Postoji nekolicina javnih osoba koje nam svakodnevno mašu s malih ekrana, s novinskih naslovnica i internet portala, a koje malo tko ima želju čuti. Mahom je riječ o osobama koje iza sebe nemaju ništa značajno niti posjeduju osnovno znanje kojim bi trebali baratati ljudi koji rade analize složenih pitanja ljudske suradnje i javnih politika. Konkretno, ovako odmah iz glave, na pamet mi padaju Jadranka Kosor i Dalija Orešković.

Počnimo s Jadrankom Kosor. Probila se na scenu kao desna ruka Ivi Sanaderu koji je sredinom 2000-ih bio bog i batina čisto po političkoj liniji. Bilo je to vrijeme polukaubojštine kad se još novac nosio u vrećama, kad je bilo normalno izdvajati postotak od zarade za nekog političara u općini i drugog u vladi. U takvoj atmosferi Sanader je za najbližu suradnicu izabrao tu ženu jer joj je valjda vjerovao i postavio ju je na razne pozicije. Bila je ministrica nečega (mislim branitelja) - za što ju je imenovao Sanader. Isti čovjek ju je kandidirao za predsjednicu Republike pa je izgubila od Stipe Mesića s kojim se slaže apsolutno u svemu. Kad je Sanader naglo "nestao" iz politike, ali i iz zemlje, za svoju nasljednicu na čelu HDZ-a i Vlade RH postavio je nju. Jer joj je vjerovao.

Bila je to najgora vlada u povijesti RH. Na globalnu ekonomsku recesiju odgovorila je uvođenjem novog poreza, odnosno dodatnog poreza na rad, što je totalna ludost raditi u trenutku kad se pokušava sačuvati što više radnih mjesta. Ubrzo je na parlamentarnim izborima potučena do nogu, što je bio jedan od najtežih poraza u povijesti HDZ-a. Nakon toga poražena je i na unutarstranačkim izborima.

Ta je gospođa, dakle, poražena na svakim izborima na kojima se kandidirala, usprkos činjenici da je bila na čelu uvjerljivo najveće političke stranke u Hrvata. Toliko neuspjeha u nizu ne može se opravdati lošom srećom ili naivnošću, to je naprosto neznanje, nerazumijevanje socioekonomske situacije, politička ignorancija. Ne razumijem zašto, od svih veterana hrvatske politike, mediji uporno biraju baš nju da ona pametuje Hrvatima danas o političkoj situaciji. Što bi ona mogla pametno reći i postoji li osoba koju zanima njeno mišljenje?

Iz istih razloga novinari guraju i Daliju Orešković. Žena koja, baš poput Jace, ima bogato iskustvo poraza, ali ima i toliko arogancije da joj poruka birača ne znači ništa - i dalje se voli gurati i šepuriti kao da je upravo osvojila Mt. Everest. Najveći životni uspjeh joj je taj što ju je Zoran Milanović uhljebio i otad ju iz nekog razloga gura na liste SDP-a, s čime ne vjerujem da se pošteni članovi SDP-a slažu jer nema razloga da oni gube svoje mjesto u Saboru radi nje.

Orešković je sadržajno nula. Iako jako glasna, zna samo ponavljati najgluplje floskule iz medija i optuživati HDZ. Međutim, nije uvijek kontra HDZ-a. Kad je bio najveći skup protiv HDZ-ove vlasti u povijesti RH, Orešković je stala uz HDZ-ovog glasnogovornika Marka Milića i optužila prosvjednike za navodno nasilje koje se nikad nije dogodilo. Kad postane Plenkoviću gusto, onda je gusto i njoj. Ne bi mogla podnijeti pad HDZ-a, što bi ona onda radila?

Nakon kolosalnog poraza na lokalnim izborima za zagrebačku gradsku skupštinu, Orešković se nije sakrila u neku rupu što bi nakon svega učinila bilo koja imalo časna osoba. O, ne! Još je glasnija i uvjerenija u svoju "misiju" - sad ide po televizijama i ponavlja priču o tome kako je ona "jedini građansko liberalni centar" u Hrvatskoj. Wow!

Samo što je to najobičnija patka, podvala, glupost, kao i sve ostalo što toj gospođi izlazi iz usta. Prvo, Dalija Orešković na političkom spektru nije ni blizu centru. Centar je pozicija koja opisuje opciju koja bi se mogla složiti s umjerenom ljevicom i s umjerenom desnicom. Centar je ona opcija koju ne biste mogli lako svrstati ni lijevo ni desno. Centar je pozicija za opciju koja odražava "miješane" stavove ljevice i desnice. To su uglavnom liberalne stranke, na primjer njemački FDP i austrijski Neos. Jer to su stranke koje biste mogli zamisliti i u koaliciji desnog bloka i u koaliciji lijevog bloka.

Kod Dalije je ovo posve jasno - nju nitko ne može zamisliti u bilo kakvoj koaliciji sa strankama koje su desno od SDP-a. Što se tiče njenih stavova, sve što je artikulirala uvijek bilo je isključivo signaliziranje ljevičarskih vrlina. Nikad, ni po kojem pitanju, niste ju mogli čuti da kaže nešto s čime se SDP i Možemo ne bi mogli načelno složiti. Pretplaćena je na sve moderne ljevičarske predrasude i mitove po pitanju ekonomije, ljudskih prava, obrazovanja, javnog zdravstva itd.

Dalija Orešković je baš klasična ljevičarka, i to prilično radikalna. Miljama daleko od centra. I nema ništa loše u tome što je netko ljevičar, ali onda je smiješno kad se takva osoba javno predstavlja kao politički centar jer pokazuje nedostatak osnovne samospoznaje. Ili pokušava prevariti samu sebe ili javnost. Očito ne uspijeva prevariti javnost, a to znači da pokušava prevariti samu sebe.

To je otprilike kao da ja izlazim u javnost tvrdeći da sam crnac. I sad zamislite to, da me svi mediji zovu u svoje udarne emisije kako bih im tamo ozbiljno pričao da sam ja crnac iz Nigerije i kako je to super. Nitko od novinara mi neće reći da sam lud, da sa mnom nešto ozbiljno nije u redu, pustit će me da pravim budalu od sebe u javnosti kao što puštaju Daliju da priča kako je ona "građanski liberalni centar".

Idemo dalje. Liberalizam. Što, pobogu, Dalija ima zajedničko s liberalizmom? Skoro ništa. To što signalizira ljubav prema pobačaju je lijepo, ali to nije isključivo liberalna karakteristika - to radi i svaki ljevičar. To što vrišti antifašističke parole? Evo, nađite mi jednog europskog liberalnog političara koji sebe smatra antifašistom. Nađite nekoga tko uopće spominje antifašizam. Takav u zapadnoj Europi ili bilo gdje u zapadnom svijetu ne postoji. To je odlika radikalnih ljevičara, komunista.

Političari u europskim liberalnim strankama - od njemačkog i švicarskog FDP-a, preko austrijskog Neosa, do švedskih Centra i Liberala, usredotočeni su jako na ekonomsku problematiku i brinu se za fiskalnu odgovornost vlade, traže niže poreze i ukidanje regulacija. Ništa od toga kod Dalije Orešković niste mogli čuti. Ona je svojevremeno predlagala uvođenje poreza na robote i protivila se ideji o legalizaciji marihuane. Kako takva političarka uopće može prevaliti riječ "liberalizam" preko svojih usta i ostati ozbiljna, to je pravo pitanje. Očito nema obraza ni srama.

I na kraju, pojam "građansko", što upravo Dalija pokušava uvesti u hrvatski politički svijet. Ona će nam prodati politiku "urbanosti" za razliku od onih tamo seljaka. Već na prvi pogled mora zvučati kao kič i malograđanština, ali pogledajmo kakve primjere "građanskih" opcija imamo u Europi. Ima u Španjolskoj, naime, jedna stranka koja se zove Građani - to je tamošnja liberalna stranka koja je prije 10-ak godina bila dosta jaka, a u zadnje vrijeme joj baš i ne ide. To je liberalna stranka desnog centra koja je koalirala s Narodnjacima (španjolska verzija HDZ-a). Opet nešto što nema nikakve veze s onim što predstavlja i radi Dalija Orešković!

Građanski odgoj je ono što gospođi Orešković očito nedostaje, jer da je prošla lekciju iz građanskog odgoja, ne bi se lažno predstavljala u javnosti.

Dakle sve, baš sve što ta žena govori su apsolutne besmislice, gluposti i laži. Ništa smisleno ni sadržajno od nje ne možemo čuti. Inače bih prešutio, kao što prešutim većinu njenih budalaština, ali ovo s "građanskim liberalnim centrom" je stvarno previše.