlja ljudima kvarove.

Svatko od njih bio bi puno produktivniji, korisniji i manje kriminalno nastrojen kad bi bili prisiljeni pronaći posao na tržištu.

Država bi to mogla učiniti bez da itko osjeti bilo kakav gubitak. Jednostavno, neka otpuste 50 posto djelatnika u svim državnim institucijama, ustanovama, tvrtkama kao i u svim lokalnim samoupravama i županijama. Nije me briga po kojem kriteriju, neka bude i "loto" metoda, ne mogu puno pogriješiti.

Sada je najbolji trenutak za masovno otpuštanje u javnom sektoru jer posla na tržištu ima, poslodavci vape za radnicima. A oni koji ne žele raditi za privatnog poslodavca, mogu pokrenuti vlastiti biznis. Kažu da u javnom sektoru rade uglavnom školovani i stručni ljudi pa ne sumnjam da će takvi biti dobri poduzetnici, možda čak i inovatori. Ovako, oni su zarobljeni u besmislenim uredima radeći uglavnom besmislene ili čak štetne poslove.

Svi bi bili na dobitku - i sami otpušteni radnici jer bi konačno dobili mogućnost da se ostvare i počnu stvarati novu vrijednost, osjetili bi kako je to biti koristan zajednici; i poslodavci u privatnom sektoru koji bi riješili problem nedostatka radnika; i država koja bi samim time više prihodovala. Rast BDP-a bi se barem udvostručio.

Što onda čekamo, zašto nitko ne spominje tu mogućnost? Znam, predizborna je godina, ali to može biti prilika vladajućima da pokažu kako imaju muda povući konkretne poteze i da HDZ vrati svoje vodstvo. Ako ne učinite nešto, izgubit ćete vlast. Čuvanje statusa quo nije više isplativo.