Prije nego što krenete sprdati Slovence, pročitajte ovaj tekst

Kao učestalom korisniku prirodnih dobara susjedne nam Slovenije, osjećam potrebu da izrazim svoj stav o novonastaloj situaciji u Piranskom zaljevu, i to ne s političkog aspekta, već čistog građanskog koji uključuje minimum kulture i neki normalniji smisao za humor.

Pojavom loših šala koje nastoje sprdnjom diskreditirati jednu prirodom bogatu zemlju koja nam je ujedno i prvi susjed, odabrali smo zapravo govoriti o sebi i svojoj nekulturi. Često sam posjećivao jednu predivnu plažicu na Savudriji koju također pohode i pitomi susjedi svojim Rog Ponijima. Na toj plaži gotovo uvijek je 80 posto Slovenaca koji uredno kupe svoj otpad i civilizirano pozdravljaju druge ljude, a jednom prilikom su me ponudili i pićem. Kako stručnjaci tvrde da mi ništa zapravo i nismo izgubili, naprosto mi je nevjerojatno čitati komentare nekih priprostih, ali i učenijih ljudi, koji spominju Kekeca i diskutiraju o maloj geografskoj širini spomenute zemlje, a da recimo nisu nikad posjetili jedan alpski vrh ili bilo koju turističku destinaciju za koju bi shvatili da je prekrasna i super uredna.

I dok mi turizam koristimo za krpanje glomaznog proračuna ili za obično  političko uhljebljenje nekog tutleka, u susjednoj Sloveniji puno je češće vidjeti profesionalno ponašanje i urednost, a najviše mi se sviđa ažurnost u dogovaranju smještaja ili posjeta nekoj od brojnih sportskih manifestacija. I oni muku muče s političarima, no organizacija i opremljenost na puno je zavidnijoj razini, a hvale susjeda koje slušam o našem moru naprosto me čine sretnijim što dolazim iz Hrvatske.

Tijekom zadnjih par godina vidi se porast naših turista koji više ne odlaze samo na zimski turizam, već im je normalno i ljeti udahnuti svježi planinski zrak ili na biciklu osjetiti ljepotu zelene Slovenije. Umjesto trulih šala o njihovoj mornarici bilo bi logičnije proučiti njihovu gorsku službu spašavanja jer je to ipak njihova primarna djelatnost, a smatram da bi nam njihovo znanje dobro došlo jer nam se u sustavu i dalje ne zna tko pije, a tko plaća te je sve na plećima šačice entuzijasta i volontera.

Nekako se čini da oni uče od svojih susjeda Austrijanaca, a nama ponosnima još uvijek je logično sprdati se sa zemljama u okruženju iako nas i one laganim tempom prelaze. Onima koji još nisu, toplo savjetujem odlazak u susjednu državu, a geopolitičarima s društvenih mreža poručujem da nastave jesti loše hamburgere i tegirati se na fejsu. Kao argument za izgovoreno, tekstu prilažem dvije fotografije s mojeg zadnjeg puta u Sloveniju.