Kako je počelo višednevno kukanje zbog cijena na ovogodišnjem božićnom sajmu u Zagrebu? Novinari su imali potrebu probati najskuplji proizvod u ponudi.

Dnevnik.hr: "Dubai fritule po 11 eura zvijezda su adventa"
Index.hr: "VIDEO Probali smo Dubai fritule koje koštaju 11,10 eura na zagrebačkom adventu"
Jutarnji list: "Stali smo u dugi red za najskuplje fritule u Zagrebu, evo zašto su ovoliki hit"

Sigurno sam nekoga zaboravio jer novinari imaju mozak koji funkcionira potpuno na isti način u svim redakcijama, tako da svi rade isti prilog s istim zaključkom o praktički bilo kojoj temi.

Novinari su, dakle, zaključili da će ispasti strašno fora ako pronađu najskuplji proizvod u ponudi, pohvale se da su ga kupili i to razglase na sva zvona. Čim sam to vidio, pretpostavio sam da je sljedeći njihov korak kuknjava zbog visokih cijena. Kao i obično, bio sam u pravu.

Hrvatska je valjda jedina zemlja u svijetu, ili bar jedna od rijetkih, gdje će se ljudi gurati u dugom redu da kupe nešto samo zato što je skupo, i onda potrošiti sate kukajući zbog cijene.

Nije trebalo dugo da krenu prilozi sa zgražanjem nad "previsokim" cijenama na zagrebačkom adventu. Dovode se gosti, pomno birani stručnjaci, ekonomisti, da oni na stručan način pokušaju objasniti gledateljima i čitateljima zašto su, pobogu, ove godine tolike cijene. Zašto nisu niže?

Dame i gospodo, odgovor vam je pred nosom. Da bismo ga lakše razumjeli, potrebno je usporediti to s jednom drugom pojavom na tom istom događaju.

Kao što je mnogima poznato, zagrebački advent je na početku odbijao gotovinu kao sredstvo plaćanja. To je mnoge kupce razljutilo. Kada su prodavači shvatili da gube kupce zbog tog pravila, ubrzo je ukinuto i gotovina je ponovno dozvoljena. Iako je zagrebačka gradska vlast pokušala preuzeti lovorike zbog dopuštanja gotovine, jasno je da je ona ta koja je zapravo nametnula njenu zabranu u početku. Jer ako ju je ona jednim "pozivom organizatoru" mogla vratiti, onda ju je na isti način i nametnula.

Ono što je bitno je to da su se kupci za nešto izborili. Na potpuno isti način mogli su se izboriti i za niže cijene, ali nisu. A nisu zato što kupuju po ovim cijenama. Jer da ne kupuju, da je promet ispod očekivanog, ugostitelji bi ubrzo snizili cijene svojih usluga kao što su ukinuli zabranu keša.

Prema tome, kukanje zbog visokih cijena neće sniziti cijenu usluga dok god ljudi čekaju u redu za kupovinu najskupljeg proizvoda u ponudi.

To znači da cijene na zagrebačkom adventu nisu previsoke. Dapače, moglo bi se reći da su preniske i lako bi se moglo očekivati njihovo daljnje povećanje do Božića. Jer ljudi kupuju.

Postavimo stvari ovako. Trgovina je dobrovoljna razmjena među ljudima pri čemu obje strane profitiraju. To znači da prodavaču novac koji traži za svoj proizvod ili uslugu vrijedi više od samog proizvoda ili usluge, a kupcu taj proizvod ili usluga vrijedi više od novca koji će za njega platiti. Ako oba uvjeta nisu zadovoljena, do trgovine neće doći.

Budući da ste kupili taj proizvod i čak se hvalite javno da ste zbog njega čekali u dugom redu (dakle uložili ste još dodatni trud da biste do njega došli), onda ne možete reći da je za vas cijena koju ste platili previsoka. Nije.

To je zapravo dobar način za otkrivanje licemjera i lažova. Kupio si nešto, dakle pristao si platiti određeni novac za to i onda kukaš kako je preskupo - lažeš. Glumiš. Pokušavaš signalizirati vrline i pokazati "Gle kako sam ja bogat, ali svejedno brinem za siromašne pa cvilim zbog visokih cijena". Da brinete za siromašne, ne biste tražili najskuplji proizvod na sajmu da na njega potrošite novac, već biste se odrekli tog novca i dali ga nekome tko nema.

Posebno je patetično to kukanje bogatih kad znamo da je riječ o sajmu na kojem nitko ne treba kupiti ništa. Kao da ljudi ne znaju da mogu kupiti kobasicu u trgovini i sami si ju pripremiti kod kuće. Kao da ne znaju sami napraviti hot dog i tako proći puno jeftinije.

Ali ne, vi želite biti viđeni, želite trošiti na elitnom mjestu, želite pokazati da ste dio elite - to vam, dame i gospodo, košta.

Zatim dolazimo do pitanja zašto su cijene ove godine na istom sajmu značajno veće nego prethodnih godina. Pitanje je legitimno, ali se opće ogorčenje (koje je opravdano) usmjerava prema krivoj meti. U takvoj situaciji novinari obično bijes javnosti okreću prema obrtnicima - onima koji im nude svoje proizvode na sajmu. To je pogrešna adresa.

Cijene su veće zato što je kupovna moć kupaca veća. Trgovci vide da se dobro prodaje i kada se cijene povise, pa zašto ih onda ne bi povisili? Tko bi od vas učinio drukčije? Na njihovom mjestu - nitko. Glavni cilj svakog poduzetnika je ostvariti što veću zaradu svojim poslovanjem, kako bi mogao platiti sve troškove poslovanja (uključujući plaće radnika) i ostvariti što veći profit. Cijena njegovih proizvoda i usluga je ono od čega ostvaruje tu zaradu. Tu će cijenu uvijek postaviti na najvišu moguću razinu koju su kupci spremni podržati. Ako je, dakle, ta razina viša nego prije, to samo znači da su kupci sada spremni platiti više za tu uslugu nego što su bili spremni prošle godine.

To se zove inflacija. U biti, riječ je o povećanju novčane mase u opticaju u odnosu na količinu robe i usluga. Tada roba i usluge dobivaju veću vrijednost, odnosno vrijede više novca. Za to nisu krivi poduzetnici nego državne vlasti koje su dozvolile veći unos novčane sume u zemlju, odnosno one su unijele veće količine novog novca. To su države počele intenzivno raditi za vrijeme novinarske gripe kad im je prvo izgovor bio lockdown, a onda kasnije i nabavka masovnog cjepiva te mnoge druge mjere.

Ljudi koji se sada najglasnije žale na više cijene u odnosu na ranije mahom su isti oni koji su tražili od vlade što jače i strože mjere zbog kojih je vlada preplavila tržište novcem. Drugim riječima, šize na privatnike jer je država zadovoljila njihove zahtjeve za lockdownom i ekstremnim mjerama koje su uslijedile.

Prepoznajte prevarante koji signaliziranjem vrlina pokušavaju prikupiti jeftine bodove. To su ljudi koji imaju bolja primanja od 99 posto Hrvata, s velikim su guštom i žarom navijali za sve mjere koje su uzrokovale inflaciju cijena, a sada se prikazuju kao tobožnji dobročinitelji koji, zamislite, suosjećaju sa siromašnijim pukom koji pati zbog njihovih politika. Dno dna.