U jeku drugog vala inflacije, kad su aktualni bili bojkoti trgovačkih lanaca, ljudi su nerijetko pozivali Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) da učini nešto. Mnogi su vjerovali da su se trgovci udružili u "kartel" kako bi mogli nesmetano podizati cijene i tražili su državu da ih u tome spriječi.

A sada smo dobili i odgovor - i to ravno od AZTN-a. Kaznili su trgovački lanac Tommy sa sjedištem u Splitu kaznom od preko 100.000 eura zbog "nepoštene trgovačke prakse". Tommy je, naime, umirovljenicima prodavao neke proizvode ispod nabavne cijene, a to je u ovoj postkomunističkoj državi i dalje nezakonito.

Podsjetilo me to na jednu drugu priču. Na Liberalu smo objavili prijevod članka New York Timesa iz 1986. godine o tadašnjoj Jugoslaviji jer je jako zanimljiv i nudi prilično objektivan uvid u stanje u bivšoj državi. U tom članku, između ostalog, autor se čudio što je država kaznila prodavače voća na zagrebačkom Dolcu jer su prodavali svoje proizvode "ispod napuhane državne cijene".

I sad se čovjek mora zapitati jesmo li se uopće pomakli otad jer i dan-danas država kažnjava prodavače zbog prodaje ispod neke određene cijene. Kakve bi uopće država u slobodnom društvu trebala imati veze s formiranjem cijena? Apsolutno nikakve.

Međutim, iz AZTN-a su prilično uvjereni u svoju pozitivnu svrhu i brane takav zakon kao nešto što "štiti male i najranjivije u društvu". Mislio sam da su najranjiviji oni koji si ne mogu priuštiti skupo voće i povrće, meso i kruh. Kako to država njih štiti kažnjavanjem trgovaca koji nešto prodaju "prejeftino"?

Iza tog zakona, iza tog poteza AZTN-a, kao i iza mnogih drugih nepravednih stvari koje država radi, stoji jedna prilično nategnuta, ali vrlo popularna doktrina iz ekonomske teorije: ona o tzv. "dumpingu" ili namjernoj prodaji "ispod cijene" kako bi se naštetilo konkurenciji. Pobornici ove teorije vjeruju kako će prodavač namjerno prodavati ispod cijene koju onda oni manji neće moći pratiti, tako će ih uništiti i onda će "raditi što hoće, i podizati cijene jer više nema konkurencije". Po takvoj teoriji, to onda u konačnici pogađa potrošače jer dobiju više cijene nego prije.

Doslovno takvo objašnjenje ponudila je danas AZTN na svojim stranicama. Tipično, birokrati bez lica, imena i prezimena sole pamet građanima kao da su popili svu pamet svijeta, kao da su zaposleni na osnovu svoje stručnosti ili osjećaja za pravdu, a ne zbog stranačke iskaznice ili rodbinske veze.

Teorija o dumpingu je, međutim, vrlo primitivna i u nju mogu povjerovati samo oni koji ne razumiju što je tržište i kako ono funkcionira. Prvo, mislim da nitko ne vjeruje da bi Tommy s niskim cijenama mogao uništiti Kaufland i Lidl. To čak ni pobornici teorije o dumpingu ne mogu naglas izgovoriti jer znaju da bi ispali budale. Ali zakon sam po sebi, koji je u ovom slučaju očito primijenjen bez ikakve logične i razumne svrhe, ima svoje opravdanje - tvrde oni.

Problem je samo u tome što ni zakon, sam po sebi, nema svoje opravdanje jer do "dumpinga" na slobodnom tržištu ne može doći. Čak i kad bi neka velika firma išla preniskim cijenama uništiti manje konkurente, opet bi nakon toga morala podići cijene. A budući da tržište nije statično, nego se stalno mijenja, brzo bi se pojavila nova konkurencija - tako da taj "dumper" opet nije postigao ništa.

Tako da padaju u vodu svi glupi izgovori kako se ovakvim državnim intervencionizmom štite mali OPG-i, kako se štite manji konkurenti i kupci. U stvarnosti, takvi zakoni postoje upravo zato da bi kažnjavali one male koji se drznu učiniti nešto mimo kartela i boriti nižim cijenama, za što je ova kazna možda i najbolji primjer.

Nije čudo ni prvi put da se zakoni koji služe krupnom kapitalu i zaštiti velikih igrača od nove konkurencije prikazuju kao nešto dobro za "ranjive skupine". Oni to stalno rade. Ali ne postoji primjer iz prakse kad je država takvim zakonom zaštitila manjega od većega ili kad je zaštitila kupca od viših cijena. U praksi se redovito i to baš svaki put pokazuje da je dumping najobičnija izmišljotina onih koji pomoću takvih zakona stvaraju monopol.