Slovenski premijer Janez Janša nedavno je na sajmu u Celju povukao potez o kojem hrvatski političari ne usude ni šaptati: najavio je prebacivanje čak 50.000 zaposlenika iz javnog sektora u privatno gospodarstvo. Dok slovenska vlada, suočena s rastom birokracije sa 126.000 na 196.000 u zadnja tri desetljeća, planira meko restrukturiranje kako bi napunila realni sektor koji vapi za radnom snagom, Hrvatska pod vodstvom Andreja Plenkovića ide u potpuno suprotnom, ekonomski pogubnom smjeru.

Prema analizi Damira Vanđelića, u tri mandata aktualne vlade Hrvatsku je napustilo oko 340.000 građana. Logika slobodnog tržišta i zdravog razuma nalaže da manji broj stanovnika, uz snažnu digitalizaciju, znači i manju potrebu za državnim aparatom. Umjesto očekivanog smanjenja administracije za barem 20.000 ljudi, samo u javnoj službi zaposleno je novih 22.000 radnika, uz dodatnih 10.000 po raznim državnim i lokalnim tvrtkama. Hrvatska tako danas hrani između 40.000 i 50.000 viška birokrata.

Cijena hrvatskog klijentelizma

Ovaj birokratski višak nije samo statistička anomalija; to je uteg koji guši svaku šansu za ozbiljan gospodarski rast. Trošak njihovih plaća, ureda, vozila, edukacija i opreme iznosi više od dvije milijarde eura godišnje.

Umirovljenički danak: te dvije milijarde eura znače da svaki umirovljenik u Hrvatskoj godišnje gubi potencijalnih 1.620 eura kako bi se financirao prekobrojni državni aparat.

Smanjenje javnog duga: U deset godina, taj bi iznos mogao smanjiti ukupni hrvatski javni dug za gotovo 40%.

Infrastrukturna iluzija: Za taj isti novac, u jednom smo desetljeću mogli dvaput ponovno izgraditi sve autoceste u državi (1.300 kilometara asfalta).

Dok Slovenija aktivno smanjuje javnu upravu usmjeravajući 50.000 zaposlenika u realni sektor kako bi potaknula poduzetništvo i prilagodila se tržištu rada, Hrvatska pod vodstvom Andreja Plenkovića čini upravo suprotno. Unatoč masovnom egzodusu građana, hrvatski se državni aparat povećao za 32.000 zaposlenih, a digitalizacija služi tek kao kulisa za paralelno bujanje broja činovnika i očuvanje "socijalnog mira" kroz klijentelističko zapošljavanje.

Slovenska lekcija: Manja država za snažnije gospodarstvo

Slovenski ministar gospodarstva Anže Logar jasno postavlja prioritete: prvo treba stvoriti povoljno gospodarsko okruženje koje će poticati poduzetništvo i rasteretiti gospodarstvo. Manja država znači manje poreze, a manji porezi znače više investicija i atraktivniji privatni sektor.

S druge strane, u Hrvatskoj država i dalje figurira kao najveći poslodavac, dok realni sektor grca pod enormnim poreznim opterećenjem kako bi tu istu mašineriju održao na životu. Umjesto usmjeravanja radne snage tamo gdje se stvara dodana vrijednost, mi i dalje uvozimo stotine tisuća stranih radnika dok domaći potencijal sjedi po općinskim uredima, jer može efektivno manje raditi, a bolje zarađivati.

Rez ili gospodarska propast

Zadržavanje ovakvog modela, u kojem parazitski dio sustava proždire zdravi organizam slobodnog tržišta, dugoročno je neodrživo. Iako se domaći političari u posljednje vrijeme vole hvaliti kako smo po životnom standardu napokon uhvatili korak sa Slovenijom, ta bi iluzija mogla biti vrlo kratkog vijeka.

Uspiju li naši susjedi doista provesti najavljene reforme i osloboditi svoj privatni sektor birokratskih okova, budimo sigurni da će nam vrlo brzo ponovno nedostižno pobjeći. Postavlja se stoga sasvim legitimno pitanje, ono o kojem slušamo valjda otkako znamo za sebe: je li u Hrvatskoj uistinu napokon došlo vrijeme da se javna uprava drastično racionalizira i da se konačno sreže broj potpuno besmislenih jedinica lokalne samouprave, ili ćemo jednostavno čekati da nam susjedi još jednom pokažu leđa?