Croatia Airlines je jedna od onih državnih kompanija koje su davno trebale propasti, ipak u hrvatskoj vladi je, kao i svakog velikog gubitaša, smatraju kompanijom "od strateškog interesa".

Što to konkretno znači? Građani svakih 6 mjeseci pumpaju novac koji su zaradili na tržištu za spas posrnule državne rupe bez dna. Vijest da je država ponovno odlučila pomoći Croatia Airlanesu s 250 milijuna kuna iz državnog proračuna, stoga, nije ništa novo. To se događa dvaput godišnje. Dosad su građani Hrvatske platili svako radno mjesto u CA-u 800.000 kuna - i to je povrh njihovih redovnih plaća i ostalih troškova.

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić nije puno ni razmišljao o tome treba li država nastaviti upumpavati novac poreznih obveznika u ovu rupu bez dna. Kaže da to država mora činiti jer je to "važno za turizam". Ali ako je ova kompanija važna za turizam, zašto onda ne može opstati u državi gdje turizam buja? Odgovor bi mogao biti jednostavan, a kaže - turisti su odbacili Croatia Airlines. Žele nešto drugo. OK?

Lani sam, kad je bila riječ o još jednoj hrvatskoj vreći bez dna zvanoj Uljanik, pisao o tome koja je bitna razlika između uspješnih i neuspješnih zemalja te sam naveo primjere iz skandinavskih zemalja gdje su države hladno pustile svoja brodogradilišta da propadnu. Nisu im htjele pomoći novcem poreznih obveznika. Sada imamo primjer puno bliži nama, i to s aviokompanijom.

Slovenska aviokompanija Adria Airways je obustavila letove jer je pred financijskim slomom. Slovenska vlada, za razliku od hrvatske, odbila je spašavati slovensku aviokompaniju novcem poreznih obveznika. Njihov premijer Marjan Šarec ustvrdio je da je Adria 2016. godine prodana "lošem vlasniku" te da je riječ o privatnoj kompaniji pa vlada nema instrumente da joj pomogne, "osobito zato što bi to bilo bacanje novca".

Vidite kako stvari mogu u civilizaciji lako biti riješene? Zašto se tog argumenta - privatna kompanija, spašavanje bi bilo bacanje novca - nije sjetio hrvatski premijer Andrej Plenković kad je spašavao Uljanik? Možda bi i Croatia Airlines trebalo dati u privatizaciju, ali sudeći po dosadašnjoj praksi hrvatskih vlasti, to ih ne bi spriječilo da svejedno bacaju novac poreznih obveznika.

Zašto premijeri drugih zemalja shvaćaju da nema smisla bacati novac poreznih obveznika, a naš Plenković i njegov pomoćnik Marić toga nisu svjesni?