Hrvatska će ponovno izabrati svoga "Donalda Trumpa" - tako je glasio naslov ljevičarskog portala Politico pred prvu rundu predsjedničkih izbora u Hrvatskoj prije malo više od dva tjedna.

Politico je opisao hrvatskog starog-novog predsjednika kao "kritičara Europske unije i NATO saveza oštrog jezika" koji premijera Andreja Plenkovića optužuje da je diktator i briselski sluga. Navode i Milanovićev skepticizam prema pomoći Zapada Ukrajini u borbi s Rusijom te ističu da je on "blokirao slanje hrvatskih vojnika". Navode i njegovo protivljenje imigraciji za koju optužuje premijera.

Tako, dame i gospodo, lijevi establišment na Zapadu vidi Zorana Milanovića. Totalno nebitno kojoj političkoj stranci pripada, za njih on je nepoželjni populist. Njima bi Dragan Primorac kudikamo više odgovarao iako ga je podržala stranka koja se nominalno deklarira kao centar ili desni centar.

Za hrvatske mainstream medije i lijeve političare inače bi sve što Politico objavi bilo sveto pismo. Da je riječ o izborima u bilo kojoj drugoj zemlji i da je riječ o istom ovom Zoranu Milanoviću, svi bi hrvatski novinari prenosili od riječi do riječi napise Politica. Dalija Orešković bi se zgražala na X-u i pisala o "najezdi zombija" nakon Milanovićeve pobjede. Index bi pisao apokaliptični članak o tome kako se "svijet mijenja" jer u još jednoj europskoj državi pobjeđuje takav "populist i putinofil".

Ali ne i ovaj put. Umjesto zgražanja i srama, vidimo uglavnom slavlje. Ljevičari su oduševljeni pobjedom čovjeka koji ih je maltene sve već počastio uvredama, koji je bezbroj puta dao do znanja da ne dijeli njihov svjetonazor ni vrijednosti.

Milanović je rasturio na ovim izborima, što nije bilo neočekivano. Prvo, Primorac je užasan kandidat, a među ostalim kandidatima šanse za ulazak u drugi krug imala je samo Marija Selak Raspudić koja se očito prepala kad je to shvatila pa je učinila sve što može da se to ne dogodi. I drugo, Milanović ima nešto što privlači većinu Hrvata, nešto iskonski balkansko i seljačko. Priznajem da ne znam objasniti jer nakon zadnjih 5 godina ja ga ne bih mogao zaokružiti ni da mi netko prisloni pištolj na čelo, ali valjda su ljudi u njemu našli nešto pozitivno kad su u tolikom broju, iz različitih svjetonazorskih skupina, glasali baš za njega.

Ono što je sada posebno iritantno, to je šepurenje u SDP-u. Kao da ti jadni i nesposobni birokrati (ne lažem, bar 80% istaknutih SDP-ovaca nisu u životu radili ništa osim birokracije) mogu ičim dokazati da su oni doprinijeli pobjedi Milanovića. Da, on je nominalno član SDP-a, ali taj čovjek je davno skrenuo sa socijaldemokratskog puta i u njemu nema više apsolutno ništa što naginje lijevo osim eventualno slabog razumijevanja ekonomske politike. To je valjda još jedina točka gdje dijeli istu razinu znanja i ciljeva s prosječnim SDP-ovcem.

To nije nikakva pobjeda SDP-a i ljevice, to je pobjeda Zorana Milanovića i njegovog načina javne komunikacije. To je pobjeda antivaksera i teoretičara zavjera. O, Bože, da barem postoji neka kladionica za glasove i da su glasovi javni; uložio bih sve što imam u to da su brojni novinari, koji su tijekom zadnjih 5 godina optuživali Milanovića da je antivakser i teoretičar zavjera, glasali baš za njega. Pričam o drugom krugu, naravno, jer oni su u prvom krugu glasali za Ivanu Kekin.

Recimo, Sanja Modrić, kolumnistica Telegrama, koja je prije par godina prorokovala da će "nesretna Aleksandra Zec koštati Zorana Milanovića reizbora" - sigurno je u drugom krugu glasala za njega.

Uvijek nanovo se začudim razini oduševljenja koje pokazuju političarke SDP-a, osobito one koje je Milanović osobno napadao i stjerao na pasja kola pred cijelim svijetom. Pričam konkretno o Marijani Puljak i Daliji Orešković. Lik ih je bez pardona nazvao samodopadnim narikačama koje ga podsjećaju na Thelmu i Louise. Za Daliju je ispričao i cijelu priču o tome kako ju je on uhljebio iako "nije bila ozbiljna odvjetnica - uspješna ni glasovita, materijalno situirana" (i sad dolazi još važniji dio) "za razliku od njenog bivšeg muža". To s bivšim mužem, vidite, iako se nekome možda može činiti kao slučajnost, zapravo je Milanovićev stil ponižavanja žene. Kad malo bolje razmislim, prilično tužno i seljački od njega.

Čovjek bi pomislio da će se deklarirane feministice, koje inače vole isticati svoju tobožnju borbu za ženska prava, ustati protiv takvog šovinizma i pokazati mu da nisu kante za šutanje. Jok. Upravo suprotno - povukle su se u mišju rupu i jedva dočekale prvu priliku da mu se mogu javno ušupkavati.

Da sam feminist, rekao bih da je to još jedan dokaz patrijarhalnog društva u kojem živimo i kako su žene u njemu toliko jadne da moraju lizati takve seljačine, nasilnike i morone. Ali zajebi to. Više volim realnost, a ona kaže da je to samo dokaz da su te dvije samodopadne narikače samostalno i svojevoljno izabrale lakši put. Feminizam je najobičnija prijevara jer će glavne feministice ovako sliniti kad vide takvog alfa mužjaka. Bez sumnje, on će ih opet poniziti prvom prilikom, a one će se opet pokunjiti i jedva dočekati da ponovno kleknu pred njim.

Parodija, ogromna parodija koja još jednom dokazuje koliko nam je oporba loša i očajna.