Uprava se hvali gubitkom od 34 mil. kn, a za loše poslovanje okrivljuje cijenu goriva i štrajk radnika koji se nikada nije dogodio.

Još se nije razriješila situacija s Uljanikom, a već dolazi novi problem, izgledna propast Croatia Airlinesa.

Iako se radi o nacionalnoj aviokompaniji, koju se svrstava u kompanije "strateškog interesa", radi se više o nekakvoj blijedoj sjeni onoga što bi nacionalna zrakoplovna kompanija trebala biti. Croatia Airlines ima 12 zrakoplova od kojih su samo 2 u vlasništvu kompanije, a ostalih 10 je u najmu.

Neto gubitak u prvih devet mjeseci ove godine iznosi 34,4 milijuna kuna, što je za 3,8 milijuna kuna manji gubitak nego prošle godine. Smiješno ili žalosno, trenutna uprava se hvali tim rezultatima. Prema njima je smanjivanje gubitaka veliki uspjeh bez obzira ne to što se još uvijek radi o golemom iznosu, a uz tu pohvalu su lijepo zamolili 150 milijuna kuna iz proračuna da bi im se omogućilo daljnje poslovanje.

Doduše, to "daljnje" znači za održavanje poslovanja još šest mjeseci. Ne otkrivaju što će biti iza šest mjeseci, ali za pretpostaviti je da će zatražiti novih nekoliko stotina milijuna iz proračuna za još šest mjeseci. I tako dalje, sve dok se na održavanje "strateške kompanije" koja posjeduje sa svega dva zrakoplova ne bude trošilo milijardu godišnje.

To u prijevodi znači da sada traže da im se iz proračuna pokloni 150 milijuna kuna tj. da država novce koje je stekla oporezivanjem poduzetnika i radnika jednostavno prebaci Croatia Airlinesu. I to samo za narednih šest mjeseci poslovanja. Istekom tog razdoblja će tražiti još.

To je njihov poslovni plan, a vi ima da platite. Zašto? Pa očuvanje radnih mjesta, strateška djelatnost, stabilnost nacionalne ekonomije, propast turističke sezone, visokotehnološka djelatnost...Standardni izlizani razlozi kojima se opravdava svako otimanje novca građanima da bi se održavalo loše poslovanje nacionalnih kompanija koje služe za kupovinu moći, biračkog tijela i uhljebljivanje politički podobnih interesnih skupina. Apologeti državnog intervencionizma trebaju samo prepisati razloge koje su navodili za Uljanik, Petrokemiju i Agrokor uz male preinake. Lako je pisati "država d'uradi" jer je narativ uvijek isti, a cilj je samo jedan, održavanje klijentelističkih struktura koje žive na grbači poštenih poduzetnika i radnika.

Razlog zbog kojeg Croatia Airlines tako posluje uprava naravno ne vidi u sebi, u političarima, u destruktivnom sistemu u državi koji su stvarali i održavali, baš kao što nitko iz Uljanika ne vidi problem u njima samima, uvijek su krivi nekakvi vanjski faktori, kao da postoji svjetska zavjera samo da bi se uništila zrakoplovna kompanija s dva zrakoplova. Tako navode: "baš kao i mnogi drugi avioprijevoznici diljem svijeta, suočeni sa širokim rasponom strateških, operativnih i financijskih rizika uvjetovanih globalnim kretanjima". Da, mnogi drugi su suočeni sa širokim rasponima, ali mnogi drugi ne traže da cijelo stanovništvo države pokriva troškove njihovog lošeg poslovanja, nego ili promjene poslovni model i opstanu ili propadnu.

U daljnjem opravdavanju vlastite nesposobnosti okrivljuju poskupljenje goriva, što pogađa sve avioprijevoznike, a ne samo Croatia Airlines pa se postavlja pitanje kako to da su se ostali prilagodili, a Croatia Airlines ne, nego traži da ju građani Hrvatske spašavaju. Ali najgore opravdanje od svih je što uprava Croatia Airlines za loše poslovne rezultate krivi štrajk zaposlenika, koji je bio najavljen u ljetnim mjesecima, ali se nije dogodio jer je zabranjen sudskim putem. Valja spomenuti da je pravo na štrajk zajamčeno Ustavom RH, i nijedna privatna kompanija ne bi mogla spriječiti štrajk sudskom zabranom kao što je to uspjelo Croatia Airlinesu. Čak i kada bi prihvatili da "viši nacionalni interes" može biti obrazloženje za rušenje odredaba Ustava, kao što je navedeno kod ustavne presude za “Lex Agrokor”, turistička sezona ne bi propala bez Croatia Airlinesa jer ta kompanija u ljetnim mjesecima čini manje od 20% ukupnog prometa koji bi vrlo brzo popunila konkurencija dodatnim letovima.

Problemi s poslovanjem Croatia Airlinesa nisu ništa novo, država je još 2012. iz proračuna za Croatia Airlines izdvojila ukupno 800 milijuna kuna. U to vrijeme je kompanija imala 1.130 radnika pa znači da je država platila svako spašeno radno mjesto više od 700.000 kuna! Ali stvari su još gore, jer je država istodobno s državnom pomoći otpustila 10% radnika pa je očuvanje svakog radnog mjesta plaćeno 800.000 kuna! Te godine je na vlasti bio SDP pod vodstvom Zorana Milanovića, a nadležni ministar Siniša Hajdaš Dončić.

Sama činjenica da zrakoplovna kompanija u turističkoj zemlji koja svake godine bilježi sve veći broj dolazaka turista zrakoplovom ne može rentabilno poslovati je dovoljna da se zaključi kako glavni problemi Croatia Airlinesa nisu nikakvi “vanjski čimbenici”, cijena goriva, a pogotovo ne radnici. Glavni problemi su loše poslovne odluke i neodgovornost koji postoje zbog toga što su akteri zaduženi za upravljanje kompanijom primarno politički postavljeni i njihov zadatak nije pozitivno poslovanje nego održavanje dijela političkog feuda (posjed koji su vladari u srednjem vijeku dodjeljivali plemićima) koji uživaju interesne skupine bliske državi, a radnici i poduzetnici koji nisu dio sistema imaju ulogu modernih kmetova koji su dužni plaćati tlaku (radna renta tj. porezi).