Njihov ekonomski program uključuje europski minimalac, protekcionizam i uvođenje poreza za robote.

Nakon nedavne objave "programa za mlade" u Globusu, koji više sliči na neozbiljnu srednjoškolsku zadaćnicu, izašao je i dio programa (za odrasle?) u Telegramu. Riječ je o novopečenoj stranci Dalije Orešković, a u članku Telegrama novinar Jasmin Klarić je objašnjavao pojedine stavke programa skupa s Bojanom Glavaševićem koji će biti na listi stranke Start za Europski parlament.

Ako preskočimo one standardne ideološke stvari, koje od lijevih stranaka ionako možemo očekivati (poput forsiranja LGBTQ ideologije nauštrb slobode govora), moram priznati da su me uspjeli iznenaditi jer ovako daleko u ekonomskoj politici nisam vjerovao da bi mogli otići. Sada i službeno možemo reći da imamo ludite u 21. stoljeću. Pazite ovo:

"Start će se založiti i za uvođenje jednog novog poreza. Bio bi to privremeni porez na robote, koji postaju sve važniji dio radne snage i koji ne plaćaju ni poreze ni doprinose na plaće kakve moraju plaćati zaposleni ljudi. Tim porezom bi se financirala reedukacija radnika koji su zbog automatizacije izgubili radna mjesta."

Ideja da roboti uzimaju ljudima radna mjesta ne počiva na realnosti, pa čak ni na teoretskim temeljima. Gospodinu Glavaševiću bih preporučio da prouči Sayev zakon, jedan od temeljnih tržišnih zakona općeprihvaćenih među ekonomistima. Ali postoji i puno jednostavniji način da dokažemo besmisao i štetnost ideje o oporezivanju robota.

Hrvatska ima 6 robota na 10.000 radnika u industrijskoj proizvodnji, a svjetski prosjek je 74. To znači da Glavašević i Orešković žele preventivno djelovati, odnosno spriječiti automatizaciju hrvatske industrije budući da do nje ovdje očito još nije došlo. Dok Novi Zeland ima 43, Rumunjska 15, Estonija 11, Hrvatska ima samo 6 robota na 10.000 radnika. Razmislite malo o tome. A to je Glavaševiću i Orešković previše. Oni vide u automatizaciji prijetnju umjesto da gledaju kako je potaknuti jer društva s većom automatizacijom industrije imaju veće radničke plaće, bolji životni standard i nižu stopu nezaposlenosti.

Najviše robota u industriji na 10.000 radnika ima Južna Koreja (631), a ona ima ujedno jednu od najnižih stopa nezaposlenosti u svijetu - samo 3,7 posto. Kad bi Glavaševićevo rezoniranje imalo ikakvog smisla, Južna Koreja bi trebala imati ogroman problem s velikim brojem nezaposlenih koje ti grozni roboti izbacuju s posla. Ali nema, kako to?

Vrlo jednostavno, zato što vam roboti ne uzimaju radna mjesta, oni stvaraju nova. Na svakog robota u proizvodnji kreiraju se tri nova radna mjesta za ljude, plus povećava se produktivnost radnika tako da im se povećava i plaća. Zato je u Južnoj Koreji prosječna plaća otprilike 4 puta veća od hrvatske. Zašto Južna Koreja ne razmišlja o uvođenju poreza na robote? Zato što tamošnji političari nisu ludi i ne žele uništiti blagostanje svoga stanovništva.

Ali mi znamo bolje i naši političari su pametniji pa će uvesti poseban porez na robote i tako se potruditi da do automatizacije ne dođe, da nas investitori još više izbjegavaju i da nam plaće nikada ne porastu. Bravo, gospodine Glavaševiću, bravo gospođo Orešković!

Treba posebno pohvaliti Glavaševića koji misli da "roboti ne plaćaju porez". A plaćaju, kao i bilo koji drugi stroj u proizvodnji. Roboti dokazano povećavaju produktivnost, a produktivnost povećava prihode. Tvrtke plaćaju porez na dobit i radnici plaćaju porez na dohodak, od prihoda koje su zaradili zahvaljujući robotima. Je li to tako teško shvatiti?

Druga stvar iz njihovog programa - nimalo bezazlena - jest ideja o "europskom minimalcu". Nisam baš siguran da će skandinavske zemlje, koje nemaju minimalac, biti oduševljene ovako "naprednim" idejama iz Hrvatske, ali sam od početka, otkad je Dalija Orešković prvi put rekla da želi skandinavski model, bio siguran da će raditi baš ovo - sve suprotno od skandinavskog modela.

Treća stvar - još bolja - europski protekcionizam! Da, oni bi uveli pravilo, ili zakon, da samo europske tvrtke smiju proizvoditi za europsko tržište, ili da imaju nekakvu vrstu "protekcije" ili prednosti. Ekonomski nepismeni ljudi će ovome vjerojatno zapljeskati, ali svatko s imalo razumijevanja ekonomije shvaća kako protekcionizam utječe na životni standard građana, konkurentnost industrije itd.

Među top 10 najvećih tehnoloških giganata u svijetu nijedan nije iz EU. Smanjivanje konkurentnosti industrije, uvođenje novih regulacija i poreza sigurno neće poboljšati situaciju, već će još više smanjiti konkurentnost europske industrije. Oni o kojima bi se trebalo razmišljati - ali u Startu očito za njih ne vode nikakvu brigu - to su potrošači! Ekonomija ne postoji zbog jedne firme iz Svete Nedelje, već zbog nas, svih građana. Mi trebamo imati što bolji izbor i što dostupniju robu i usluge koje želimo. Protekcionističke politike tome ne pomažu, već smanjuju izbor i povisuju cijene robe i usluga.

Znate li tko su bili luditi? Oni su u 19. stoljeću vodili borbu protiv strojeva jer su smatrali da će strojevi uništiti radna mjesta. Tražili su od država da zabrane strojeve, da dodatno oporezuju tvornice koje ih koriste itd. Glavašević i Orešković su luditi 21. stoljeća jer vjeruju da istu prijetnju danas predstavljaju roboti. Njihov strah nema apsolutno nikakvog opravdanja ni u ekonomskoj teoriji ni u praksi, već isključivo u njihovom neznanju i predrasudama.

Hrvatska već je na samom dnu EU, ali kad bi ovakvi luditi dobili moć, ja sam siguran da bi oni vrlo brzo uspjeli učiniti cijelu EU siromašnijom i od Hrvatske danas. Njihov ekonomski program je smjernica za sigurnu propast gospodarstva i osiromašavanje građana. Je li netko ozbiljno povjerovao da bi oni mogli ponuditi nešto ozbiljnije?