Vjerujem da smo svi iskreno zgroženi invazijom ruske vojske na Ukrajinu. Mnogi od nas vjerovali smo do zadnjeg trenutka da do toga neće doći, no pokazalo se da je Putin u stanju povući iracionalne i štetne poteze pa moramo biti spremni za bilo što.

Normalna je reakcija svake normalne osobe empatija prema žrtvama, a to su građani Ukrajine, i osuda agresora. Agresor je u ovom slučaju ruska državna vlast na čelu s predsjednikom Vladimirom Putinom.

Europska unija našla se u nezavidnoj situaciji. Ukrajina je suverena demokratska država u njenom susjedstvu, napadnuta od strane moćnijeg neprijatelja koji potencijalno može ugroziti i sigurnost samih članica Unije. Europski lideri našli su se pod pritiskom da nešto učine. Ali što?

EU nema svoju vojsku, a države članice uglavnom nemaju vojske koje su spremne za ozbiljnu akciju protiv Rusije. Nikome nije u interesu da se rat proširi i nitko ne želi u izravni rat s Rusijom. EU nije vojna sila, ali ekonomska jest. Stoga su odlučili kazniti Putina ekonomskim sankcijama.

Ekonomske sankcije znače prisilnu obustavu prekogranične trgovine među privatnim gospodarskim subjektima. Priključile su se i mnoge globalne financijske institucije da bi isključile ruske korisnike iz svojih sustava što će rezultirati ukidanjem mogućnosti međunarodnih transfera novca između Rusa i ostatka svijeta.

Ovakvi potezi nisu neočekivani, ali su jako kontroverzni jer je upitno kako će utjecati na rusko vodstvo i nastavak rata u Ukrajini. Mogu li ekonomske sankcije spriječiti nastavak rata? Možda, ako dovoljno brzo osiromaše rusko gospodarstvo do te mjere da im postane potpuno nemoguće provoditi vojne akcije na terenu. S obzirom da Rusija ima vlastite prirodne resurse i neprekinute veze s dijelom svijeta (Kina, Indija, Iran itd.), nerealno je očekivati da će sankcije EU u nekom kraćem periodu rezultirati prekidom rata.

Puno je realnije očekivati ekonomski pad na obje strane - i ruskoj i europskoj. To se zapravo već sada događa. Ruski rubalj pada na rekordno niske razine, ali pada i vrijednost eura. Mnogi europski gospodarski subjekti, uključujući hrvatske, zbog prekida trgovine s ruskim tržištem već sada zbrajaju milijunsku štetu. Ako se ovakvo stanje nastavi, a vjerojatno hoće još neko vrijeme, doći će do gašenja mnogih kompanija ili barem masovnog otpuštanja radnika.

Trgovina nije jednosmjerna, ona ide u oba smjera i od nje profitiraju obje strane - i kupac i trgovac. Kada se nasilno prekine ta veza, obje strane su na gubitku. Sankcije protiv Rusije definitivno će najteže pogoditi rusko gospodarstvo i građane, ali ni građani i gospodarstvenici iz EU neće biti neokrznuti. Na ovaj način EU sama sebe ranjava s namjerom da "jače rani" drugoga.

Još je više zabrinjavajuće što države "preuzimaju" imovinu ruskih državljana na svojim područjima. To je praktički otimačina jer nema sudskih presuda po kojima bi se njihova imovina mogla zaplijeniti. Zasad se radi samo o luksuznoj imovini (poput jahti) imućnijih Rusa, ali to vjerojatno neće na tome stati. Jer kad se jednom počne gaziti princip neotuđivosti privatne imovine, "crvena linija" je prijeđena i više nema jasne granice koja se ne smije prijeći.

Od samih poteza državnih vlasti, koji su vrlo sumnjivi s ustavnopravnog gledišta, još su gore reakcije pojedinaca i privatnih subjekata, udruženja itd. Svjedočimo trendu masovnog "otkazivanja" Rusa i svega što je rusko. Sportske međunarodne organizacije izbacuju ruske sportaše sa svojih natjecanja, međunarodna udruženja izbacuju Ruse iz svojih članstava, brojne međunarodne kompanije povlače svoje proizvode i trgovine iz Rusije...

Jasno je da nas vijesti o groznom ratu (a svaki rat je grozan) i agresiji jedne države na drugu sve učinile ogorčenima. Svatko od nas želi učiniti što god može da se taj užas zaustavi. Svatko želi na bilo koji način kazniti agresora i pomoći žrtvi, to je sve normalno. Ali u tim nastojanjima trebali bismo razborito promisliti o tome da zadržimo civilizacijsku razinu i ne činimo sukobe još gorima.

Izolacijom cijelog ruskog naroda, odnosno svih stanovnika Rusije, teško da ćemo natjerati Ruse da promijene svoju (vjerojatno zločinačku) vlast. To je prije način da pomognemo takvoj vlasti da učvrsti svoju moć među tim narodom. Ljudi u Rusiji mogli bi biti još više revoltirani prema Zapadu, a to ide Putinu na ruku i samo mu daje snažan vjetar u leđa za nastavak agresije.

Zabranom emitiranja ruskog programa i web stranica na području EU provodi se čista cenzura. To je presedan za Europsku uniju. Vjerojatno mnogi od tih državnih ruskih medija šire antizapadnu propagandu, no to ne može biti izlika za cenzuru jer propagandu šire i mnogi privatni i državni mediji na Zapadu. Propaganda je dio svakog rata. Zapadna civilizacija zadnjih 300 godina počiva na uvjerenju da će građani biti u stanju odvojiti istinu od obmane kada budu u mogućnosti dobiti vijesti iz više različitih izvora. Nije posao birokrata da određuju koji izvori informacija su podobni, a koji nisu. To rade oni koje inače prozivamo zbog autokracije, poput Putina. To ne radi Europska unija.

A evo nas, tu smo. Predsjednica Europske komisije je jednom direktivom uspjela isključiti sve ruske državne medije na području EU. Samo tako, uz optužbu da šire dezinformacije. To za širenje dezinformacija može biti točno, ali nije to nikako argumentirala niti dokazala. Kao da nikakva argumentacija nije potrebna, dovoljno je reći "nećemo informacije iz Rusije, zabranite to" i to je to.

Europa, ako se stvarno bori za "naše vrijednosti", onda treba djelima pokazati da se bori za naše vrijednosti. Demokracija, osobne, ekonomske i političke slobode - to su vrijednosti kojima se Zapad može dičiti u odnosu na autokratske režime poput Rusije. Zašto onda, u sukobu s Rusijom, zapadni lideri posežu za Putinovim mjerama?

Zamislite što će se dogoditi kada jednom rat završi i ruski mediji i oštećeni pojedinci počnu podizati tužbe protiv europskih država zbog počinjene štete. Kako će se naša država, recimo, braniti na sudu? Što će reći? Kod nas je po Ustavu cenzura zabranjena, a privatno vlasništvo neotuđivo. Ustav nije suspendiran, Hrvatska nije u ratu s Rusijom. Kako će država moći opravdati svoje neustavne postupke?

Opet ćemo svi biti žrtve birokrata koji "žele učiniti nešto". Umjesto ekonomskih sankcija koje će teško pogoditi EU, otimačine tuđe imovine i kažnjavanja Rusa, postoje puno bolji načini da pomognemo Ukrajincima u nevolji. Možemo, recimo, donirati hranu, odjeću, novac organizacijama koje pomažu ukrajinskim izbjeglicama. Oni koji su u mogućnosti mogu udomiti izbjeglice. Oni koji baš žele ratovati prijavit će se kao dobrovoljci za obranu Ukrajine. To su sve legitimni načini pomoći Ukrajini koji neće naštetiti nevinim ljudima s obje strane. Ali ovo što vidimo da se masovno događa, pod utjecajem ratnohuškačkih medija, neće pomoći nikome.

Mržnja prema ruskom narodu neće izroditi mir, sumanuto "kažnjavanje" svakog Rusa neće svrgnuti Putina s vlasti, cenzura neće natjerati nijednog rusofila da postane eurofil ni ljubitelj Zapada. Upravo suprotno, samo će s vremenom povećati euroskepticizam unutar same EU. Europa može i mora bolje.