Putin je proveo tri i pol godine osvajačkog rata u Ukrajini da bi tek neznatno pomjerio liniju fronte dalje od onoga gdje je bila prije 2022. To sada njemu priklonjeni političari i mediji u Europi pokušavaju prikazati kao nekakav ogroman uspjeh, a zapravo riječ je o debaklu.

Druga najjača vojska u svijetu, pokazalo se upravo na primjeru neuspješnog pokušaja okupacije Ukrajine, ispala je impotentna i nemoćna. Trumpova i Putinova sljedba sada tvrdi da je to "točno ono što je Putin htio", ali činjenice i same njegove izjave iz prethodnih 10 godina ih opovrgavaju. Putin je prvo mislio da taj rat (on ga nije u početku ni nazivao ratom) neće dugo trajati. Njegova je vojska bila pred samim Kijevom. Sada drži manje teritorija nego u tom trenutku.

I sada, u nemoći da osvoji područje Donbasa (koje je već uvrstio u Ustav Ruske Federacije), pokušava to ušićariti preko američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenskij mora bar neko vrijeme, radi ukrajinske javnosti, glumiti opakog lika koji neće odustati od ukrajinskog teritorija, ali pritisak SAD-a je nešto što sigurno neće moći nadvladati. Trump silno želi ući u povijest kao čovjek koji je zaslužan za prekid ovog rata, a Ukrajina se ne želi naći u njegovoj nemilosti. Mnogi analitičari ističu nezavidnu situaciju u kojoj se Zelenskij nalazi, međutim, to uopće ne mora ispasti loše za Ukrajinu.

Zelenskij bi trebao prihvatiti ove uvjete i povući ukrajinsku vojsku iz Donbasa kako bi dobio mir. Ukrajina će svejedno moći vratiti okupirane dijelove zemlje naknadno, i to bez ratnih razaranja i sukoba.

Ima jedna perspektiva kojoj još nitko nije pridao dovoljno pažnje jer su se svi fokusirali na samu frontu. Iako je borba na fronti bila odlučujuća u tome da Ukrajina zadrži svoju državnost i suverenitet, ona najvažnija bitka ipak će se voditi u miru. To će biti ekonomska bitka.

Područje Donbasa, koje je većim dijelom i bilo okupirano još prije početka ruske agresije, već je značajno siromašnije od ostatka Ukrajine. Pripajanje tog područja Rusiji imat će čisto formalni značaj jer je ono i ranije funkcioniralo isključivo preko veza s Rusijom, s obzirom da autonomiju nije priznao gotovo nitko u svijetu osim Putina.

Dakle, pripajanje Rusiji neće im puno pomoći. Ukrajina će se u miru sigurno razvijati jer Amerikanci i EU su već najavili značajna ulaganja. Možemo lako predvidjeti gospodarski procvat ubrzo nakon što trajno prestanu ratna razaranja. Okupirani dio zemlje, s druge strane, može očekivati samo produbljivanje siromaštva jer to je sudbina svake zemlje, svakog naroda koji je ikada došao pod utjecaj Rusije. To je valjda kao zakon fizike - kad te Rusija uzme pod svoje okrilje, slijede ti godine siromaštva.

Razlika između slobodnog, zapadnog, i okupiranog ruskog dijela Ukrajine s vremenom će biti sve veća i stanovnici će to itekako osjetiti. Oni na okupiranom dijelu zemlje tražit će načine da se presele u zapadni dio, baš kao što su ljudi iz nekadašnje Istočne Njemačke gledali da se presele u Zapadnu, samo što je u ovo vrijeme puno teže kontrolirati granice i spriječiti raseljavanje nego tada.

Okupirani dio će kroz nekoliko godina izgubiti veći dio stanovništva, a Putin ga neće moći naseliti ni ljudima iz Rusije jer će perspektiva tamo biti sve gora. Nemojte se zavaravati prirodnim resursima kojih tamo sigurno ima - povijest nas je već trebala naučiti da oni nisu jamstvo dobrog gospodarstva ni životnog standarda. Ako je država loša, ako je organizacija društva takva da ne potiče slobodu i poduzetništvo, a ruska organizacija je oduvijek takva, onda ništa od razvoja.

Europska unija bi još to mogla i više potencirati ako dogovori članstvo Ukrajine u EU i onda ponudi vize ili azil ljudima s okupiranih područja zemlje - to će biti takva navala, koju nikakav diktator neće moći spriječiti.

U konačnici, samo stanovništvo s okupiranih dijelova zemlje kroz 5 do 10 godina tražit će povratak matici Ukrajini. Nemojte nikad zanemariti ekonomski interes građana. Nitko ne želi živjeti loše, pogotovo ako vidi drugu stranu i kako oni žive bolje.

Kao i ranije u Hladnom ratu, Zapad ima jedno oružje koje je jače od bilo kakvih bombardera i vojnih dronova - to je perspektiva života u slobodnom društvu koje potiče ekonomski napredak. To bi trebalo iskoristiti i ovaj put.