Vezani članci:
Krivac za božićnu depresiju je - nedostatak profita
Drugovi i drugarice, sretan vam Božić!
Koronaški brojači smrti pretvorili su se u krvožedne ratne navijače
Tri obilježja po kojima možemo prepoznati propagandu
4 razloga zašto je zabrana prelaska granice za muškarce iz zemlje u ratu loša ideja
Od BiH do Ukrajine, novinari Indexa se u svemu slažu s Plenkovićem
Tko ima bolji diplomatski pristup prema Ukrajini - Plenković ili Milanović?
Zveckanje oružjem, prijetnje ratom: Sve što trebate znati o ukrajinsko-ruskom sukobu
Koja ironija: Telegram se žali da je Hrvatska opsjednuta ratom
Ben Shapiro pokušao objasniti zašto Amerika treba napasti Iran. Njegovi vlastiti fanovi su ga satrali...
Ron Paul otkrio tko mu je favorit na predsjedničkim izborima 2020.
Toliko o ʼantiratnom predsjednikuʼ.
Trump želi povući vojsku iz Afganistana. Zašto je to toliki problem?
Amerika više neće biti svjetski policajac. Zašto ta vijest nije skoro nikoga oduševila?
U prvoj godini Trumpovog mandata američka vojska ispalila rekordan broj projektila na Afganistan
Kad će se Hrvati riješiti mitomanije o svetosti Domovinskog rata?
Kako zaustaviti mehanizam rata?
Humanitarni rat je logička greška
Balkan kao bure baruta: Zašto rat?
Članak koji će vam se jako svidjeti
Hrvatska i BiH se trebaju okrenuti ekonomskom razvoju i ostaviti rat iza sebe
Hoće li se Srbija ikada suočiti sa svojom samoubilačkom ideologijom?
Američki ratni veterani otkrivaju: 'Marihuana nam je pomogla da prebrodimo PTSP'
Što se više isplatilo narodima: imperijalizam ili mirotvorstvo?
Izabrani citati: Mises o ratu i miru
[VIDEO] Sjećate se kad je Trump osuđivao rat u Afganistanu? On se ne sjeća
Jesmo li za mir spremni?
Trgovinski rat, baš poput vojnog, osiromašuje stanovništvo
Jugoslavenski ratovi - zločin odraslih prema djeci
Fotografije s prve crte: Borbe za kontrolu nad središtem Mosula
Novo na Liberalu:
Izvana zeleni, iznutra neoliberali
Zagrepčani sada iz prve ruke osjećaju sve čari našeg Zakona o radu
Zašto cijene rastu: O populizmu, politici i pohlepi
Plenković poručio da ga nije briga što građani RH misle o sigurnosnoj politici
Ne, novinari nisu žrtve. Evo zašto su se okomili baš na Lovrena
Postoji li put do mira u Ukrajini?
Je li umjetna inteligencija pristrana? Evo što ChatGPT kaže o sebi i svome ʼbiasuʼ
Zakon o oporezivanju ʼekstraprofitaʼ bi mogao imati problem s Ustavom. Evo zašto...
Spremni za (s)rat
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Korona je postala smaračina, ali treba nastaviti podsjećati na šarlatane u znanosti i medijima
Vlada će zabraniti nekim radnicima rad nedjeljom. Ovo su pravna pitanja koja će morati objasniti
Helga ima problem s crncima na Twitteru
Zašto je tako teško dati otkaz neradniku u javnoj upravi? Zbog lošeg Zakona o radu
Nova runda Indexovih napada na osnivača Liberala
Premijerka Novog Zelanda u UN-u najavila rat protiv slobode govora na internetu
Iran nam treba biti podsjetnik da je ʼMoralna policijaʼ sumrak humanosti
Preraspodjela je uvijek loša ideja - Hayekova lekcija koju vrijedi ponoviti
Koronaški brojači smrti pretvorili su se u krvožedne ratne navijače
Tajna ʼprekomjerne dobitiʼ: Kako profit transakcijom u državni proračun postaje moralan?
Politička situacija pred izbore u Švedskoj 2022.: Liberali uz desne populiste
Dva zakona protiv rada na crno nisu suzbila rad na crno pa Vlada predlaže još jedan
Svi smo u mladosti prošli indoktrinaciju kolektivizmom, a samo neki se uspiju toga riješiti
Postoji nešto puno gore od inflacije. To je nestašica
Tri obilježja po kojima možemo prepoznati propagandu
Stariji sugrađani žrtve su propagande straha i loše politike. Ne smijemo ih ostaviti na cjedilu
Afričke zemlje imaju priliku prosperirati otvaranjem granica za zajedničko tržište
Politika tzv. ʼsamodostatnostiʼ je put u propast
Hrvatska vlada ulaže dodatnih 45 milijuna kuna u snažnije dezinformiranje građana
Problem liječničke savjesti može se riješiti bez zadiranja u ičije pravo

Božićno primirje 1914. - priča iz koje možemo puno naučiti


Piše: John V. Denson
Izvor: Mises.org
25.12.2021.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Božićno primirje 1914. - priča iz koje možemo puno naučiti

Božićno primirje 1914. - priča iz koje možemo puno naučiti


Piše: John V. Denson
Izvor: Mises.org
25.12.2021.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Božićno primirje, koje se prije svega dogodilo između britanskih i njemačkih vojnika duž zapadne fronte u prosincu 1914., događaj je koji službeni udžbenici povijesti "Velikog rata" (Prvog svjetskog rata) izostavljaju, a orvelijanski povjesničari skrivaju od javnosti. Stanley Weintraub je probio tu barijeru šutnje i napisao dirljiv izvještaj o ovom značajnom događaju sastavljajući pisma koja su vojnici s obje strane slali kući, kao i njihove dnevnike. Njegova knjiga nosi naslov "Tiha noć: priča o božićnom primirju iz Prvog svjetskog rata". Knjiga sadrži mnoge slike stvarnih događaja, prikazujući kako se suprotstavljene snage miješaju i zajedno slave prvi ratni Božić. Ova izvanredna priča počinje se odvijati, prema Weintraubu, ujutro 19. prosinca 1914.:

Poručnik Geoffrey Heinekey, novi u 2. kraljevskoj postrojbi Westminister Rifles, napisao je u pismu svojoj majci: 'Dogodila se najneobičnija stvar. [...] Neki Nijemci su izašli iz bunkera, podigli ruke u zrak i krenuli po neke od svojih ranjenika. Zatim smo i sami odmah izašli iz svojih rovova i počeli dovoditi svoje ranjenike. Nijemci su nas tada pozvali k sebi i dosta nas je prišlo i razgovaralo s njima, a oni su nam pomogli da pokapamo naše mrtve. To je trajalo cijelo jutro i razgovarao sam s nekoliko Nijemaca. Moram reći da se doimaju vrlo fini. [...] Izgledalo je previše ironično za riječima opisati. Tamo smo noć prije vodili strašnu bitku. Jutro poslije, mi smo pušili njihove cigarete, a oni naše.'

Zapovjednici pokušali zabraniti druženje

Weintraub izvještava da su Francuzi i Belgijci drugačije reagirali na rat i s više emocija nego Britanci. Rat se odvijao na njihovoj zemlji i "Francuzi su živjeli u atmosferi revanša od 1870. godine, kada su Prusi zauzeli Alsace i Lorraine" u ratu koji su objavili Francuzi. Britanski i njemački vojnici, međutim, nisu vidjeli mnogo smisla u ratu, a na kraju krajeva, britanski kralj i njemački kajzer bili su unuci kraljice Viktorije. Zašto bi Nijemci i Britanci ratovali, ili se mrzili, jer je kraljevski par iz Austrije ubio srpski atentator? Međutim, do prosinca 1914. stotine tisuća vojnika je ubijeno, ranjeno ili nestalo od početka rata u kolovozu.

Procjenjuje se da je preko osamdeset tisuća mladih Nijemaca prije rata otišlo u Englesku kako bi se zaposlili na poslovima konobara, kuhara i taksista, a mnogi su vrlo dobro govorili engleski. Čini se da su Nijemci bili pokretači ovog poteza prema primirju. Toliko se razmjena dogodilo na svim linijama u vrijeme kada se približavao Badnjak da je brigadni general G. T. Forrestier-Walker izdao direktivu kojom se zabranjuje bratimljenje:

"Budući da obeshrabruje moral kod zapovjednika i uništava napadački duh u svim redovima [...] prijateljski odnos s neprijateljem, neslužbena primirja i razmjena duhana i drugih udobnosti, koliko god bili primamljivi i povremeno zabavni, apsolutno su zabranjeni."

Kasnije su izdane stroge zapovijedi da bi svako bratimljenje rezultiralo vojnim sudom. Većina iskusnih njemačkih vojnika poslana je na rusku frontu, dok su mlađi i pomalo neobučeni Nijemci, koji su prvi unovačeni, ili se brzo prijavili kao dragovoljci, poslani na zapadnu frontu početkom rata. Isto tako, u Engleskoj su se mladići požurili pridružiti ratu radi osobne slave za koju su mislili da bi mogli postići, a mnogi su se bojali da bi rat mogao završiti prije nego što uspiju doći na frontu. Nisu imali pojma da će ovaj rat postati rat iscrpljivanja i regrutacije niti da će postaviti trend za cijelo 20. stoljeće, najkrvavije u povijesti, koje je postalo poznato kao Stoljeće rata i blagostanja.

Vojnici se oglušili na zapovijedi

Kako je pala noć na Badnjak, britanski vojnici primijetili su Nijemce kako postavljaju mala božićna drvca zajedno sa svijećama na vrh svojih rovova i mnogi su počeli vikati na engleskom: "Ne pucamo ako vi ne pucate." Pucanje je prestalo duž mnogo milja rovova i Britanci su počeli primjećivati ​​da Nijemci izlaze iz rovova prema Britancima, koji su im odgovorili izlaskom u susret. Vojnici su se pomiješali na ničijoj zemlji i ubrzo su počeli mijenjati čokolade za cigarete i razne novinske izvještaje o ratu koji su sadržavali propagandu iz njihovih domovina. Mnogi su časnici sa svake strane pokušali spriječiti taj događaj, ali vojnici su zanemarili rizik vojnog suda ili strijeljanja.

Neki od sastanaka opisanih u dnevnicima bili su između Anglo-Sasa i njemačkih Sasa, a Nijemci su se šalili da bi se trebali udružiti i boriti zajedno protiv Prusa. Ogromna količina bratimljenja, ili možda samo božićni duh, odvratila je časnike od akcije i mnogi od njih su počeli izlaziti na ničiju zemlju i izmjenjivati ​​božićne čestitke sa svojim suprotstavljenim časnicima. Svaka je strana pomogla pokapati mrtve i skloniti ranjene drugoj strani, tako da je do božićnog jutra postojala velika otvorena površina široka otprilike kao dva nogometna igrališta koja je razdvajala suprotne rovove. Vojnici su se ponovno pojavili na božićno jutro i počeli pjevati božićne pjesme, posebno "Tihu noć". Zajedno su recitirali 23. psalam i igrali nogomet. Opet su razmijenjeni božićni darovi i otvorena jela pripremljena uz prisustvo protivničkih snaga. Weintraub citira zapažanje jednog vojnika o tom događaju: "Nikad prije... nisam bio tako oštro svjestan ludila rata."

Prva službena britanska povijest rata izašla je 1926. i naznačila je da je božićno primirje vrlo beznačajna stvar u kojoj je uključeno samo nekoliko ljudi. Međutim, Weintraub navodi:

Tijekom rasprave u Donjem domu britanskog parlamenta 31. ožujka 1930., Sir H. Kinglsey Wood, ministar koji je bio časnik "u prednjim rovovima" na Božić 1914., prisjetio se da je "sudjelovao u onome što je bilo dobro poznato u to vrijeme kao primirje. Prešli smo ispred rovova i rukovali se s mnogim našim njemačkim neprijateljima. Veliki broj ljudi [sada] misli da smo učinili nešto što je bilo ponižavajuće." Odbijajući to pretpostaviti, nastavio je: "Činjenica je da smo to učinili, a ja sam tada došao do zaključka, da smo bili prepušteni sami sebi, nikada više ne bi bilo ispaljenog metka. Primirje je trajalo dva tjedna. Bili smo u prijateljskim odnosima i samo je činjenica da su nas kontrolirali drugi učinila da ponovno počnemo pucati jedni na druge." Za nastavak rata okrivio je "stisak političkog sustava koji je bio loš, a ja i drugi koji smo tada bili tamo odlučili smo da se nikad ne odmorimo dok ne vidimo možemo li to promijeniti." Ali nisu mogli.

Što ako...?

Posljednje poglavlje Weintraubove knjige naslovljeno je "Što ako...?" To je izmišljena povijest u svom najboljem izdanju gdje on iznosi kako bi, kako vjeruje, izgledao ostatak 20. stoljeća da su vojnici uspjeli božićnim primirjem 1914. zaustavili rat u tom trenutku. Kao i mnogi drugi povjesničari, on vjeruje da s ranim završetkom rata u prosincu 1914. vjerojatno ne bi bilo ni ruske revolucije, ni komunističkih država, ni Lenjina ni Staljina. Nadalje, ne bi bilo "pokvarenog" mira nametnutog Njemačkoj Versailleskim ugovorom, pa stoga ni Hitlera, ni nacizma, ni Drugog svjetskog rata. S ranim završetkom 1. svjetskog rata ne bi bilo ulaska Amerike u europski rat i Amerika bi možda imala priliku ostati ili se vratiti kao republika umjesto da se kreće prema Drugom svjetskom ratu, "hladnom" ratu (Koreja i Vijetnam ), i sadašnjem statusu svjetskog nasilnika.

Weintraub navodi:

Franklin D. Roosevelt, samo opskurni pomoćnik tajnika mornarice - flote koja nikamo vojno ne ide - vratio bi se dosadnoj odvjetničkoj praksi i nikada ne bi bio gubitnički, ali privlačan potpredsjednički kandidat 1920. To je uloga koju je zaradio zahvaljujući vidljivosti u 1. svjetskom ratu. Wilson, koji ne bi vodio kampanju za ponovni izbor 1916. na platformi da je držao Ameriku dalje od rata, izgubio bi (pobijedio je samo tijesno) od moćnog novog republikanskog predsjednika, Charlesa Evansa Hughesa.

Također navodi još jedan rezultat ranog mira:

Njemačka bi u miru, a ne u ratu, postala dominantna nacija u Europi, možda i u svijetu, konkurencija Americi koja se sporije budi, i sve ambicioznijem i militantnijem Japanu. Ne bi se pojavila nikakva Wilsonova Liga naroda. [...] Ipak, relativno benigni, njemački vođen, Commonwealth Europe mogao se razviti desetljećima ranije od Europske unije pod vodstvom država koje nisu uništene u ratu ili nakon njega.

Mnogi čelnici Britanskog Carstva vidjeli su novu nacionalističku Njemačku (od 1870. do 1871.) kao prijetnju britanskoj globalnoj trgovini, posebno s novom njemačkom mornaricom. Ideju da je ekonomija odigrala veliku ulogu u uzrocima rata potvrdio je američki predsjednik Woodrow Wilson nakon rata u govoru u kojem je dao svoju ocjenu pravog uzroka rata. Vodio je kampanju u St. Louisu, Missouri, u rujnu 1919., pokušavajući pridobiti američki Senat da odobri Versailleski sporazum i pritom izjavio:

"Zašto, moji sugrađani, postoji [netko] tko ne zna da je sjeme rata u suvremenom svijetu industrijsko i trgovačko rivalstvo? … Ovaj rat, u svom početku, bio je trgovinski i industrijski rat. Nije to bio politički rat."

Austrijski ekonomist Ludwig von Mises zagovarao je odvajanje države od gospodarstva, što bi po njemu bilo jamstvo međunarodnog mira jer nijedan gospodarski subjekt ne bi mogao radi vlastitih interesa utjecati na vladu da pokrene diplomatske sukobe s drugim vladama:

"Trajni mir moguć je samo u uvjetima savršenog slobodnog tržišta, do sada nikad i nigdje u potpunosti isprobanog ili postignutog. U takvom Jeffersonovom svijetu nesputane tržišne ekonomije opseg državnih aktivnosti ograničen je na zaštitu života, zdravlja i imovine građana od nasilja ili prijevare.

Svi zagovornici svemoguće vlade zajedno ne mogu poništiti činjenicu da postoji samo jedan sustav koji generira trajni mir: slobodna tržišna ekonomija. Državna kontrola uvijek vodi ka ekonomskom nacionalizmu i tako rezultira međunarodnim sukobima."

(iz knjige Mises: "Svemoguća vlada: nastanak totalne države i totalnog rata" - 1944)

U Prvom svjetskom ratu poginulo je više od 10 milijuna vojnika. Weintruab piše:

Za mnoge bi kraj rata i neuspjeh kasnijeg mira potvrdili božićno primirje kao jedinu smislenu epizodu u apokalipsi. Pobilo je ratoborne slogane i sugeriralo da su ljudi koji se bore i često ginu, kao i obično, zastupnici vlada i pitanja koja nemaju mnogo veze s njihovim svakodnevnim životom. Kao svijeća zapaljena u tami Flandrije, primirje je kratko zatreperilo i opstalo samo u memoarima, pismima, pjesmi, drami i priči.

Članak je originalno objavljen na stranicama Mises instituta.
O autoru: John V. Denson je odvjetnik iz Alabame, profesor povijesti i prava na Mises institutu i autor knjige "Stoljeće rata: Lincoln, Wilson i Roosevelt".

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.