Dalija Orešković, saborska zastupnica SDP-a i omiljena figura u medijima, obožava biti u centru pažnje sa svojim poslovičnim glupostima, ali ovo moram podijeliti jer je čisto zlato.

U intervjuu za Briefing Jutarnjeg lista, Orešković se osvrnula na nedavnu predsjedničku kandidatkinju i buduću kandidatkinju za gradonačelnicu Zagreba, Mariju Selak Raspudić.

"...I otvoreno ću reći da mislim da Selak Raspudić nije kandidatkinja centra ili urbane građanske provenijencije jer po stavovima koje je protekle četiri godine iznosila u Saboru, spada u desno političko krilo. Ne vidim da bi ona danas-sutra surađivala s onim grupacijama koje su nasuprot HDZ-a. U konačnici imamo HDZ i njegove satelite i lijevu političku pozornicu. Ne vjerujem da će Selak Raspudić sama imati većinu za Grad Zagreb ili za bilo što drugo. Vidjet ćemo hoće li na lijevu ili na desnu stranu. Nisam sigurna da će na lijevu."

Pustimo na trenutak na stranu to što Orešković "boluje" od tzv. HDZ-ovog sindroma koji nije rijetkost kod naših političara (npr. Damir Vanđelić boluje od istog, Davor Nađi i mnogi drugi), samo što je kod gospođe Orešković on u vrlo uznapredovaloj fazi - toliko da ona više ne može komentirati apsolutno ništa bez HDZ-a. Stječe se dojam da se ta žena svakodnevno budi s HDZ-om na pameti, ide spavati uz HDZ u mislima i sanja HDZ po noći. Cijela njena politička pojava i "program" svodi se na HDZ i apsolutno ništa više.

No, kao što rekoh, nećemo se sad baviti njenim eventualnim psihološkim poremećajima. Usredotočimo se na onaj dio izjave koji nije o HDZ-u. Dalija spominje nekakvu "urbanu građansku provenijenciju" kojoj smatra da pripada, ali Selak Raspudić ne.

Što je to uopće? Evo, ja stvarno nemam pojma što bi značilo urbana građanska provenijencija, a prilično sam siguran da ni sama Orešković to ne zna. Svejedno, sebe svrstava u to "nešto" i pritom odlučuje o tome tko još ima pristup, a tko ne. Je li to onda neko elitno i zatvoreno društvo? Čini se tako.

U svakom slučaju, kada Orešković priča o hrvatskoj ljevici, ispravno dijagnosticira da im je glavno pitanje HDZ. To je ista ona ljevica koja se, uključujući gospođu Orešković, u potpunosti sakrila iza predsjednika Zorana Milanovića i samim time prihvatila sve njegove političke stavove.

Ovo mora biti jasno, s obzirom da Orešković nema mišljenje o temama koje zanimaju građane, koje im utječu na živote, o svjetonazorskim temama, ekonomskim i geopolitičkim, ali zato ih ima Zoran Milanović kojeg ona svesrdno podržava i iza čijih se rezultata sama skriva.

Pa pogledajmo malo koji su to stavovi hrvatske ljevice i samozvane "urbane građanske provenijencije":

- Hrvatska ni u kojem slučaju ne smije vojno podržati Ukrajinu (što su ruski mediji dočekali s oduševljenjem)

- Washington i NATO, uz pomoć Ukrajine, vode "proxy rat" protiv Rusije

- o obitelji Aleksandre Zec: Dobili su odštetu, što im još treba?

- o SDP-ovim zastupnicama: samodopadne narikače koje podsjećaju na Thelmu i Louise

- o Radi Borić: samodopadna ljevičarka

- o Tomislavu Tomaševiću: wannabe gradonačelnik

- o Izraelu: drski i bezobrazni

- o Franji Tuđmanu: ponosan i sposoban

- o Titu i petokraci: Hajduk je bio omiljeni Titov klub, imao je petokraku u grbu. Mogao si se nabosti na nju, to je ružno izgledalo. Ali bio je i hrvatski klub

- o ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj: Ti ljudi su protupravno ovdje i kao takvi trebaju biti tretirani.

- o radnoj imigraciji: Trebamo zaustaviti nekontrolirani uvoz stranih radnika i čuvati ono što je naše

To su, dakle, samo neki od mnogih sličnih stavova koje je hrvatska tzv. "ljevica" prihvatila onog trenutka kad su stali u potpunosti i bez rezerve iza Zorana Milanovića. Ovakvi isti stavovi u svijetu se inače smatraju nacionalističkom desnicom ili nerijetko "krajnjom desnicom". Stoga ne čudi što su strani ljevičarski mediji pobjedu Milanovića na izborima opisali kao "pobjedu desnog populista".

Dalija Orešković, prije nego drugi put krene druge trpati u neke svoje lijevo-desne ladice, trebala bi prvo pogledati u ogledalo.